U ponedeljak sam na lokalnoj televiziji, ustvari nisam ja, nego moja supruga pa me zvala da vidim, upratio intervju sa jednim od grobara ženske košarke u našem gradu – Senad Huseinagić. Lik je inače ljekar po vokaciji, a ELITISTA po ponašanju, jedan od onih „pametnica“ koji se u sve miješaju i sve znaju, pa nam ih „Narod zna“ stranka postavlja na funkcije s kojima nikad nisu dodirnih tačaka imali, a kad zaribaju i pokvare samo ih prebace na drugu „odgovorniju“ funkciju. Tako je i ovaj ljekar, koji je za vrijeme školovanja imao ispričnicu za fizičko vaspitanje, dopao mjesta predsjednika uprave KŽK Čelik, a lik je u slobodno vrijeme inače direktor neke kantonalne ustanove za zdravstvo ili šta li već, uglavnom najmanje se ljekarskim poslovima bavi ... 

Pojavi se čovjek na TV-u, da u maniru našeg reprezentativnog golmana Begovića „odbrani neodbranjivo“. Po meni nije uspio, a prokomentiraću i zašto to mislim ... Dakle, gospodin S. kaže da mu nije baš jasno zašto se igračice bune, kad je sasvim logično da se u sportskim kolektivima kasni određeni broj plaća, pa eto toj nesretnoj, u novinama eksponiranoj, Tamari Bajić su kasnile plate samo od marta prošle godine. Slično je i sa ostalim igračicama, njih 20-ak koje su u posljednjih 12 mjeseci prošle kroz KŽK Čelik, nekoj 5, nekoj 6, nekoj 10 plaća ... šta će im plaća, bitno je da igraju i da su donijele duplu krunu u ovaj grad što je, citiram riječi dotičnog: „... zasluga trenutne uprave ...“.

Hajmo sada malo sjeckati ovo gore navedeno, da malo izvlačimo iz konteksta, pa će vam biti jasno zašto sam dotičnog gospodina nazvao ELITISTA. Elitisti su osobe iz političke vrhuške koji ne vide svijet realnim očima (sjetite se pjesmice o Husi i roza naočala od prije par sedmica) i koji smatraju da se planet vrti samo zbog njih i da smo mi svi tu samo zato da bi njima udovoljili i da bi im bilo ljepše. Tako i ovaj elitist smatra da je sasvim logično kasniti plaće uposlenicima (ne daj Bože da njemu odnekle zakasni kakav honorar), pa mu nije baš jasno zašto se košarkašice bune, a osvajaju titule i nije mu jasno zašto su žene konfekcije Borac Zenica stupile u štrajk, to je samo 15-ak plata koje nisu dobile, trebaju biti sretne što imaju posao i šiju odjela za njega i njemu slične. I tako mu nije jasno šta je tim svim silnim radnicima u štrajku, zašto penzioneri kukaju da nemaju (a on ima), demobiliziranim borcima koji pravdu traže pred zgradom parlamenta, šta hoće svi ti ljudi, neka su sretni što žive i (ne)rade u BiH, a kao što nadrealisti rekoše „... para nema i ne znamo kad će ih biti. Narod može čekati 3 dana, 5 dana ...“. 

I onda taj isti egocentrik kaže da je trenutna uprava donijela titule u Zenicu i valjda bi mi svi trebali da im se poklonimo i valjda je to alibi za sve grijehe koje su načinili. Gospodo iz uprave, niste vi donijeli titule, titula se u ovom gradu spremala zadnjih 15-ak godina koliko su te curice trenirale, a da vi niste znali i da postoje na kugli zemaljskoj. 15 godina su: Tavićka, Pilav, Kovačević, Mehmedić, Iriškić, Bejtić ... da ne nabrajam dalje, tepale loptu u školskim salama, učile kako se igra prelijepi sport košarka, a da vi političari niste znali da KŽK Čelik uopće egzistira (kamo sreće da ih nikad niste otkrili). Kad ste namirisali priliku da se slikate s peharom, otjerali ste staro rukovodstvo i preuzeli stvar u svoje ruke. Osim toga, ovom gradu ne trebaju titule koje će nastajati na krvi i nezadovoljstvu djevojaka, ne trebaju nam titule iza kojih ostaju dugovi i klubovi se gase, ne trebaju nam titule nakon kojih će se stvarati loša slika o Zenici u regionu ... ne treba to nama, nama treba stabilan klub koji će dugoročno postizati pristojne rezultate. Vi to, očito je, ne znate napraviti.

Previše sam vremena posvetio ovom nečovjeku, a nisam imao namjeru. Svakako će on uskoro ugasiti KŽK Čelik i preći na neku „odgovorniju funkciju“.

1.mart dan nezavisnosti ove naše prelijepe države sam s kćerkicom proveo na Vlašiću. Prelijep dan smo iskoristili za malo skijanja, u stvari ja u životu nisam stao na skije, a ona je ove sezone proskijala sa svih svojih 5 godina mladosti. Tako sam ja, kao „tata Gips“ (otac Ivice i Janice Kostelić /op.aut) stajao uz stazu, dobacivao kao neke „korisne“ savjete, a u stvari se sunčao dok je ona skijala. Proveli smo, dakle, jedan divan 1.mart na suncu i čistom zraku, a po povratku sam otišao na rukometnu utakmicu Čelika i Gradačca. Još jedna izvanredna predstava naših momaka i još jedna pobjeda protiv direktnog konkurenta za „Ligu 6“. Ponovo briljirao Davor Kadić, ali se moraju istači i kvaliteti golmana Starčevića (sve je bolji i bolji) i lijevog krila Milana Duvnjaka (mislim da nije promašio niti jedan šut). U svakom slučaju, RK Čelik sve bolje izgleda i nadati se dobrim rezultatima do kraja i borbu za sami vrh BiH rukometa. I onda u svemu tome stiže vijest da je naš Hamza Alić na dvoranskom Europskom prvenstvu u Atletici koje se održava u Geteborgu, osvojio drugo mjesto i srebrnu medalju. Ma bravo Hamza kralju ... Gigant je naš Hamza, a za 20 godina u novoj epizodi Nadrealista će se pojaviti u emisiji „Kucamo na vrata zaboravljenih asova“ ... 

A onda subota, koliko su samo fudbalski navijači čekali ovaj dan. Početak proljetnjeg dijela prvenstva, jedne od najlošijih fudbalskih liga na svijetu. Ali ma koliko loša bila, naša je, a u prvom kolu odmah najveći naš derbi: Čelik – Sarajevo. Zaista se moglo uživati gledajući susret ove dvije ekipe, pred prelijepom atmosferom na tribinama koju su napravili navijači oba tima, bez i jednod jedinog incidenta i na kraju šta reći osim: Kajkut Saša. Pratim Čelik skoro 30 godina, a mislim da nismo imali boljeg napadača još od doba Brkića i Japaura, a zadnji hattrick za Čelik se zaista ne sjećam ko je i kada postigao. Pobjedili smo Sarajevo, uhvatili taj neki posljednji vagon za Europu i nadamo se da nećemo ispasti iz njega do kraja prvenstva. Usput čestitke na gospodskom potezu direktoru NK Čelik Aliji Porči koji je izorganizirao povratak navijača FK Sarajevo u njihov grad. Potez vrijedan pažnje.

I još samo malo, u nedelju ujutru, vidno smrznut od utakmice dan prije, u rani sabah u pola 8 palim TV, kad sjednica Općinskog vijeća Zenica. Zbog mene su je premjestili u ovaj rani termin, misle da spavam, ali nećeš dušmanine, nećeš mojim očima pobjeći. Izdrž'o sam 1,5 tačku dnevnog reda i ugasio. U prvoj su usvojili izvještaj sa prethodne, a u drugoj su bila pitanja viječnika. E pitanja viječnika su jedan zaista interesantan spektakl za pogledati. Ukratko, viječnici izlaze, jedan po jedan i postavljaju pitanja nekoj općinskoj službi ili javnom preduzeću u ime stanovnika Općine Zenica. E sada, gdje je caka? Caka je u tome, da zaista nisam znao da imamo toliki broj prigradskih naselja i okolnih sela i vjerovali ili ne, sva poslanička pitanja dolaze sa tih lokacija ... „Kad će put za Perin Han?“, „Dokle je s vodovodom za Vukotiće?“ ... i slično. Niti jedno pitanje od onih koje sam ja gledao nije bilo vezano za užu gradsku zonu. Zašto? Pa mislim da ima više razloga, osnovni je što nam je Općinsko vijeće uglavnom sastavljeno od ljudi iz prigradskih naselja, a drugi je jer iz prigradskih naselja dolaze pravi glasači. Dragi moji Zeničani, ćaršijaneri, vi ne izlazite na izbore, tako da niko nema ništa ni da pita u vaše ime, a i ovi što izlaze na izbore, a imaju mjesto stanovanja u „ćaršiji“ su uglavnom došli iz gore spomenutih naselja pa je i njima interesantno kad će biti završen put do njihovog sela da mogu malo na vikend do roditelja. Eto vam, pa vi na dan izbora sjedite kući i gledajte „U Sulejmana veličanstvenog“ i laprdajte po kafama kako vam seljaci biraju ...

I evo za kraj da i ja postavim par viječničkih pitanja na koja, vjerovatno, niko neće odgovoriti:

- kad će Alba oprati ulice?

- kad ćete nam ukinuti cuke lutalice?

- mislite li sanirati Masarikovu ulicu?

- šta je sa parking mjestima u Sarajevskoj ulici?

- kada će JP Parkinzi početi uklanjati vozila koja krše zakon o saobraćaju, a ne vozila koja su propisno parkirana?

- hoće li iko odgovarati za uništenje sportskih kolektiva u Zenici i netransparentno trošenje sredstava koje im je donirala Općina Zenica?

Pozdrav

Kenan Ć.