ili
Poštovani Načelniče grada Zenice!
ili
Poštovani Načelniče zeničkog kazamata!
ili
Poštovani Načelniče zeničkog Černobila!
ili
Poštovani Načelniče najsmrdljivijeg grada u Evropi!

 

Postoji još mnogo epiteta koje grad čiji ste Načelnik „zaslužno“ nosi, ali ne postoji mogućnost da se obratim ovom jadnom gradu pa ću pokušati da se obratim Vama jer ste njegov čelnik i jer sve od važnosti za isti od Vas i kod Vas počinje i završava.

 

Na samom početku nameće se jedno pitanje koje bih Vam rado postavila, a to je: Da li Vas je bar malo stid?

 

Ja se neću bakćati poraznom statistikom koja jasno govori da se procenat smrtnosti od kancerogenih oboljenja u našoj čaršiji iz godine u godinu rapidno povećava, takođe se neću bakćati ciframa koje pokazuju mobilne mjerne stanice Zeničkog univerziteta za praćenje zagađenosti zraka na lokaciji Tetovo u općini Zenica i ostalim lokacijama u gradu. Neću, jer sam ubijeđena da se i u jednom i u drugom slučaju radi o krivotvorenim informacijama i da nam pravu statistiku i pravo stanje niko, ama baš niko ne smije podnijeti na uvid.

 

Bog sami zna koliko sumpor dioksida, prašine i azotnih oksida udišu stanovnici našeg grada, a prvenstveno naša djeca. Bog sami zna za koliko njih ćemo još serijski vapiti za humanitarnu pomoć i spasenje u tamo nekom inostranstvu jer ih je tako nedužne i poletne napala teška i neizliječiva bolest. Kancerogena, gospodine Smajiloviću!

 

Ljudi od struke će veoma jednostavno objasniti koje teške metale opasne po naš organizam udišemo a koji su čak i u minimalnim dozama veoma opasni za ljudski organizam.
Ljekari će nam svima objasniti kako nas razaraju toksični efekti, kako utiču na našu biološku aktivnost i koliko nam je zdravlje ugroženo svakim danom, svakim satom i svakom minutom našeg života.

 

I bez stručnih mišljenja, kao laici znamo da prosječne godišnje koncentracije ukupnih lebdećih čestica prelaze granične vrijednosti. I bez lažiranih podataka lako je namirisati šta unosimo u pluća.

 

Kao što rekoh, napaćenom narodu ne trebaju ni dijagrami, ni statistika ni ostali pokazatelji. Naši pokazatelji već odavno „vise“ na banderama, pune groblja, bolnice i onkologije... naši pokazatelji se bore sa hemoterapijama, zračenjima i operacijama, naši pokazatelji nestaju jedan za drugim na tabutima i u kovčezima, najčešće u nekim godinama kad se u normalnom svijetu počne živjeti ili narodski rečeno: disati punim plućima.

 

U Vašem i mom gradu disanje punim plućima je misaona imenica, gospodine Smajiloviću.

 

Jeste li svjesni činjenice da buduća pokoljenja ovog grada vape za malo čistog zraka?

 

Je li Vam jasno da nam/Vam Mittal ubija djecu, roditelje, sestre, komšije i da svi mi kao u koncentracionom logoru strijepimo od „sljedećeg“? Lijepo bi bilo da je ovo igra žmirke ili ganje sa brojalicom „eci peci pec“, ali nije, gospodine Načelniče. Ove brojalica ne znači ispadanje iz igre, nego ispadanje iz života.

 

Građani grada Zenice su Vaš narod. Vi ste za njih odgovorni. Oni Vam vape za čistim zrakom. Čist zrak je njihovo ustavno pravo. Ne traže vam porše po glavi stanovnika, oni samo žele da dišu.

 

Vi ste im to onemogućili. Zato ste surovom kapitalisti omogućili zavidan profit bez većih ulaganja.

 

Umjesto da stanete uz svoj narod, rame uz rame i da učinite sve, ama baš sve što je u Vašoj moći da natjerate milijarde teškog Lakshmi-ja na ugradnju filtera u fabriku koju je ionako dobio za badava, Vi se sakrivate od naroda koji demonstrira pod Vašim prozorima bez da ih udostojite jednog jedinog objašnjenja, jednog jedinog argumenta ili obećanja.

 

O trudu da ne govorim.

 

Tako gledajući Vi svoj narod ismijavate, nipodaštavate i manipulišete. Taj narod je očigledno važan samo u predizbornoj kampanji.

 

Poznato Vam je da grad Linz u Austriji ima sličnu fabriku u srcu grada. Šetali ste tim gradom. Budite iskreni i recite šta ste udisali, smrdi li na sumpor dioksid i kakvi su pokazatelji o smrtnosnim česticama u zraku u tom gradu? Ne morate odogovoriti nama, mi znamo. Odgovorite sebi.

 

Kad bi građani grada Linza zbog smrtnog zagađivača stali pred prozore svog Načelnika (burgermeister-a) Franza Dobuscha on ne da bi izašao da s njima razgovara, nego bi bio prvi u koloni koja bi krenula prema čeličnom ubici upakovanom u fabriku zvanu Željezara.

 

Ja sam narod. Vi ste Načelnik. Od mene kao naroda očekuje se da budem poštena, da budem obzirna, pa i nesebična, da ne kradem, da ne klevećem, da ne potvaram, da izdržavam svoju porodicu, da ne budem društvu na teretu, da plaćam svoje obaveze...

 

Od Vas kao Načelnika se očekuje da narod poput mene zastupate. Da brinete o mom zdravlju kao i svom (to ne znači da mi trebate skidati temperaturu krompirovim oblogama, ali isto tako to ne znači da brinete o mom zdravlju tako što mi otvarate onkologiju), da Vam prioritet budu moji problemi dok ste na radnom mjestu i da poštujete Ustav svoje zemlje koja je i moja zemlja.

 

Po tom Ustavu svi imaju pravo da dišu.

 

Tražimo li previše?

 

 

Poznato je da u ovom gradu živi i Vaša porodica, ali ja nemam ovlaštenja da brinem o zraku koji članovi Vaše porodice udišu. Vi, dapače morate voditi računa o tome šta moja porodica udiše jer Vam je to u opisu radnog mjesta.

 

Što se mene lično tiče, odgovaralo bi mi da po tom pitanju budete egoistični i uplašite se zbog onoga što udišu Vaša djeca jer će tako i mom biti bolje.

 

Šta je alternativa i kako da se zaštitimo?

 

I kad ne izlazimo napolje iz naših stanova nismo se zaštitili od čeličnog monstruma zvanog Mittal, jer prostorije u tim istim stanovima ne punimo zrakom sa Vlašića koji smo snijeli u flašama i buradima u Zenicu.

 

Preventivne mjere u ostvarivanju bezbjednosti zdravlja svakog stanovnika našeg grada je u Vašim rukama. Prihvatite svoju odgovornost i stanite uz masu, uz narod, uz one koji su Vas birali i dali Vam svoje povjerenje, pa i one koji to nisu učinili, koji Vas kritikuju i koji sumnjaju u Vašu lojanost i poštenje.

 

Mnogi Vas u ovoj našoj čaršiji opisuju kao poštenog čovjeka, vjernika i osobu časnih namjera. Ja ne želim da sumnjam u te tvrdnje gospodine Smajiloviću. Ako ste pošten čovjek i ako niste korumpirani kako tvrde oni koji Vam ne daju povjerenje, dokažite nam to tako što ćete stati uz svoj narod te glasno i jasno reći NE ekocidu u Zenici.

 

Dajte glas ZA filtere i glas PROTIV podmuklog ubijanja Vaših sugrađana!

 

Ne prodajite nas jeftino, ne vrijeđajte nam inteligenciju, ne ubijajte nam ono malo dostojanstva što nam je ostalo poslije svega što proživjesmo u poslednja dva desetljeća.
Grozno je vrištati od bespomoćnosti!

 

A mi, građani Zenice upravo to činimo. Puštamo glasove koje niko ne čuje, niti želi da čuje.

 

Djeca nam plaču, gospodine Smajiloviću!

 

Plačem i ja kad vidim da oni plaču od straha.

 

Ali, ja im ne mogu pomoći. Vi možete! I trebate! I morate!

 

Ako jednog dana natjerate Ubicu ovog grada da ugradi filtere i radi po propisima i normama koje 21. stoljeće iziskuje naše molitve i dove za oboljele od kancerogenih bolesti upućivaćemo samo Svevišnjem. Ovako, mi prvo pomislimo na Mittal, na Vas, na članove Općinskog vijeća i Federalnu komisiju za zaštitu okoliša. Ne dozvolite da Vas proklinjemo.

 

Ostavite ljudski trag iza sebe.

 

Oprostićemo mi sve promašene investicije, kredite i zaduženja... oprostićemo jezičke lapsuse, Bulevare i prazan hod, ali nikada nećemo oprostiti isprekidano disanje naše djece zbog asmatičnih napada, rast uz pumpice za disanje i sve veći broj te iste djece i omladine koja se bori sa leukemijom prikupljajući sredstva za liječenje negdje tamo.

 

Kamo puste sreće da se ja sada obraćam svom Husi umjesto Vama, da me utješi i kaže: Sve je ovo samo ružan san, proći će.

 

Eto, možda je slučaj, a možda i nije, ja se obraćam Vama!

 

Mog Huseina je, gospodine Načelniče ubila Željezara. Živio je tik uz nju.

 

Vama želim da budete živi i zdravi svojoj djeci. Ona znate, dugo trebaju svoje roditelje.

 

S poštovanjem,
Mediha Selimović