Navodno su novci iz budžeta općine bili obezbjeđeni, ali do postavljanja velikog displeja u boji nikada nije došlo, samo su, što reće jedan moj dobar prijatelj „podmazali zupčanike na starom semaforu“ i završili priču na tu temu, uz naravno neminovnu raspodjelu novca. Naravno, kako to biva u tragikomedijama, stari se poslije nekoliko mjeseci ponovo „rasuo“ tako da je onima koji pohode stadion Bilino polje i gledaju utakmice, povremeno, skoro nemoguće pročitati šta piše na njemu.
Ali vratimo se mi novim displejima na zgradi – činjenica da će novi displeji pokazivati stanje zagađenosti otvara novo poglavlje u životu grada i nameće jedno logično pitanje na koje će teško bilo ko odgovoriti. Dakle, šta će se desiti kada nivo zagađenosti bude viši od zakonski dozvoljenog? Hoće li tada Mittal zaustaviti proizvodnju dok „ne izvjetri“, hoće li biti kažnjeni od strane inspekcijskih organa, hoćemo li biti kolektivno iseljeni na okolna brda i planine ili će to samo biti jedan statistički pokazatelj za koji niko neće odgovarati? Ako posmatramo globalnu situaciju u državi logičnim se nameće ovo posljednje, da će to biti samo jedan statistički podatak, koji će vas na tren uznemiriti, ali se s vremenom nećete više obazirati na njega jer „karcinom se uvijek dešava nekom drugom“ (kao i saobraćajni udesi i ostala zla na ovom svijetu).
Kad sam već kod zle sreće moram još ispričati kako su mom poznaniku K.K. psi lutalice (ili kako ih odmila članovi jedne naše udruge nazivaju „napušteni psi“) u noći sa subote na nedelju izgrizli auto. Osvanuo je tako Chevrolet, novije godine proizvodnje, sa pojedenom prednjom maskom, odvaljenom tablicom i izgrebane haube, a o duševnoj boli kod vlasnika da ne govorimo (znate već kako je kod nas muškaraca – ne diraj nam televizor, auto i kuhinjski stol). Kako kažu članovi već spomenute udruge „pas vas neće napasti ako ga ne izazovete“, tako da predpostavljam da je taj Chevi nekim svojim neracionalnim potezom isprovocirao čopor pasa, možda ružno pogledao neku kujicu iz grupe ili glavnog kabadahiju čopora. Kako god, sve je ličilo na kafansku tuču, u kojoj je deblji kraj izvukao automobil, a prijatelj će štetu vjerovatno morati naplatiti preko suda iz budžeta Općine Zenica. Psi, kao i obično, neće odgovarati.
Prije 4-5 dana sjedio sam na kafici s prijateljem iz ratnih dana. Sretnemo se mi počesto, ali smo nekako rijetko kafenisali. Inače, on se bavi muzikom, svirao je u jednom našem, zeničkom bendu, pa se samom tom činjenicom nametala priča o muzici i o činjenici da se u našem gradu ne dešava skoro nikakav muzički događaj. Prije toga smo se dobro nasmijali naslovnici jednih naših dnevnih novina koja je prikazivala izvjesnu gospođu iz Viteza koja „jaše samo šampione“. Renata se sa svojim suprugom bavi uzgojem bikova i učestvuje na koridama, a u prošlom vikendu njeni su bikovi pokorili dvije velike koride od kojih je jedna u Čevljanovićima. Mala digresija, ali vraćam se odmah muzici. Sjećate li se kad je zadnji put u Zenici održan neki koncert? Kada ste zadnji put u Areni ili na stadionu Bilino polje pogledali neku regionalnu muzičku zvijezdu? Ne sjećate naravno. Kolega s kojim sam sjedio i ja smo malo starija generacija pa smo se u jednom trenu sjetili da su koncerti prije rata i odmah u prvim godinama nakon rata organizovani i na našim bazenima i da su to bile baš dobre svirke. Međutim, evo već godinama Zenicu zaobilaze dobre grupe i dobri pjevači. Zašto je to tako?
E sad pazite dobro kako se opstruira održavanje koncerata. Svaki veći koncert neke zvijezde iz regiona najčešće sponzorira neka industrija vina ili piva – njima je to dobra promocija proizvoda, jednim dijelom se ukupni troškovi održavanja koncerta kompenziraju sa nešto nižim cijenama ulaznica i sprječava se mogućnost da neko bude na gubitku (organizator ili pjevač). Naravno, publika će možda imati nešto nižu cijenu karata, ali će tu razliku sigurno potrošiti na promotivnim štandovima sponzora. Bosna i Hercegovina je preuzela zakon o zabrani točenja i reklamiranja alkoholnih proizvoda u sportskim objektima, a ovaj zakon se samo u našem gradu primjenjuje kada se trebaju održati koncerti. Naime, uprava JP za održavanje sportskih objekata kada dogovara održavanje koncerata strogo zabranjuje reklamiranje i točenje alkohola na koncertima. U drugim gradovima ovaj zakon se primjenjuje samo kada se u sportskim objektima održavaju sportski događaji, a kod koncerata zabranu ovog karaktera nećete vidjeti.
Iz tog razloga ćete moći otići na koncert u Sarajevo, Banja Luku, Tuzlu, a kvalitetne muzičare nećete vidjeti u Zenici, odnosno u Areni ili na Bilinom polju ili čak na bazenima. Uprava JP za održavanje sportskih objekata je na taj način uskratila sebi sigurno značajna sredstva za iznajmljivanje objekata, ali je možda kupila mir u centru moći vjerske zajednice. Ako ništa, omladina nam se ne opija.
Ono što je možda tračak nade da bi u budućnosti mogli ipak imati koncerte u Areni i drugim sportskim objektima u Zenici je najava penzionisanja trenutnog direktora JU za održavanje sportskih objekata koja bi se trebala desiti u narednih par mjeseci. Čovjek koji je prvi put vidio bazen kada je doselio u Zenicu i jedinstven slučaj koji je zabranjivao navijačima dolazak u Arenu „da mu ne bi slomili koju stolicu“ će tako, konačno, otići u (ne)zasluženu mirovinu. Novi direktor je u kuloraima već poznat, tako da nema potrebe da se prijavljujete na konkurs kada i ako bude objavljen. Naravno, dolazi iz stranke na vlasti i upitno je da li je i on vidio bazen do doseljavanja u Zenicu s obzirom da je iz okoline Zenice.
Prije par heftičnjaka sam objavio mail jednog našeg sugrađanina o stanju u zeničkoj streljani. Pozvao sam tada gospodu koja održava taj objekat da se jave i iznesu svoj stav po navedenom, međutim nisu se udostojili ništa da kažu. Umjesto njih obratio se još jedan „poznavalac“ stanja u streljaštvu koji mi je poslao mail slične sadržine sa direktnijim optužbama prema rukovodstvu streljačkog kluba. Budući da se radi o podugačkom pismu u kojem se dosta toga ponavlja iz prvog pisma, prenijet ću samo jedan dio koji se meni učinio zanimljivim. Dakle, naš anonimni pisac kaže:
“… Prvi puta iza rata djeca streljačkog kluba idu na pripreme u Trebinje i to nakon objave u tvom heftičnjaku. Roditelji plaćaju 100 KM, a klub 180 KM. Kakve su to pripreme na +40 stepeni, u streljačkoj kožnoj opremi? Nafalio si Emu Škaljo jer nemaš pravih informacija, tj. imaš one za koje sav narod zna. Ona je davno suspendovana od streljačkog saveza BiH. Olimpijski komitet joj je uzeo stipendiju i morala je nešto da vraća (čini mi se oko 6000 KM) pa je ona to "ufol" uplaćivala klubu, a klub Olimpijskom komitetu, a majka joj sekretar kluba i potpisnik para. Za ovo imam i dokaze (godišnji izvještaj koji gđa. Admira "onako" radi bez prikazivanja keša koji dobija kroz obuke pojedinaca, članarine, zakupnine trim kabineta itd.). Ema je imala pristojna primanja - stipendija Olimpijskog komiteta je mislim bila 1800 KM, onda stipendija kantona od 350 KM, pa je te godine zaposlena u KP Dom, ZNAČI JOŠ 1000 km. Ko je imao ima veća primanja u Zenici? Prije toga Ema nije išla na takmičenje u Minhenu za koje je urađena prijava i Nedžad Fazlija je morao uplatiti 1000 KM za nastup, da se nebi obrukali jer je pucala za Bosnu. Poslije su i njemu morali vratiti pare iz kluba. I za to imaju dokazi.
I o, kako ti kažeš svjetskom rekordu, koji je Ema napravila ima se štogod dodati. To je napravljeno na takmičenju u Zenici, a najčešće sudije u Zenici su Admira, Bakir (muž njen) i Emina sestra, pomognuta sa trenerom Makašem. Pogledaj na oficijelnim stranicama streljaštva (evropskim i svjetskim) koji je njen najbolji rezultat i kako je kotirala? I na kraju, sjećaš li se kombija sa logom "shooting team Zenica", gdje je sada? Kupili ga za klupske pare koje ne prikazuju a registrovali na Makaševo ime. Ovaj kombi je oduzet za dug od Makaša itd, itd. Što policija ovo ne procesuira, a ja sam im poslao prijavu sa dokazima …” Gdje ima dima, ima i vatre reći će oni malo stariji, a ja bih se zadržao na onoj čuvenoj da nešto smrdi u streljačkom klubu.
I na kraju heftičnjaka o NK Čeliku. U toku protekle sedmice dva puta se bezuspješno pokušala organizovati Skupština kluba. Kažem bezuspješno jer oba puta nije bilo kvoruma. Za narednu skupštinu zakazanu 30.08. ne postoji statutom propisani broj članova skupštine za donošenje odluka, odnosno validne odluke će moći donijeti i 3 člana skupštine, ako se pojave, internim dogovorom. Skupština je inače, bar je to moje lično mišljenje, skup lezihljebova, koji u velikom broju i ne dolaze na utakmice kluba, ali se nešto kao pitaju i donose neke odluke. Većina njih niti jedne markice nije donijela klubu, ali je sigurno imala koristi od Čelika. Zanimljivost je da skupštinska mjesta zahtjevaju i članovi novooformljene družine pod kodnim nazivom „Veterani NK Čelik“ i još zanimljivije u tome je što u tom udruženju sjede pojedinci koje lako možemo nazivati „grobarima kluba“ poput N.Š. (ime i prezime poznati svima koji prate NK Čelik), koji preko nekog novoformiranog udruženja žele da zakucaju i posljednji ekser i sahrane NK Čelik. Zanimljiva u svemu ovome je i izjava predsjednika skupštine M.Rahmanovića koji je par dana prije jako bitne utakmice protiv Veleža izjavio da:„NK Čelik ni ove sezone neće dobiti licencu za učešće u Euro kupovima.“ te je time dodatno demotivisao i onako nesigurne igrače Čelika koji su svoje navijače razočarali još jednim remijem.
Ako uzmemo u obzir prijeteće SMS-ove koje dobija šef struke Vlado Jagodić, te grafite koji se misteriozno, kao gospa u Međugorju, ukazuju s vremena na vrijeme na ulazu u Bilino polje, sada je već jasno da je sve ono što je dobro funkcionisalo u proteklom periodu dovedeno u pitanje od ljudi kojima jak Čelik nije interesantan. Njima je interesantan samo lični interes i samopromocija. A šta o svemu misle obični navijači bilo je jasno kada se u subotu naveće sa juga začulo: „Vlado Robija je uz tebe.“.
Kenan Ć.
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.