Dan-dva poslije izlaska prošlog heftičnjaka, na mail sam dobio interesantnu poruku (već sam rekao da na mailove neću odgovarati pojedinačno, one bitnije ću citirati u narednom heftičnjaku, a svima koji pišu zahvaljujem). Kaže jedna čitateljka:

Mislim da s pravom redoslijed ovog heftičnjaka treba da bude obrnut, pa ću prvo krenuti od sporta, odnosno od NK Čelika. Zaslužili su to igrači u crno-crvenim dresovima koje je sa klupe maestralno tokom cijele sezone vodio veliki gospodin Vlado Jagodić uz dobru podršku uprave i konačno sretnih navijača Čelika, popularnih Robijaša koji su to zadovoljstvo podjelili sa svojim sugrađanima sinoć ispred Robne kuće Bosna. 

Nekakav Evropski pokret u BiH je odlučio dodjeliti nagradu Evropski načelnik Federacije našem Husejinu Smajloviću. Kratka je to informacija koja je objavljena na stranicama Općine Zenica, a koju su prenijeli i ostali lokalni mediji. Na prvu pomislih – kakvi su onda ostali koji su mu bili konkurenti? Posjetim sajt Evropskog pokreta u BiH i odlučim da im pošaljem e-mail u kojem predstavim probleme s kojima se Zeničani svakodnevno sreću, te bahatost i nezainteresiranost načelnika i općinskog vijeća kojim rukovodi, da te probleme riješe.

Zenički heftičnjak – broj 20. 9.maja cijeli svijet je obilježio Dan pobjede nad fašizmom. Slično tome i u našem zeničkom mikro kosmosu jedna manja grupa ljudi (uglavnom penzionera) se okupila na istom onom mjestu gdje su se pet dana ranije prisjetili Josipa Broza Tita. 50-ak ljudi se sjetilo i obilježilo dan pobjede nad fašizmom. Skromno, bez puno govorancije, svi u svojim razmišljanjima, svjesni jedne bitne činjenice – fašizam nije pobjeđen, fašizam i dalje tinja i čeka priliku da se probudi i ponovo udari. 

15.aprila 1992.godine je osnovana Armija Republike BiH, a tačno godinu dana nakon toga i ja sam pristupio istoj, svojevoljno. Uletio sam u Armiju iz nekih ideala, s vjerom da stvaramo neku novu državu za sve Bosance i Hercegovce, u kojoj će nam svima biti bolje i ljepše.

Bila je burna protekla sedmica u našem malom mjestu, živnula je ćaršija jer je proljeće konačno došlo. Mjesec dana zakašnjenja za najljepše godišnje doba je ništa u odnosu na činjenicu da ugodan život kasni nekoliko decenija. Bilo je tu svega i lijepog i ružnog – od sudara u Travničkoj, sjednica kantonalne skupštine, utakmica, pozorišnih predstava pa do ispaljivanja katapulta.

Konačno je otoplilo, stiže proljeće u svoj svojoj ljepoti. Idu puno topliji dani, bar tako kažu oni što bacaju u kašike, a zovu se meteorolozi. Slijede temperature iznad višegodišnjih prosjeka, tako da dragi moji sugrađani više nećete morati da prigovarate JP Grijanje za negrijanje. Sad ćete se, što reče moja drugarica i vjerna čitateljka Maja, moći rahat razgaćiti u svojim stanovima. I sve tako do novembra, a onda opet „zimi u pohode“ by JP Grijanje. 

 Potpredsjednik Ragbi saveza BiH Semir Mahić uputio nam je Reagovanje na satirični članak našeg saradnika Kenana Ć., objavljenog početkom sedmice u rubrici Žuta minuta. Reagovanje prenosimo izvorno, u cijelosti. 

Admin Zenicabloga me je malo unezgodio ovim sedmičnim pregledom dešavanja u Zenici. Obično na mom blogu obrađujem teme vezane za zenički sport koje su uglavnom vezane za vikend, a ovako moram da se malo bavim i dnevno-političkim temama, jer one uglavnom preovladavaju radnim danima. Prije nego što napišem neko moje viđenje bitnih događaja u Zenici u protekloj sedmici, volio bih da pročitate tekst na koji sam naišao na jednoj stranici: http://www.6yka.com/novost/33798/borislav-pekic-o-idealno-rdavoj-drzavi ... Boli zar ne? Istina uvijek boli.

Petak je bio pravo leden, steglo napolju, što ono naš narod kaže „zeko je majku tražio.“. Poledile ulice i trotoari, pa je bilo „interesantno“ i kretati se. U takvim uslovima desi se i saobraćajka na nadvožnjaku. Vozač nekog „bijesnog vozila“ je malkice izgubio kontrolu, popeo se na trotoar, pokupio 3 djevojke (doslovno) i zaustavio se u zaštitnoj ogradi. Sreća pa su, ne tako davno, postavili novu ogradu na nadvožnjaku, ona stara ne vjerujem da bi baš spriječila silazak s mosta na auto put. Nesreća sama po sebi je sigurno jedna u nizu onih koje statističari svrstavaju u grupu „brzina neprilagođena uslovima na putu“, međutim mene su zainteresovali komentari mojih sugrađana na nesreću. Pokazali su komentari, zaista, nedostatak empatije i paradoksalnost života u Zenici. Nevjerovatno mi je izgledalo da ljudi za saobraćajnu nesreću, u kojoj samo pukom srećom i sticajem okolnosti nije bilo ljudskih žrtava, kažu da je „šteta nove ograde na mostu“.