28 Mart 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 19 Januar 2013 10:25

Foto:Izviđači na Mrakovici 4./5.dan

Zenicablog vam donosi sažetak četvrtog i petog dana izviđačkog druženja u Prijedoru i na Mrakovici, gdje se druže izviđači Zenice i Prijedora. Pogledajte obimnu galeriju i pročitajte kako su proveli protekla dva dana. 

 

KLIKNI DA VIDIŠ FOTO GALERIJU

 

 

 

Prijedor preplavljen izviđačima

„Još je napadalo snijega!“ – uzviknuo je jedan izviđač, a male glavice izviriše na prozore da izvide situaciju.

 

Prijepodnevnu radionicu „Složimo se i stvorimo magiju“ vodio je Marko, jedan od spretnijih među nama. On nam je pokazao kako pomoću užeta i drveća napraviti stvari koje nam mogu olakšati boravak u prirodi. Nakon što je pokazao teoretski i praktično napravio nam je malo takmičenje u kojem je testirao stečeno znanje. Morali smo napraviti vješalicu, čiviluk, okvir za slike i policu. Titulu najboljeg je odnio četvrti vod koji je u najkraćem vremenu izvršio svoj zadatak. 

 

Tada smo zajedno sa Belmom i Lejlom krenuli u zimsku avanturu prema spomeniku. Naši moderatori su nam napravili zasjedu, sačekavši nas sa mnoštvom grudvi i bunkerom. Juriš je bio neizostavan, jer kad se male ruke slože, sve se može! Moderatori su padali jedan za drugim nad našim napadom.

 

Uslijedio je ručak, a onda organizovani odlazak u Prijedor. Tu smo posjetili spomenik dr. Mladena Stojanovića, gdje je izvršeno polaganje vijenca, te minut šutnje poginulom heroju. U koloni, kako nam to i priliči, smo nastavili put do muzeja, u kojem smo uz stalna objašnjenja vodiča vidjeli etnološku izložbu i izložbu pejzaža. Sljedeća tačka bila je spomen kuća dr. Mladena Stojanovića, gdje smo naučili mnogo zanimljivih činjenica o životu ovog velikana. Imali smo vremena i da sami istražimo Prijedor, što smo drage volje učinili. Kraj naše posjete okrunila je večera u restoranu „Aqua planet“. 

 

Iako nam je bilo zaista lijepo u Prijedoru bili smo sretni zbog povratka na Mrakovicu, pa smo cijeli put u autobusu proveli uz pjesmu i smijeh. Po dolasku u kamp utrčali smo u svoje spavaone i uz lagani žamor, umorni od dugog dana, zaspali.

 

 

Kraj zimske avanture!

 

Jutro na Kozari je osvanulo pod debelim sniježnim pokrivačem, pa smo umjesto jutarnje gimnastike očistili snijeg oko doma. Tako smo napravili prostor za zbor, na kojem smo se okupili sat vremena kasnije nego inače. Istovremeno, imali smo i drugi problem zbog velike količine snijega - urušila su nam se dva velika šatora u kojima smo održavali neke radionice i kulturno zabavni program. Složno smo se organizovali u grupe te zajedno sa starijim izviđačima podijelili poslove. Dok su najmlađi bili na doručku, stariji su spretno riješili problem.

Jedva smo dočekali da završimo sa doručkom, jer su nas čekali aktivnosti na snijegu koji je napadao do koljena. Na ski stazu nas je povela Lana, gdje smo utabali savršenu stazu za sankanje, grudvali se, pravili bunkere i igrali igrica. Cika i vriska nas izviđača privukla je i drugu djecu na stazi koja su nam se priključila u zabavi.

Poslije ručka organizovano je takmičenje koje je objedinilo stečeno znanje iz proteklih dana. Staza se sastojala od pet kontrolnih tačaka, na kojima su bili zadaci: zagonetke, prva pomoć, čvorologija, vatre; a u sklopu toga smo se zabavili na tačkama na kojima su bili sankanje i pravljenje Snješka Bijelića. Ubjedljivo najbolji rezultat ostvario je prvi vod, mada su i ostali iskazali zavidno znanje iz pomenutih disciplina.

Uslijedila je večera, koju je pratilo svečano zatvaranje kampa. Tom prilikom su nam se obratili naše starješine Edin Šarić i Ernest Badnjević, koji su pohvalili rad svih učesnika i osoblja kampa, i izrazili najiskrenije želje da se ovaj projekat nastavi i u budućnosti. Najbolje učesnike proglasili su načelnici kampa Srećko i Lana, te im uručili prigodne nagrade. Nastavak ceremonije popratila je pjesma, raznovrsni skečevi i igrice koje su izvodili učesnici kampa. Neizostavno smo otpjevali i vrabac zimovanja, u kojem su se našle najsočnije šale o učesnicima i osoblju.

Na kraju smo se dogovorili o planu za povratak kući, koji je planiran za 11 sati, tako da ćemo do tada  vratiti kamp u prvobitno stanje.To je ono što mi izviđači radimo - bilo da se radi o prirodi ili nekom objektu.

 

Već su se pojavile i prve suze zbog rastanka, a vjerujemo da će ih biti još više kada dođe definitivni trenutak da se krene. Svako od nas ponijet će lijepo sjećanje na Kozaru, neki zbog druženja, a neki i zbog izviđačkih ljubavi. Bila je to jedna velika pustolovina za sve nas, a nadamo se da smo pomoću ovog dnevnika prenijeli barem mali dio atmosfere i Vama.

 

Posljednji dan naši odrasli članovi su podijelili svoje projekte i snove, a "Jednostavno izviđaštvo / Simply Scouting" je tek početak dvije nove velike aktivnosti

o kojima ćemo tek pisati. 

 

Do sljedećeg čitanja, 

 

izviđački pozdrav 

Z-D-R-A-V-O!