23 Januar 2020
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
četvrtak, 04 April 2013 01:02

Selma Kovačević 04.04.1992-2009

 Selma Kovačević ( 17) iz Zenice nestala je u nabujaloj rijeci Bosni u centru Zenice na današnji dan, 4. aprila 2009. godine. Dok se nalazila sa prijateljima na stazi na Kamberovića polju, uz obalu rijeke, okliznula se i pala u Bosnu. Porodica i prijatelji danas će u 10.30 sati posjetiti njen mezar na groblju Crkvice i položiti cvijeće. 

 

 Selmu su pokušali, bezuspješno, spasiti prijatelji, a ubrzo su im se u potrazi pridružili policajci PU Zenica, Jedinice za podršku - specijalaca MUP-a ZDK i Profesionalne vatrogasne jedinice Zenica s nekoliko ekipa i čamaca. Mrak i mutna voda te večeri, te visok vodostaj, jak vjetar i loši uvjeti otežali su potragu koja je trajala gotovo mjesec dana. Kasnije su se uključili članovi timova Civilne zaštite, Oružanih snaga, a tijelo su u vodi primjetili članovi Veslačkog kluba Val iz Doboja. 


Nedaleko od Maglaja je 1. maja 2009. pronađeno  tijelo 17-godišnje učenice Srednje mješovite škole iz Zenice. Dženaza i ukop su obavljeni tri dana kasnije, 4. maja u Zenici. Četiri godine poslije, sjećanje ne prestaje. Prijatelji, poznanici, znani i neznani, često zastanu pored spomen - ploče na obali Bosne, na mjesto gdje je Selma pala u nabujalu Bosnu. 


Porodici Kovačević izražavamo podršku i saosjećanje u patnji i bolu, uz želju da budu jaki i da ih sa njihovom nikad prežaljenom sestrom i kćerkom uvijek vežu sjećanja na lijepe dane i proživljene trenutke. Nedavno je objavljena i pjesma, koja je dobrim dijelom posvećena našoj stradaloj sugrađanki. 


Više o pjesmi ovdje


Draga Selma, zelim da znas 

 Dok si zivjela, bilo je to zlatno doba

 A sada su moje srca i dusa prazni

 Jer si nas napustila bez da si rekla 'zbogom'

 Rijeci nisu dovoljne da opisem 

 Kako je to znati da si otisla u raj, da si nas ostavila same

 Da u ovoj hladnoci vidimo zlu stranu ovog svijeta

 Kada je najmanje ocekujemo... kada ne zelimo otici

 Kladim se da nisi zeljela otici, ali Bog izgleda jeste

 Jedna izreka kaze: ''Vi morate ici da bi mi zivjeli''

 Ali, kladim se bi vecina nas otisla da bi ti 

 Zivjela, disala i bila prisutna u ovom gresnom gradu

 Sada su tu samo uspomene koje si ugravirala u moj razum

 Koje me podsjecaju na svaki put kada sam te ugledao i zivio za tebe

 Bilo je to vrijeme kada je ljubav odlucivala za tebe

 Stoga mi je drago da sam te poznavao

 Tvoj prvi poljubac je bio i moj ...

 A zar nije poljubac taj koji te u ljubav spaja sa drugom osobom?

 Ti si bila moja prva djevojka ... moja prva ljubav

 Moja prva zlatna medalja koju objesih i sacuvah oko svog slomljenog srca

 Tamo .. jos visi, kao sto je i Isa na drvenom krizu

 Samo da bi dusa mogla preseliti mirno na Boziju stranu

 Ovo je bila Njegova zelja ... moja nije sigurno

 Jer jos cijenim to vrijeme u kom si bila tu, u mom zivotu

 Jos te vidim na toj rijecnoj obali ... kako se igras

 Te cekas da dodjem sa svojom ljubavi i poljupcima

 Jos uvijek te zelim vidjeti ... igrati se sa tobom ...  biti sa tobom ... disati sa tobom

 Ako postoji jedna stvar koju bih tad uradio ... i otisao bih s tobom

 Sada mi sve to ima smisla, jer si jos uvijek ziva u mojim mislima

 Jos uvijek te vidim ispred sebe

 Ti si moj andjeo cuvar, moja hamajlija, 

 moja prva i posljednja ljubav, moja Hava, moja mila dama

 stoga zelim biti uz tvog brata, i pokusavam da provedem vremena s njim

 da razgovaram i da se igram sa njim ... samo da bih saznao

 da li mogu pronaci barem jedan dio tebe u njemu

 jer zivot bez tebe nije kakav treba biti ... moram te ozivjeti u sebi

 Refren:

 Gledam gore dok sam na dnu

 Jer ljubav je izgubljena, i nece se povratiti

 Reci mi, Boze, da li cu pozivjeti da vidim sta slijedi

 I da vidim meni drage osobe 

 Ne uzimaj meni drage osobe

 Ne uzimaj meni drage osobe

 Ne uzimaj meni drage osobe