Pobrojao sam redom sve, od zagađenja, grijanja, pasa lutalica, netransparentne potrošnje budžetskih sredstava, parkinga, obrazovanja, zdravstva, započetih i nezavršenih projekata, utopijskih projekata i zatražio da mi kao stanovniku Zenice pojasne čime je to Husejin Smajlović zaslužio nagradu. Naravno, odgovor nisam dobio jer „šutnja je zlato“, a realno nisam ni očekivao da će mi odgovoriti. Uostalom navikli smo mi u BiH da nas se farba, pa tako „Manager godine“ postaneš ako nekom udruženju uplatiš određenu svotu novca bez obzira što ti je firma u stečaju, potencijalni reprezentativac si ako uplatiš novinaru nekog sportskog lista da napiše afirmativan članak o tebi i objavi sliku u trenerci reprezentacije, talentiran pjevač ako imaš dovoljno raje da pošalje SMS za tebe u nekom reality show-u u kojem se biraju nove muzičke nade. A i zašto bih ja tražio da mi odgovori udruženje građana koje nagradu Europskih političara u BiH dodjeljuje i članovima SNSD-a i HDZ-a? Kako mogu proeuropski političari biti članovi stranke čiji predsjednici pozivaju na odcjepljenje dijela BiH ili za stvaranje nekih novih entiteta? To je samo po sebi kontradiktorno. U svakom slučaju Husejine, društvo ti je bilo vrhunsko i nadam se da si se dobro proveo.
Da bi podjelio radost sa svojim sugrađanima, Husejin je predložio, a Općinsko vijeće usvojilo prijedlog o poskupljenju vode. Dobro, nije on predložio – malo se šalim, ali je aminovao prijedlog koji je uputilo JP ViK. I ta odluka je na općinskom vijeću provučena u okviru neke tačke dnevnog reda „Informacija o kreditnom zaduženju“ i opravdana preporukom konsultantske kuće. Preporuka konsultanata vam je kao npr. da ja vama dođem i kažem: „Bilo bi lijepo da prestanete pušiti i igrati kladionicu. Možete dosta novca uštediti na taj način.“ Vi tu preporuku možete usvojiti ili odbiti, ali ona nije ključna u donošenju moje konačne odluke o vama. Tako su i ovdje konsultanti preporučili da JP ViK poveća cijenu isporuke vode za 10% (ne i za 10% i za 3 KM fiksno kako je Općinsko vijeće usvojilo, nego samo za 10%), ali to nije bio uslov odobrenja kreditnih sredstava. JP ViK je po svim parametrima najprofitabilnije i najzdravije javno preduzeće u Zenici i odobreni kredit bi mogli nositi i bez povećanja cijena vode, pogotovo ako se uzme u obzir da je kredit na rok 15 godina i da su prve tri godine u grace periodu (plaća se samo kamata). Realno su dakle prve tri godine mogle proći bez povećanja, a onda kada dođe glavnica na otplatu da se razmisli o povećanju. Opet uprava je odlučila da odmah ide na povećanje cijene, a za što će se razlika novca iskoristiti vidjećemo uskoro.
Prvi put se u novom sazivu općinskog vijeća desilo da je jedna opoziciona stranka glasala protiv prijedloga, što je slabašan signal da bi konačno mogli da rade posao za koji su plaćeni. Iako su sa govornice, upravo od prvog čovjeka grada, napadnuti da „... koče razvoj Zenice ...“, SBB-ovci su digli glas protiv povećanju nameta stanovnicima Zenice. Aferim. Za nadati se da će i ostale opozicione stranke početi djelovati proaktivno, umjesto kalkulantski kao do sada i da će se odluke donositi u interesu stanovnika Zenice, a ne u interesu pojedinih grupa (povećanje cijena parkinga, povećanje cijena vode, odluka o pretvaranju parka u građevinsko zemljište ...).
U subotu je na bulevaru nastradao vozač motora. Vozio je, kažu, nevjerovatnom brzinom i zabio se u taksi vozilo. Postavlja se logično pitanje šta bi se desilo da se, nevjerovatnom brzinom, zabio svojom grdosijom u neku majku sa bebom u kolicima? Zaista se pitam koliko to nesreća treba da se desi da bi došli pameti i shvatili da gradske ulice nisu trkališta? Opet i u ovom slučaju ja krivim saobraćajnu policiju koja će vas zaustaviti ako niste upalili svjetla na vozilu, ali će okrenuti glavu na divljanja motorista bez kaciga (čak i po šetalištu od Bosanke do vrha carine) i slično ponašanje vozača automobila sa zatamnjenim staklima. Saobraćajci su svojim (ne)djelovanjem uveliko doveli do anarhije na ulicama grada. Ukoliko saobraćajna policija ne može i ne smije da se nosi sa „jurilicama“, onda neka traže da se na ulice vrate ležeći policajci i da bar na taj način smire luđake koji ugrožavaju živote ljudi.
Život je, kažu, ona crtica između godine rođenja i godine smrti na nadgrobnom spomeniku. Koliko će dubok trag ostaviti ta crtica zavisi od vas i samo od vas. Imate izbor da život provedete kao oni debeli Amerikanci, kojima život prođe u krkanju fast food-a i gledanju televizije, ili da život posvetite nekim višim ciljevima, idealima i pokušate nešto promjeniti u svojoj okolini ili najjednostavnije da uživate u jednoj od 50 nijansi sive boje između ove dvije krajnosti. Ovo pišem zbog silnih komentara koji su se pojavili na prošli heftičnjak i koji su u poenti imali jedno pitanje: „Šta ja kao pojedinac mogu učiniti da nešto promjenim?“ i još gore zaključke koje su pojedinci pisali: „Pojedinac ne može ništa učiniti.“.
Dragi moji čitatelji, pojedinac je osnov društva, nije osnov ni politička partija, ni udruženje građana, ni globalna kompanija – osnov društva je POJEDINAC. Glas pojedinca, pogotovo onog osvještenog može daleko da se čuje, može pokrenuti revoluciju i velike promjene (to je kroz istoriju mnogo puta pokazano i dokazano). Za one koji su još uvijek sumnjičavi jedno pitanje – ako pojedinac nije bitan i ne može učiniti promjenu mislite li da bi pojedine stranke plaćale da glasate za njih na izborima?
Probuđeni pojedinac nezamislivo je moćna snaga i ne treba mu nikakva grupa. Pogotovo je moćan kad se počne umnožavati. Svijetom punim probuđenih pojedinaca nemoguće je manipulirati, a jedan od razloga jest upravo to što oni nisu u grupama. Grupe ljudi je, naime, vrlo lako ustrojiti u neku vrst piramidalne strukture (bez koje je svaka manipulacija nemoguća). Probuđeni ili osvješteni pojedinac može vrlo lako uticati na svijest drugih ljudi, jer svaki probuđeni pojedinac nalik je virusu. On se druži s drugim ljudima, priča im što misli (kao što ja vama pišem što mislim) i tako kroz društvenu interakciju, htio – ne htio, utiče na druge ljude, kako riječima tako i djelima. Ako isprva i ne prihvate njegove poglede, ipak će ih barem postati svjesni. Kad ih po drugi put od nekog čuju možda će čak i obratiti pažnju na te čudnovate nove poglede i malo razmisliti o njima. A kad počnu razmišljati o njima, započeo je proces poništavanja masovne hipnoze tj. eto još jednog probuđenog pojedinca.
Šta dakle možete učiniti? Razmišljajte svojom glavom (nemojte dozvoliti da vam mediji kroje mišljenje), mjenjajte bližu okolinu u kojoj živite poput onog gospodina iz Crkvica koji je prošle godine iznenadio djecu iz komšiluka tako što im je napravio igralište u parku ispred zgrade (siguran sam da su i za njega kad je prvi dan izašao pred zgradu i počeo raditi svi komšije u glas rekli “šta ona stara budala radi?”, a na kraju su se svi htjeli slikati s njim i zahvaljivali su mu na odrađenom poslu – promjenio je svijest svojih komšija), odgajajte svoju djecu, učite ih, natjerajte ih da čitaju knjige, upišite ih u biblioteku, a ne da ih odgajaju TV, internet, mediji, natjerajte ih da se obrazuju jer je to najbolja investicija koju možete svome djetetu obezbjediti i koja će vam se višestruko vratiti u budućnosti, idite s njima u prirodu, šutajte loptu, gledajte utakmice lokalnih klubova, a ne utakmice na TV-u.
Budite svjesni da trenutni vlastodršci svjesno urušavaju obrazovni system jer na taj način stvaraju nove generacije podjeljene omladine, homofobne omladine, glupe omladine kojom će lako vladati u budućnosti (oni ili njihova djeca koju školuju u inostranstvu), mjenjajte svoju svijest, mjenjajte svijest svoje djece, mjenjajte svijest svojih prijatelja, odigrajte svoju ulogu na ovom svijetu najbolje što možete i onda ona crtica s početka teksta neće biti tanka i neće biti zaboravljena, a i vi ćete sretniji napustiti ovo mjesto. Ako mislite da to ne možete, onda i dalje gledajte Turske sapunice, reality emisije, ligu prvaka umjesto Čelika i nipošto ne izlazite na izbore.
Naravno, za kraj malo sport. I ovim putem želim i u svoje ime da se zahvalim gospodinu Vladi Jagodiću što mi je vratio vjeru u zenički fudbal i što je šansu dao djeci iz Zenice i natjerao ih da postanu sportisti, a ne manekeni. Bez obzira na rezultat u Sarajevu u posljednjem kolu, hvala mu na jednoj prelijepoj sezoni i konačno za oko lijepoj igri Čelika. Idemo sada svi zajedno napraviti invaziju na Otoku i pomoći momcima u pokušaju da dohvate Europa Ligu. Ako i ne uspiju, ne treba žaliti, nabacimo osmjeh na lice i budimo ponosni na NK Čelik ... bila je to prava fudbalska godina.
Rukometaši se bude, dobili su jako lagano Gradačac, a slijede još dvije vezane domaće utakmice protiv Sloge i Izviđača koje bi završnicu prvenstva mogle učiniti nama interesantnom. Momci, na žalost, nemaju podršku kakvu zaslužuju, svega 500 ljudi dolazi na utakmice rukometaša što je sramotno malo. Opet, mi nismo ni bili rukometni grad i teško je kod ljudi stvoriti naviku posjećivanja ovakvih susreta.
Ali smo nekada bili košarkaški grad, a više to nismo. U protekloj sedmici košarkaši Čelika su izgubili prijateljsku utakmicu od veterana Čelika o čemu me je mailom obavijestio gospodin S.M. (hvala). Davno smo došli do zaključka da je košarka u ovom gradu pala na jako niske grane, ali koliko nesposoban moraš biti da te pobjedi ekipa rekreativaca s prosjekom godina iznad 40? Opravdanje ne smije biti ni činjenica da za tu ekipu nastupaju pojedini igrači koji su nekada davno ovom gradu podarili titulu košarkaškog prvaka BiH, niti činjenica da su veterani pojačali trenažni proces i sada imaju 2 termina sedmično (umjesto dosadašnjih jedan) jer se pripremaju za turnir veterana u Crkvenici (čitaj krkanje uz lagani basket na Jadranskom suncu).
Uprava KK Čelik je davno trebala biti pometena i nije mi nikako jasno šta te ljude još uvijek drži u klubu?
Kenan Ć.
Reakcije, ideje i komentare u vezi sa ovom kolumnom Žute minute šaljite na: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Autorova ilustracija uz kolumnu - Livno, 2013., proslava mature - slika obrazovnog sistema u BiH. Profesorica hemije iz Livna sa svojim maturantima veliča fašizam
