Na samom uvodu spomenuću i jednu anegdotu koja me je prije 20-ak dana istovremeno nasmijala i rastužila. Dakle, u firmu u kojoj radim stigla je pritužba jednog klijenta na našeg portira. Kaže klijent u svojoj “pritužbi” da ga je portir pozdravio na ulazu: “…kao da su ovce zajedno čuvali”. Kako ja to vidim, momak je bio srdačan, rekao je lijepo “Dobar dan, kako ste?”, možda ga je čak ponudio i nekim osvježenjem dok čeka. Ne želeći dalje razvijati priču u ovom slučaju, postavio bih vam jedno pitanje: ”Šta je to u nama – posebno Balkancima – što nas tjera da gazimo one koji su “ispod” nas na nekoj izmišljenoj hijerarhijskoj ljestvici, a od onih koji su “gornji” gradimo kultove ličnost?” Kako to da smo spremni zahtjevati da se da otkaz nekom nepoznatom portiru, koji svoj posao radi dobro i pošteno, samo da bi prehranio svoju porodicu i kojem je jedini grijeh ljubaznost, a s druge strane trpimo, skoro mazohistički, iživljavanje političara? I ne samo da trpimo, nego smatramo da niko nema pravo da ih kritikuje. Izašli smo iz sistema koji je imao u osnovi “kult ličnosti” i umjesto da skinemo sa sebe taj teret, mi ga ponovo stavljamo kao samar na leđa i trpimo i podnosimo i šutimo … Baš da se insan zamisli.
Zenica, sedmica prošla …
U ponedeljak nas je sve redom dobro zabavio naštimani intervju sa, omiljenim nam načelnikom, Husejinom Smajlovićem koji je izašao u Oslobođenju. Pričao je gospodin Smajlović svašta nešto, spomenuo da smo pametni (evoluirali smo od magaraca koji njaču kako nas je nekad davno video), podsjetio nas na sve te projekte koje je uradio i koje planira da uradi (podsjetio me na jedan projekat koji je spomenuo u svom prvom mandatu – aqua park, kako sam to zaboravio, a on izvuče kao keca iz rukava). Spomenuo je i plasteničku proizvodnju na što sam se grohotom nasmijao i već video kako hranu proizvedenu u Zenici kupuju anemični ljudi jer je obogačena željezom. Na gajbama u kojima se transportuje piše “Samo za anemične – made in Zenica”. Šalu na stranu, ono što mi je drago bilo vidjeti da Huso prepoznaje problem zagađenja, pa čak i malo stidljivo kako je izgledalo u tom intervjuu, a to je samo pokazatelj da pritisak koji vršimo od masovnog izlaska na ulice, pa preko ovih piskaranja daje rezultate. Naravno, vidjelo se da je intervju bio naštiman jer ga novinar nije pitao neka škakljiva pitanja koja bi mu svi stanovnici Zenice voljeli postaviti (da ne nabrajam, već sam ih u par navrata i spominjao).
U svakom slučaju, nastavite nas čitati načelniče, ubacićemo vam još koju ideju za projekte (poput azila za pse lutalice), a kritikovati nećemo prestajati, jer kritika je osnov, temelj, baza demokratskog društva. Kvalitetna kritika sprječava da se demokratija pretvori u tiraniju i podsjeća vas uvijek da smo mi, građani, stanovnici ovog malog mjesta, svojim (ne)izlaskom na izbore dali mandat vama i onima što sjede u Općinskom vijeću. Mi smo vaši poslodavci, dali smo vam redovna primanja u periodu 4 godine nakon izbora, očekujemo da radite u interesu stanovnika Zenice i da slušate šta govore.
Pita Kinez Muju:
- Kako kod vas ovoliko pasa lutalica, to kod nas u Kini nema?
- Eh jarane, a jesi li ti igdje u Bosni vidio janje da luta?
Utorak, srijedu i četvrtak sam pratio jedno zanimljivo takmičenje u zeničkoj kuglani. Naime, odigrani su mečevi osmine i četvrtine finala kupa BiH u bowling. Nakon uzbudljiva tri dana takmičenja dobili smo polufinaliste, a to su ekipe: Zenikom, Club 072, Zenit i Amputirac. Nastavak takmičenja u kupu je u aprilu, a do tada svaki utorak, srijeda i četvrtak od 18-22:00 možete pratiti uzbudljive mečeve prvenstva BiH u bowlingu. Ja to imam običaj reći “Američko, a naše.” s obzirom da se bowling igra samo u Zenici, a s obzirom da je u
Zagrebačka kuglana proglašena jednom od top-10 lokacija za izlaske mladih, preporučujem vam da posjetite našu u Zenici. Ugodno mjesto za izlazak s porodicom i prijateljima.
Imali smo prošle sedmice i tu, dugo čekanu, tematsku sjednicu Općinskog vijeća na temu zagađenje. Malo sam pratio neke snimke na TV-u i evo kako ja to sve vidim: negdje nakon 3 sata sjednice, jedan od delegate ili gostiju (neutvrđeno je) je, nemogavši više da trpi, pustio vjetar. Nevladin sektor je odmah skočio sa stolica i zavikao “SMRDI, izaćićemo svi na ulicu.”, dr.Drljević je dodao da bi to moglo biti opasno po zdravlje, a ovi iz Mittala su rekli: “To nismo mi, to je neka manja zadnjica – vjerovatno kućno ložište.”.
Federalni inspektor Tirak je dodao da će to sve inspekcija ispitati i kazniti onoga koji je to učinio, zastupnici SDA su dodali da oni ništa ne osjećaju i da je s njihovog stanovišta sve u redu, SDP-ovci i SBB-ovci su zavikali da smrdi, a ovi neutralni zastupnici su odlučili da sačekaju da vide koje će komisije dobiti od vladajuće stranke pa da se opredjele da li smrdi ili ne. Naravno, da ne zaboravimo, da je načelnik rekao: “nešto kao da se osjeti, ali ja imam kvalitetne višemilionske projekte koje treba uraditi i Zenica će biti ugodna za život kao Utopija …”, predsjedavajući vijeća, naš dragi Nebojša, je dodao da to nije po poslovniku i nije na dnevnom redu i da on nema ništa s tim. Pošto se nisu mogli dogovoriti da li smrdi ili ne, podjelili su dnevnice i paušale i dogovorili se da se opet sastanu za par mjeseci … eto tako vam je izgledalo tih 7 sati laprdanja u zgradi Općine. Nama građanima ništa novo, nama još uvijek smrdi i opasno je po zdravlje i znamo odakle dolazi.
U petak malo više emocije nego inače … Prvo je stigla jedna lijepa vijest, da je Općini Zenica vračeno ljetovalište Duče pored Omiša. Sjetio sam se djetinjstva i svih tih lijepih dana koje sam proveo tamo sa zeničkim izviđačima i sa školom. 10 dana u Duče, pa 12 na Boračko … Nadam se, vjerujem, da će naši općinari smisliti nešto pametno s tim prostorom, a znamo da neće. Nemalo zatim dobijam poruku da smo ostali bez Bogija. Tužan dan za raju iz Zenice, napustio nas je veseljak, čovjek kojeg smo uvijek rado slušali i uz kojeg je radio Zenica doživljavala renesansu slušanosti. Pogodilo me, moram priznati, volio sam da slušam njegove emisije … Neka ti je laka crna zemlja legendo.
U večernjem terminu sam otišao pogledati rukometnu utakmicu Čelik – Kakanj. Rekao bih, lagana pobjeda našeg Čelika u jednoj lijepoj atmosferi. S obzirom da je prva utakmica nakon pauze, ne bih govorio o igri, koja je malo sporija nego što smo navikli mi redovni posjetioci, ali doći će to na svoje s vremenom i momci će sigurno biti pravi u ligi za prvaka. Tribine dobro popunjene, Robijaši uvježbavali pjesmice prvo poluvrijeme i onda se rasuli, dosta fine raje iz Kaknja, zaista jedan lijep i opuštajući događaj u našoj Areni. Još jednom napominjem da je rukomet zaista sport vrijedan pažnje i gledanja.
ŽKK Čelik (ako se to još klubom može nazvati) je gostovao u subotu i doživio debakl u okviru Regionalne košarkaške lige. Klub se suočio sa ogromnim problemima i djeluje kao da je sve dobro što se učinilo sada u rasulu i da nema izlaza iz ovakve situacije. Nisu za ovakvo stanje krive igračice, one rade svoj posao najbolje što mogu. Mišljenja sam da najveću odgovornost snose ljudi u upravi, da to su oni ljudi koji su KŽK Vojvodina smještali u Niš i kojima je Bosanski Novi u Srbiji, to je ta ekipa ljudi koja je ugasila juniorske pogone KŽK Čelik, koja je rastjerala domaće igračice i napravila “Legiju stranaca”, to su ti ljudi zbog kojih slušamo sa klupe (što moj drug Damir reče): “Ajmo bre …” i zbog kojih na utakmice dolazi 50 ljudi. Jedan lijep i dobar projekat sportskog kolektiva naslonjenog na temelj domaćih igrača, je uništen preko noći po sličnom scenariju po kojem je uništavana KK Bosna ili KK Čelik – uništavanje svoga vlastitog, a veličanje nečega što dolazi sa strane.
Nogometaši se pripremaju, nekako mi je već dosadilo čekanje početka naredne polusezone. Predugo ta pauza traje i moram priznati da mi nedostaje Bilino polje i utakmice. Kako čujem Vlado dobro radi, momci će biti spremni i dobro nabrijani za prvi susret sa Sarajevom.
Eto toliko za ovu sedmicu
Kenan Ć.
