21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 13 Novembar 2012 23:21

Pismo Robijaša: Stoj balijo

Javljam vam se povodom inčidenta koji se dogodio u Mostaru kada su napadnuti navijači NK Čelik, a sa ciljem da ovo moje kazivanje prenesete čelnim ljudima Nogometnog saveza nadajuči se da će vratiti zabranu dolaska gostujućih navijača na utakmice iz jednog prostog razloga da još neko ne bi glavu izgubio, navodi u svom pismu Slobodnoj Bosni, objavljenoj u ovom magazinu neimenovani navijač NK Čelika.



Na vašem portalu sam vidio smirujuću informaciju da nije pucano na navijače Čelika, što donekle jeste tačno. Naime, nije pucano u njih ali jeste u tlo ispred njihovih nogu. Ja sam inače vatreni navijač NK Čelik i razgovarao sam sa momcima koji su bili napadnuti (htio sam i ja ići na utakmicu kao i mnogo puta dosad, ali sam na očev upit u šta sam sprdio trideset godina da do malo pameti nisam došao, ipak odustao).

Ono što u cijeloj njihovoj priči jeste poražavajuće je saradnja policije sa napadačima. Poslije utakmice, vozač autobusa sa navijačima je htio da ide preko Tomislavgrada kako bi izbjegli moguće probleme u Mostaru. Na insistiranje policije koja ih je čuvala (dva policajca sa policijskim kolima, što je bila ukupna policijska pratnja što je nepojmljivo) skrenuli su prema Mostaru.

Slijedeće scene nakon dolaska u gradsku zonu Mostara ukratko se mogu opisati ovako: policijsko auto ispred autobusa nakon blicanja parkiranih auta pored ceste žurno odlazi od autobusa, sa te strane dolazi grupa navijača NK Zrinjski, napada navijače u autobusu, ovi naravno izlaze da se brane, napadači bježe, dolazi policija koja je žurno otišla sa mjesta napada i puca u tlo ispred nogu navijača NK Čelik.

Jednom od navijača NK Čelik, mom dobrom drugu Mladenu koji je inače slučajno hrvatske nacionalnosti, prilazi policajac sa uperenim pištoljem u njega i govori: ,,Stoj, balijo!'' Na takvo što mu Mladen odgovara da je Hrvat iz Zenice na šta ovaj neandertalac traži osobnu kartu od Mladena.

Dotični je dugo buljio u osobnu kartu razrogačivsi svoje okice ne mogavši vjerovati da među navijačima NK Čelika iz Zenice ima iko ko se zove Mladen. Samo mu je nakon vraćanja osobne rekao da su svi oni njemu isti, balije iz Zenice, tako i Mladen. Kako bih samo volio da je ovo što pričam samo mahalsko torokanje ali nije.

Sličan incident se dogodio prije utakmice Željezničar - Čelik kada su navijači Čelika napadnuti od strane navijača FK Sarajevo (ni dan danas mi nije jasno otkud pitari kad smo igrali sa Željom ali nije ni bitno) samo što ovdje nacija nije bila u pitanju.

Ni tad nisam srećom krenuo na utakmicu (neće me belaji hvala Bogu, fin sam čovjek), ali jeste moj rođeni brat koji je bio u prvom kombiju (njega nesto belaji hoće, a fin).

Dočekani su bili od strane policije negdje na Kobiljoj glavi, koja je bila duplo brojnija od one u Mostaru, čak dvoja policijska kola sa po dva policajca. Brojnost navijača Čelika u ovom slučaju je bila, koliko se sjećam, oko dvije stotine. Inače, kad su normalne prilike, odnosno kad se žele spriječiti bilo kakvi neredi, sarajevska policija nas preuzme u Visokom gdje bude prisutna specijalna policija, u maloj manjem broju nego je Miloševićeva poličija imala kad su držali demonstrante do 5. oktobra 2000 i gdje nas istrkeljaju tako da nemaš ni šibice.

Nakon što je povorka došla do sarajevskog naselja Ciglane, slično kao u Mostaru policijska kola su žurno napustila kolonu sa navijačima NK Čelik, a sa strane su naletili razjareni vukovi sa palicama (sreća, humani pa nije bilo noževa). Poslije duže tuče, kad su napadači počeli da bježe, i kad su napadnuti počeli da iskaljuju bijes na obližnjim kafičima, k'o u filmovima odnekle se stvara u ovom slučaju brojna policija sa punom ratnom opremom, i počinje da bije napadnute.

U Zenici za vrijeme utakmice Čelik- Željo kad je stradao nesretni navijač Želje rahmetli Aner, zenička policija je napravila propust (mislim namjeran kao i u gornjim slučajevima) kad je pustila domače navijače da iziđu sa stadiona nakon čega su se desili neviđeni neredi sa smrtnim ishodom.

Tu sam bio svjedok. Nikad dotad nas nisu puštali dok Sarajlije (i jedne i druge) ne budu bezbjedni u Lašvi na putu kući. Znali smo ostati na stadionu pola sata dok nas ne puste.

Inače već duže vrijeme nas na utakmice u Sarajevo cijelim putem prati isključivo zenička policija.

Ovim sam htio da ukažem na nesigurnost u policiju, odnosno državne organe koja je očito pod kontrolom destruktivnih snaga koje ne žele dobro ovoj državi. Taman sad kad je nas dragi Ivica Osim sa kolegama krenuo da pravi red u bh. fudbalu i poslije svih incidenata i ubistava navijača, ponovo je stanje nesigurno i to zbog onih koji bi kao trebalo da nam daju sigurnost (mislim naravno na policiju).

(Ime i adresa autora poznati redakciji SB)