Sunce je već bilo visoka na nebu, a mi smješteni u autobuse krenuli smo u obilazak malog dijela od svih ljepota koje se nalaze na teritoriji naše države. Na putu do prvog odredišta u autobusu je bio muk, tek poneke oči su lijeno treptale. Većina putnika je nastavila san tamo gdje je prekinut i pokušavala da prikupi snagu za sve ono što nas čeka danas.
Na stazama kulture prvo posjećeno mjesto i destinacija bio je manastir “Žitomislić”, kulturno-istorijska tvorevina, koja predstavlja jedno od najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine koji datira iz 16. vijeka, a posvećen je Blagovještenju Presvete Bogorodice. Smješten je u kotlini na putu iz Mostara ka Ljubuškom, na krajnjoj zapadnoj liniji stare oblasti Dubrave. U staroj humskoj oblasti predstavlja najzapadniji očuvani pravoslavni manastir. Najveći ktitori manastira su bili iz porodice Miloradović i Hrabren.
Pred manastir stigli smo u toku službe, pa smo pristojno sačekali u hladovini, bez uznemiravanja,te nakon službe krenuli u obilazak. Poslije liturgije pridružio nam se monah, koji nam je ispričao ponešto o samom manastiru, a domaćini su nas poslužili i osvježenjem koje nam je dobrodošlo. Nakon zanimljive prezentacije, jedan po jedan izvidjač, bez obzira na vjeru i naciju, ulazio je u manastir koji je svakog oduševljavao sa svojom ljepotom. Uživali smo, kako u ljepotama unutrašnjosti manastira tako i u ljepoti njegove okoline, uredjenosti dvorišta, miru i spokoju koji on pruža.
Nakon razgledanja manastira vratili smo se u autobuse i polako nastavili svoj put. Poslije svega nekoliko minuta vožnje naša kulturna staza dovela nas je do sljedećeg odredište, tvrdjava Počitelj. Počitelj je istorijsko naselje orijentalno-mediteranskog karaktera smješteno u dolini rijeke Neretve i jedna od najljepših kulturno-istorijskih cjelina u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada općini Čapljina. Počitelj predstavlja tvrđavu koja potiče iz srednjega vijeka. Ovaj hercegovački gradić na živopisnoj obali Neretve izgrađuje se intenzivno od druge polovine 16. vijeka, koju karakterišu dvije građevinske tradicije - orijentalna i mediteranska. Sve do naših dana bilo je sačuvano to građevinsko kulturno blago. U januaru 2003. istorijsko gradsko područje Počitelja proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a 2007. podnesena je kandidatura Počitelja za Svjetsku baštinu UNESCO-a.
Najveći broj izvidjača na kulturnoj stazi činila su djeca predškolskog i školskog uzrasta, a kako je temperature dosegnula do 40 oC, nismo se penjali do tvrdjave da ih ne umaramo jer je dan tek počeo, tako da je naša kulturna staza završila ispred Šišman Ibrahim-pašine džamije. Uživajući u njenoj ljepoti i zamišljajući u svojim glavama priče vezane za kulu koju smo gledali sa harema džamije, vrijeme je brzo prošlo.
Autobusi su opet spremni za polazak i bilo je vrijeme za malo relaksacije, odmora i osvježenja. Najbliža prirodna destinacija koja pruža sve navedeno su slapovi “Kravica”. “Kravica” je slap u Bosni i Hercegovini, a nalazi se 10 km od Međugorja, u mjestu Studenci kod Ljubuškog. Nalazi se na rijeci Trebižat i ima širinu od 120 metara i visinu od oko 28 metara. Nekoć su uz slap bili aktivni mnogi mlinovi i stupe za valjanje sukna.
Žurno smo napustili autobuse, jer nam je najavljeno da nas čeka raj na zemlji. Približavajući se slapovima, svim čulima smo se uvjerili u isto. Količina i snaga vode koja je padala sa visine od 28m nas je ostavila bez riječi. Tako čaroban dar prirode, koji se nalazi tik uz glavnu cestu, izgleda gotovo nestvarno. Nije bilo lako doći do “Kravica”,ne toliko zbog strme nizbrdice, koliko zbog velikog broja posjetilaca koji su već uživali u čarima slapova i zbog mnogobrojnih vidikovaca koji su pružali predivan pogled na slapove. Konačno stigosmo do podnožja slapova. Marame, simbol izvidjača, u ovom slučaju omotane oko ruku, preplavile su “Kravicu”. Koračali smo kroz vodu, približavali se slapovima i osjećali sve veće uzbudjenje. Iako su nam tvrdili da je pod slapom temperature vode niska, adrenalin koji smo osjećali nije nam dozvolio da osjetimo tu svježinu. Ostali smo opčinjeni silom i snagom vode shvatili smo kolika je moć prirode.
Iscrpljeni kupanjem krenuli smo nazad u kamp. Za razliku od jutrošnje tišine, u povratku su se u autobusima čule već dobro poznate pjesme umornih, ali veselih izvidjača.
Utiske sa rute kulture sa nama su podijelili neki izvidjači:
Ljubiša Brkić: “Današnje destinacije vidim prvi put. Bilo je malo naporno obići sve ovo u jednom danu, ali bih sigurno ovo volio ponoviti. Najviše su me oduševili vodopadi, drago mi je što smo se uspijeli tu I okupati.”
Ines Smajlbegović: “ Bilo je fenomenalno, priroda je prelijepa. Cijeli dan smo proveli uživajući u prizorima ispred sebe. Ovo bi vrijedilo ponoviti.”
Nakon povratka u kamp, uslijedilo je tuširanje i večera. Zbog aktivnog dana iza nas, umjesto organizovanog druženja, odabrali smo slobodno veče na kome smo, uz pjesmu i gitaru, sabirali utiske sa svojim prijatelijma o današnjem danu i cijelom kampu.
PR Team
Izviđački pozdrav.
Savez izviđača općine Zenica
