Otvoreno pismo gospodinu Huseinu Smajiloviću, Načelniku grada Zenice

Poštovani gospodine Smajiloviću!

Ovako se ja uvijek pomalo izlajem poslije izbora u mojoj zemlji... Ne mogu protiv sebe, nije mi ta BiH svejedno... mnogo ljudi u njoj mi mnooooogooooo znači... patim što su nam djeci 90-tih ukrali djetinjstvo i svaki put se nasekiram kad shvatim da im se krade i budućnost... Kakav smo to narod? Šta nam je? Al’ eto… kod nas narod zna. I ja se slažem s tim. Zna narod naš bosanski kako umjesto elitnog fakulteta zamoliš gazdu obližnjeg kafića da ti zaposli sina za džeparac (pa momak je… treba mu), zna kako se deru cipele hodajući od kladionice do kladionice nadajući se da će ga napokon u jednoj od njih opucati bolja budućnost i kako ga lopovsko-gulilačke mikrokreditne organizacije već godinama spašavaju od definitivnog utapanja u svoja i tuđa govna. Na vodi nekad održi i slamka, ali u govnima, sinko moj, ne može ti ni čamac pomoći. Teška, pa vuku na dole.