22 Decembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 11 Mart 2013 22:58

Ne mogu nam ukrasti avgust

U utorak se fino razgaćim i upalim tekmu koja je „zaustavila svijet“ (što reče Murinho). Nisam u posljednje vrijeme nešto veliki ljubitelj Lige prvaka, valjda zato što nas svakodnevno sa raznih tv postaja bombarduju fudbalskim utakmicama pa dosadi čovjeku to sve, ali ipak klasik je klasik i treba ga pogledati. Na poluvremenu otvorim prozor da izbacim kesu sa smećem u obližnji park (gađam ja onaj Albin kontejnerčić, ali nisam baš vičan košarci pa rijetko pogodim, a i udaljili su ga poprilično od zgrade) kad me zapahnu užasan smrad.

 

Opet onaj naš Indijski vlasnik kuha jaja i to pokvarena jaja, a tamo od njegovih nekretnina u nebo ide ogroman dim. Skonto Indijac da svi gledamo utakmicu, pa nećemo ni osjetiti kad on malo naloži i zatruje. Spomenem mu užu i širu familiju i odmah zatvorim prozor, čak i ne izbacim onu kesu sa smećem, baciću je ujutru kad krenem na posao, a i manje smrdi od onog na polju, pa može stajati u hodniku. Inače, moja gospođa ne voli da ja bacam smeće kroz prozor, kaže da sam to sa sela donio, a ja se taman razgaćio, simpatična tekma na TV-u, bilo mi je baš mrsko da silazim po tom mraku do kontejnera. Osim toga može me neki cuko lutalica „lapit“ po nogama ili da ograišem na nešto, pa mi lakše ovako – kroz prozor u parkić. Očistiće neko, raznijeće cuke, raspast će se za nekih 200-300 godina ... E komšija, komšija, nije ti Mittal opravdanje za bacanje smeća u park, a nije ni dobra utakmica razlog da ne siđeš do kontejnera ili tu kesu ubaciš u isti ujutru. Nije sramota da te ljudi vide da to radiš i nisi manje muško, ali si veći gospodin. Ovako si samo seljak, ali se možeš popraviti sad kad krene akcija proljetnjeg čišćenja grada.

 

 

Nisam očekivao da ću povrijediti nečija osjećanja ovim svojim laprdanjima, ali izgleda da jesam. Po izlasku prošlog teksta u rubrici Žuta minuta prozvani drug K. je pokušavao doći do informacije o osobi koja je, još jednom, spomenula JP Grijanje u svom  tekstu. Nisam ja očekivao da je drug K. osjetljiv i da će mu smetati što hoću da se, u svojoj kući, razgaćim u martu. Zašto mu smeta moja radost što je zima prošla i što konačno dolaze lijepi, sunčani, topli dani, a nisam mislio ništa loše o drugu Kasimu i uopće ne vidim razlog za njegovu reakciju. 

 

„Ja samo čitam vijesti ...“ uzviknuo je Nele u onoj kultnoj epizodi Nadrealista, a tako druže Kasime i ja samo prenosim mišljenje stanovnika „prodanog grada“. Ne mogu ja više naškoditi JP Grijanju nego što mu je naškodio načelnik H.S. sa svojim „patuljcima“ kada je glavno sredstvo za rad javnog preduzeča kojem ste direktor (čitaj kotao) odlukom Općinskog vijeća, a na preporuku načelnika Zenice, poklonio Mittalu. Ne mogu ja više naškoditi JP Grijanju od vašeg  izvještaja pred Općinskim vijećem u kojem ste rekli nešto kao (parafraziram): „Nismo sigurni kako će JP Grijanje završiti ovu grejnu sezonu, a posebno je nesigurna naredna grejna sezona.“ I sada je krivo neko „laprdalo“ što piše o tome i što hoće na ovom proljetnjem suncu da se razgaći, a kao što sam već u svojim piskaranjima rekao „kritika je jedan od temelja demokratije“. 

 

I zaista druže K. , nisu li članovi stranke, koja vas je postavila na direktorsko mjesto, tamo nekad devedesetih godina prošlog stoljeća bili najveći zagovornici (uz svoje prijatelje iz drugih nacionalnih stranaka) rušenja komunističkog režima upravo iz razloga što ljudima zabranjuje sve vrste javnog izražaja – od vjerskih sloboda, do slobode mišljenja i kritike. Nisu li upravo iz te stranke (i bratskih nacionalnih stranaka) pokrenuli bunt protiv režima koji je svoje kritičare pakovao po zatvorima i otocima na tucanje kamenja, a sada evo nekih 20 godina kasnije ova „demokratski uspostavljena vlast“ se ponaša isto kao ona režimska i želi da zna imena onih koji je kritikuju ... vjerovatno da bi ta usta začepila. Ispada da smo se borili protiv režima, da bi dobili novi režim. Začepimo usta kritičarima, objavljujmo samo lijepe vijesti i svima će biti bolje, toplije, neće biti gladnih, zagađenja, smeća po parkovima, nema prevara, pronevjera i lopovluka... 

I druže K., umjesto što naganjate duhove i kritičare, ubjeđen sam da bi i vama i JP Grijanju, a i stanovnicima „poklonjenog grada“ bilo bolje da se tako snažno borite za boljitak firme u kojoj ste direktor, da malo pritisnete načelnika da konačno prihvati neku od ponuđenih solucija za grijanje „žrtvovanog grada“ (poput ove što stiže iz Elektroprivrede za daljinsko grijanje iz Kaknja) ilii kažete „Ovo što nam radite nema ****** smisla.“, ali vi to ne možete jer druže „direktore“ i nad vama ima direktor, a nad tim direktorom ima vlasnik ovog „grada cuka lutalica“ koji stanuje u Londonu, a porijeklom je iz Indije i boli ga lijepo ona stvar za nama jer je on iz kaste nedodirljivih pred kojima ovi iz nižih kasti saginju glavu, da ne bi disali zrak koji i on diše. 

 

A vi druže K. očito niste primjetili da grijanja opet nije bilo od srijede do subote. Siguran sam da to ne bi znali ni moji sugrađani da im to ja nisam sada napisao, tako da sam opet dežurni krivac – htio sam se razgaćiti, a vi mi to onemogućiste i još kona ispod mene zatraži da joj platim 5% računa za struju jer sam u ovom periodu u kojem nije bilo grijanja koristio „energiju koju su proizvodili njeni radijatori na struju“. Isto je zatražila i od komšije ispod nje, a nema joj se šta zamjeriti – hoće žena svoj paušal. Pomislim da je sreća pa se ne prihvati onaj prijedlog o 30% paušala jer bi me uzela za 15% računa za struju. I još nam niste odgovorili na pitanje od prije par sedmica: „Kako je paušal u iznosu 30% suprotan Zakonu o zaštiti potrošaća, a ovaj od 10% nije?“. Unaprijed zahvaljujem na brzom odgovoru.

 

I da bude jasno – nema veze, razgačiću se ja u augustu, sunce nam još ne možete isključiti.  

 

Sad sam baš razvukao tekst, a imao sam još nekih stvari koje sam htio napisati i dati svoje mišljenje – od „praznika cvjećara“ 8.marta i obilježavanja istog u našem malom mjestu, preko odgovora gospodinu koji je pisao o JP Parkinzima (ovo ću napisati sljedeći ponedeljak), pa do par rečenica o smrti Venecuelanskog predsjednika Huge Chaveza koja me je, kao pobornika ideje socijalne jednakosti među ljudima, iskreno pogodila. Jedan me je podatak iz Venecuele iznenadio, kaže da u Venecueli stopa nepismenosti iznosi svega 3 %, za usporedbu u BiH imate sljedeće podatke: U gradovima u BiH funkcionalno je nepismena čak trećina ljudi, dok na selu taj broj iznosi i do 70 %, a pretpostavlja se da ima čak 15 % potpuno nepismenih. 

 

Po definiciji UNESCO-a iz 1978.godine, funkcionalno pismen čovjek je onaj koji je u mogućnosti sudjelovati u svim životnim aktivnostima u kojima je pismenost potrebna za svakodnevno funkcioniranje društvene zajednice i koristiti svoje vještine čitanja, pisanja i računanja za osobni rast i razvoj zajednice. Funkcionalna pismenost znači, dakle, da pojedinac ima osnovno znanje i vještine potrebne za uspješno funkcioniranje u životu i da se može suočiti se s potrebama rada, socijalnim potrebama i potrebama ličnog razvoja. Ako se vratite na početak teksta, ovaj komšija koji je bacio kesu sa smećem kroz prozor je funkcionalno nepismen, jer se ne zna ponašati po obrascima ponašanja gradske sredine, možda zna čitati, pisati i računati, ali to ne primjenjuje ni za šta drugo, osim možda čitanja dnevne ponude u kladionici.

 

Još malo o kulturi i sportu, ne znam kojim redom. Kultura – išli smo u nedelju ujutru u pozorište, divna dječija predstava „Put do čarolije“. Ovim putem još jednom želim pohvaliti rad direktora pozorišta Hazima Begagića koji je pokazatelj kako mladi ljudi, na pravom mjestu, mogu napraviti puno, a posebne pohvale ekipi sa dječije scene koji nas svaki put svojim predstavama ugodno iznenade i razvesele. Samo nastavite tako.

 

Sport: 

Lagana pobjeda rukometaša, moram reći da sam očekivao da je ta Čapljina jača ekipa s obzirom na poziciju na tabeli, činjenicom da su nas već dva puta dobili ove sezone i pričama o izvanrednom igračkom kadru koje dolaze iz njihovog tabora. U stvarnosti, jedna prosječna ekipa, u nivou svih onih koje su „Čelični momci“ pobjeđivali sa pola snage. 

U subotu očekivan poraz fudbalera u Mostaru, ipak se Veležu mora pomoći u borbi za opstanak, pa čak i po cijenu ne izlaska u Euro kupove. Fudbaleri, kažu, nisu dobili plaće od novembra prošle godine, ali ipak rade, treniraju i igraju. Do kada? 

 

Košarkašice su počele takmičenje u okviru lige za prvaka, popularnije „Liga 6“. Na samom startu nezgodan poraz u Tuzli od ekipe Jedinstva. Nekome je ovaj poraz neočekivan, ali to isto Jedinstvo nije imalo niti jedan poraz u 1.Ligi BiH i imaju velike ambicije u borbi za titulu. Naše ambicije su ... nemamo ambicije, osim da uprava i direktor napuste klub i prepuste ga nekome ko voli košarku i ko će posložiti poslovanje kluba. 

 

Pozdrav

Kenan Ć.