Nemojte me pogrešno shvatiti – nije me omađijala priča o „zlatnim kašikama“, jer toliko sam realan bio i u to vrijeme da znam da ne postoji takva zemlja i takva bajka, jednostavno tu je bio ideal, borba za svoj narod, za ljepšu budućnost i zlatne ljiljane, protiv mrskog okupatora ... 19.aprila te 1993.godine u Zenici se desio masakr, granatiran je najuži centar grada. Tada su poginuli i moj školski drug Čedo i njegova majka Zlata.
I tu ću stati, to je neka druga priča ... tužna i završena.
20 godina poslije država zorno pokazuje kako joj je stalo do bivših pripadnika armije koji su je branili i uopće do ideala koji su nas nosili u tom periodu. Mi smo to vidjeli zimus na primjeru deložiranog pripadnika ARBiH, a imam osjećaj da je danas bolje reći da si u ratu bio vani ili studirao, nego se „pohvaliti“ činjenicom da si bio borac. Dugi je to najbolje na svojoj koži osjetio i vjerovatno su mu slične misli prolazile kroz glavu dok su ga policajci lijepo molili da napusti stan. A naravno, zašto ne reći, na taj 15. odnosno 19. april izađu pred spomenike i mrtvima se poklone, oni koji su se u tim ratnim godinama krili po podrumima i danas tu traumu skrivanja žestoko naplaćuju. Uslikaju se, polože cvijeće, šute jednu minutu ili nešto prouče i onda se opet vrate u skupštinske klupe i nastave tamo gdje je okupator stao 1996.godine – uništavanju države i budućnosti naše djece. Kažu pametni ljudi da je nešto lakše srušiti nego sagraditi, pa tako i oni valjda idu linijom manjeg otpora.
Eto tog 19.aprila se i naš načelnik, vidno umoran, sa svojim prijateljima obreo na otvaranju stomatološke oridinacije. Iako stomatološke oridinacije niču po gradu kao gljive nakon kiše, ova je valjda posebna pa se na otvaranju iste obrela baš elita Općinskog vijeća, bar onaj dio koji mu redovno viri iz .......... Stomatološka oridinacija, zašto je ova posebna? Odgovor je lagan – nalazi se odmah preko puta zgrade u kojoj naš načelnik stanuje. Ne vjerujem da će je naš načelnik redovno obilaziti, jer ne obilazi ni vrtić koji mu je također preko puta zgrade, jer da obilazi puno bi drugačije naši vrtići izgledali (ili ne bi?).
Eto tako je načelnik u protekle dvije sedmice otvorio: narodnu kuhinju, trgovinu u robnoj kući Bosna i stomatološku ordinaciju. Prelijepo, 15-ak novih radnih mjesta i jedno veliko bravo za općinsku administraciju i našeg načelnika. Kvalitetno odrađena strategija razvoja Zenice do 2020 godine očito daje prve rezultate. Do 2020.godine su planirali lokalni stručnjaci, a naš načelnik ima malo dugoročniju viziju. Slika u prilogu teksta je, naime, načelniku ispala iz novčanika kada je otvarao Merhametovu narodnu kuhinju, a prikazuje Zenicu kako će izgledati 2030.godine. Neću vam reći na koji sam način došao do slike, povukao sam mnoge veze, nekima malo zavrnuo ruku, podmitio i zaprijetio. I kao što vidite, jasna je vizija visokih nebodera, termoelektrane na plin i GGM-a na nekoliko nivoa. Teško je ne primjetiti dim koji će biti dio grada i u toj „bliskoj“ budućnosti, ali da bude jasno, nije to Mittalov dim, to su ovi sekundarni zagađivači, spaljivači guma iz Tetova i kućna ložišta – izgleda da ni do tada neće biti rješeno pitanje centralnog grijanja. Vidi se također da je uža gradska jezgra, oko Jalije, zadržala taj svoj „stari, socijalistički“ šmek, a kompleks Ćaršijske džamije nije završen ni u 2030.godini. Biće, biće ... 2050.godine.
Na žalost na slici se ne vidi kako će Bilino polje izgledati te 2030.godine, ali ja lično vjerujem da će biti kapaciteta cca 90.000 sjedećih mjesta, sa najmodernijim LED semaforom, kao što nam je neko obećao prije par godina, pa dobismo nešto sasvim drugo.
Vratimo se mi u sadašnjost. Prošle sedmice našim gradom je proletila vijest i o prvoj presudi protiv Općine Zenica po predmetu „Ujed psa lutalice“. Naša sugrađanka je uspjela naplatiti traumu koju je doživjela kada ju je pas lutalica napao i ujeo. Uzaludno su iz Šape i Općine uvjeravali sud da je gđa sama kriva jer je nosila kesu, provocirala cuku, vozila biciklo i radila sve ono što ljudi rade u svom prirodnom okruženju, a što nervira pse. Zvanične statistike kažu da se svaki dan desi napad psa lutalice i već je svima jasno da će konačno općinske strukture morati uraditi nešto na rješavanju problematike pasa lutalica. Ukoliko ne urade jasno je da će Općinski sud morati otvoriti još jedan odjel koji će se baviti samo tužbama povodom napada pasa lutalica, a na rashodovnoj strani budžeta Općine ćemo imati još jednu stavku „Odštete za ujede pasa lutalica“ koja bi mogla iznositi isto kao i stavka „Renoviranje stadiona Bilino polje“ ili je pak umanjiti, a što se ne bi svidjelo našem „građevinskom sektoru“. U vezi s ovim, sjetih se one epizode „Lud, zbunjen, normalan“ kada Izet Fazlinović moli Rapku da ga udari palicom po nozi da bi naplatio osiguranje, pa to prenesem u našu stvarnost – uskoro će penzioneri da mole cuke da ih ujedu i odmah u red pred sud po presudu.
Mladi SDA su 20.april proveli na Bistričaku, družila se malo omladina, umorna od nerada i političkog angažmana. Punili su baterije da mogu napisati još jedno nebitno saopštenje o temi koja nikog ne interesuje, jer se upravo tako političari i ponašaju – rješavaju stvari koje se nikoga ne tiču, a vitalne probleme stanovnika guraju pod tepih i ostavljaju nekim budućim naraštajima. Najela se omladina i graha, iako mi nije jasno zašto su izabrali baš to jelo koje je patentirao SDP, trebali su neke dolme napraviti, nekako mi to tradicionalno jelo više pristaje SDA-u. Opet s druge strane, možda su i njih udarila ova recesijska kretanja, pa se nema baš novca za rasipanje, a dolma nije baš jeftino jelo – treba tu i mesa i raznog povrća i spretne ženske ruke da to sve umotaju. A grašinu samo u vodu bućneš i pustiš da se krčka – što duže, to bolje (sad će me ženski dio čitateljstva napasti da nemam pojma o kuhanju). A i investiralo se, kupila stranka hotel Balkan, nema se više novca za rasipanje, mada ni grah nije jeftin.
Spomene li iko još onaj ŽKK Čelik, igrale su cure utakmicu u subotu u Banja Luci i doživjele još jedan poraz. Klub je to uništen, iskorišten, opljačkan, istučen, kao žrtva porodičnog nasilja u kojem svi jedva čekaju da se sezone završi i da napuste taj brod koji je potonuo. ŽKK Čelik je jedan primjer kako SDA uništava sve čega se dotakne, to je primjer koji će se izučavati na fakultetima kad se studentima bude pojašnjavao slobodni pad, najbrži način da se s vrha dođe do dna.
Rukometaši su polako priveli regularni dio sezone kraju. U predposljednjem kolu lige pala je Bosna iz Visokog, a klub je sačuvao obraz jer samo još onaj sjeverno Korejski predsjednik nije zaprijetio rukovodstvu ekipe da moraju pustiti utakmicu. Naši momci su pobjedili i poslali Bosnu u drugu ligu, pa makar i po cijenu da se Kim Jong Un naljuti i pokrene nuklearni rat. A nama slijedi najinteresantniji dio, borba u Ligi 6, borba za prvaka države i pravi ispiti za ovu generaciju rukometaša.
Fudbaleri su nas također obradovali, konačno je donesen i bod sa Grbavice gdje dugo nismo imali dobar rezultat. Bod dobija na težini ako se u obzir uzme činjenica da je Čelik cijelo drugo poluvrijeme igrao s igračem manje, a sigurno je priča susreta penal koji je Adi Adilović odbranio svome bratu u plavom dresu i time postao heroj navijača Čelika. Kad smo već kod navijača, značajna brojka na Grbavici, odlično navijanje i nadam se i konačan povratak u velikom broju na Bilino polje. Međutim, ovim putem bih samo da napomenem da onakav način poziva na gostovanje ne priliči ozbiljnoj navijačkoj skupini. Koliko god nam taj Željezničar nanio boli i tuge u proteklom periodu, ne smijemo sebi dozvoliti primitivizam, vrijeđanje nekoga i pozive na rušenje. Plakati za gostovanja su do sada bili i simpatični i sa dozom humora, ali mislim da je ovaj za gostovanje na Grbavici izašao iz okvira dobrog ukusa i nanio malo više štete nego koristi.
Pozdrav Kenan Ć.
