Protivno etabliranom mišljenju, problem napuštenih životinja nije nastao 2009. godine donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“, broj 25/09), no je rezultat više decenijske loše prakse držanja životinja, loše veterinarske prakse i loših navika građana, a za čije se “rješavanje” ubijanjem decenijama izdvajala značajna budžetska sredstva, čime problem nikad nije bio riješen, jer nikad nije o istom promišljano sa pozicije eliminacije uzroka problema, no samo i isključivo posljedice, dakle psa na ulici.  Uzećemo za primjer budžet Kantona Sarajevo u 2008. godini, kada je prijedlog Zakona upućen u proceduru donošenja, planirano izdvajanje za eutanaziju napuštenih pasa bilo je 500.000 KM.  Dotadašnja praksa eutanazije napuštenih životinja nikad i nigdje nije dovela do rješenju problema, u smislu upravljanja ovom populacijom i tendencijom smanjenja broja pasa, omogućava rast populacije pa su u projekcijama budžeta za 2009. i 2010. godinu, iskazane u rastućim iznosima od 700.000 te 800.000 KM u KS. Uvidom u Budžet Općine Zenica doći ćete do istih zaključaka.

Uprkos prisutnom problemu i postojanju zakonske regulative evidentno je kontinuirano zanemarivanje stvarnih uzroka problema napuštenih životinja, pa se samim tim predviđena zakonska rješenja ili ne provode nikako, ili provode paušalno i nesistemski od strane nadležnih organa za provedbu Zakona.

Dugi niz godina se nije pridavao značaj problemima u vezi sa napuštenim životinjama, a načini na koje su se pokušavali riješiti problemi nisu davali rezultate. Neuspjeh je rezultat decenijskog nastojanja da se problem riješi liječenjem posljedice, dakle ubijanjem istovremeno nerazumijevanjem i zanamarivanjem, uzroka. Nepobitna je činjenica da je primarni i isključivi uzrok ovog problema napuštanje životinja od strane vlasnika, kao i napuštanje potomaka, čime se stvara nova generacija napuštenih životinja na ulicama, a koja se dalje uvećava slobodnom reprodukcijom. 

Svjedoci smo svakodnevnog kontinuiranog napuštanja životinja od strane neodgovornih vlasnika, lovaca, ilegalnih uzgajivača koje stvara problem za širu zajednicu i životinje, a koje po pravilu prolazi nekažnjeno u očitom odsustvu želje nadležnih da se obračunaju sa generatorima problema koje i dalje nije u fokusu pažnje javnosti i pažnje odgovornih općinskih i inspekcijski organa.  Neodgovorni vlasnici napuštaju stare, bolesne pse, pse koje se koristilo u nezakonitim borbama, pse koji su im postali teret, potomke svojih pasa kojim su dopustili neodgovorno razmnožavanje, a koje se na ulici i zlostavlja i siluje i poljeva kiselinom i truje, i gazi i tuče ali ti i takvi slučajevi nasilja na žalost nisu zauzeli mjesto u javnim statistikama.

Pas na ulici je samo posljedica nikad uzrok problema što je zakonodavac apsolutno prepoznao. Ne samo Općina Zenica, no i druge općine nisu nikad prije stupanja Zakona na snagu prihvatile činjenicu da put rješenja problema vodi jedino humano upravljanje populacijom pasa, kroz odgovorno vlasništvo, registraciju, mikročipiranje te kažnjavanje napuštanja, potrebu da se prevenira rast poulacije kroz sterilizacije, potrebu da se izgrade skloništa, udomljavanje, kontinuiranu edukaciju, te je stoga izgovor da je Zakon nekog iznenadio, te da nije bilo vremena za tzv pripremu terena, što često možemo čuti, potpuno bespredmetan, budući da su donošenju Zakona prethodile godine rada, lobiranja i upozoravanja na lošu, nehumanu praksu koja ne vodi rješenju, dok s tom i takvom praksom nije bilo spremnosti prestati i provesti preventivne mjere sve dok nije stvorena zakonska obaveza.  Problem eskalira isključivo kao posljedica selektivnog provođenja Zakona.  Pitanje zaštite i dobrobiti životinja svugdje u svijetu predstavljaju značajno društveno pitanje, a Bosna i Hercegovina nema luksuz da jedina nastavi provoditi loše prakse, osuđene u ostatku svijeta, te prakse koje dokazano ne vode rješenju. Zemlja, budući kandidat za članstvo u EU nema taj luksuz.

Istovremeno, upravo Udruženje ŠAPA Zenica na volonterskoj osnovi od početka stupanja Zakona na snagu ponudivši vlastito iskustvo, znanje, ekspertizu i kontakte se ne bori deklarativno za provedbu Zakona, no vrlo konkretno svakom svojom aktivnošću pomaže upravo Vama, svima po Zakonu odgovornim, te građanima da ga provode, kroz stalna udomljavanja napuštenih životinja, njihovo svakodevno spašavanje, liječenje, skrb za stotine bolesnih i povrijeđenih životinja od kojih se veliki broj vodi u Sarajevo vlastitim prevoznim sredstvima na dijagnostičke pretrage i operacije koje se ne mogu izvesti u Zenici, kroz prijem više desetina poziva građana dnevno za intervencije po pitanju povrijeđenih, ranjenih, zlostavljanih, napuštenih, bolesnih životinja, kroz edukacije građana na info standovima, u školama o uzroku problema, odgovornom vlasništvu, odnosu ljudi i životinja, kroz vođenje u saradnji sa Općinom Zenica najuspješnijih projekata sterlizacija napuštenih životinja koji služe kao primjer dobre prakse ostalim općinama u BiH, uz stalne apele policiji da sankcionira ljude koji svakodnevno dovode odrasle pse u grad i iste napuštaju, da sankcioniraju zlostavljanje životinja, na općinu, veterinarsku stanicu i inspekciju da se otpočne sa identifikacijom vlasništva i obaveznim mikročipovanjem, te na općinu čija je zakonska obaveza da pored sveg navedenog osnuje sklonište. Reagujemo odgovorno prijavama prema relevantnim organima na sve slučajeve zlostavljanja, nelegalnog ubijanja životinja, odvođenja za koje saznamo ili dobijemo informaciju.

Od svog osnivanja ŠAPA Zenica je imala preko 16.985 intervencija na terenu, udomila preko 520 napuštenih životinja pasa i mačaka (među kojima i više desetina onih koji su pod utjecajem vanjskog faktora počeli da ispoljavaju nestabilan bihevioralni status), koji prije udomljavanja dobiju puni veterinarski tretman, vodila sve projekte sterilizacija preko 1460 životinja. Preko 40 životinja je u ovom trenutku na skrbi kod članova Udruženja ili privatnim smještajima i čeka svoje udomljavanje. Svaka udomljena životinja je jedna manje na ulici, svaka izliječena je jedna manje bolesna na ulici, svaki par sterilisanih pasa je prevencije progresije u šest godina do cifre 67.000 novih jedinki. U svemu što smo radili i radimo smatramo da smo direkno i nedvojbeno pomogli svim interesnim skupinama, da prepoznaju vlastitu odgovornost i radili društveno koristan rad kao volonteri.  Dalje, smatramo da smo izuzetno efikasni u svom društveno korisnom radu koji poklanjamo zajednici te se nadamo da će se isto više cijeniti u vremenu koje je pred nama.  Ali ovo nije priča o ŠAPI, ovo je priča o nama svima i našem odnosu prema Zakonu, dobroj praksi.

Napuštene životinje i način na koji se rješavaju problemi u vezi sa njihovim postojanjem ogledalo su stanja u društvu.  Odgovoran stav jednog društva se ogleda u prepoznavanju uzroka problema, i nastojanjima da poduzme sve moguće preventivne mjere, a ne pokušajima da se po ko zna koji put izuzme vlastite odgovornosti, ne u pokušajima da se kontinuirano traže izgovori, prebacuje krivnja, krivi nekog drugog i slično.

Niti Zenica niti Bosna i Hercegovina nemaju luksuz da se vraćaju u prošlost, no obavezu i odgovornost da se uhvate u koštac sa problemom i osigura punu provedbu Zakona koji je apsolutno provodljiv, te primjeni u skladu sa specifičnostima sredine sve mjere koje humano i efikasno upravljanje populacijom napuštenih životinja predviđa kao takve.  Izvor populacije pasa na ulicama Zenice rezultat je napuštanja od strane vlasnika vlasničkih pasa i njihovih potomaka, napuštanje od strane uzgajivača, slobodna reprodukcija postojeće generacije napuštenih pasa, lutajući nesterilisani vlasnički psi koji doprinose reproduktivnom potencijalu napuštenih životinja.  Uzrok problema kako je i receno primarno i isključivo jeste napuštanje životinja od strane vlasnika u kombinaciji sa slobodnom reprodukcijom nove i postojeće generacije, a put rješenja nedvojbeno leži u potrebi da se bez odlaganja napravi niz konsolidovanih koraka odnosno preventivnih mijera, koji se mogu definisati u sljedećem

• Proaktivno djelovanje spram osiguravanja popisa svih pasa u vlasništvu, preko mjesnih zajednica kroz javni unificirani poziv, što bi trebalo dati odgovore na pitanja o broju vlasničkih pasa, starosnoj i spolnoj strukturi, statusu vakcinacije, mikročipiranja, sterilizacije, svim podacima o vlasnicima, a što bi se trebalo uraditi kroz popisne obrasce, i provođenje info kampanje od strane općine, a što Udruženje ŠAPA zagovara godinama, te nudi pomoć u definisanju popisnih obrazaca, i info kampanje o odgovornom vlasništvu.  Promišljanje o mogućnosti subvencioniranja čipiranja za vlasničke pse, kojim bi se ubrazala puna registracija korz punu identifikacju vlasništva što samo omogućava mikročipiranje i otvorio put primjeni sankcija za napuštanje, te kontrolu od strane inspekcijskih organa.

• Provesti sveobuhvatno brojanje napuštenih pasa, i sveobuhvatnu statističku analizu izvora, a kako bi se stekao uvid u velicinu populacije, a u skladu sa metodologijom WSPAe.

• Provesti Info kampanja koju bi u suradnji sa Udruženjem ŠAPA, koje je i sada  provodi u skladu sa mogućnostima, trebalo intenzivirati koristeći sve raspoložive resurse, mjesta za oglašavanje, medije.  Građane se mora informisati o vlastitim odgovornostima, Zakonu, sankcijama, i odgovornom vlasništvu, te spriječiti dalje širenje smutnje, antagonizma, nerazumijevanja, zamjene tezi.

• Ubrazavati izgradnju skloništa u skladu sa standardima definisanm Zakonom, a što bi omogućilo i višu stopu udomljavanja kao i sklanjanje onih kategorija životinja sa ulice koje su pokazale nestabilan bihevioralni status, te s istim treba raditi , a kako bi se udomile, uz stalnu sterilizaciju, i vraćanje na prvobino stanište čime se sklonište ne bi punilo, no osiguravala protočnost, a sve dokle se ne postigne puna stabilizacija populaciju uz preventive nad stvaranjem nove generacije napuštenih životinja.

• Nastavak sterilizacija nema alternative, jer jedino na taj način sprečavamo veći rast postojeće populacije.

Problem o kojem govorimo nastajao je decenijama, te svakako neće ni nestati preko noći.  Praksa i naučna istraživanja provedena od strane svjetskih autoriteta iz ove oblasti pokazuju da je očekivani protok vremena potreban za dugoročno rješenje problema u okolnostima uvezanih karika lanca, dakle provedbe svih predviđenih i definisanih mijera tri do pet godina, unutar kojeg roka, postojeća populacija se steriliše, vakciniše, markira, prevenira njen rast, dovodi do stabilizacije potom opadanja, pod uvjetom da se prevenira nastanak nove populacije kroz sankcioniranje napuštanje životinja.  Mjere rješenja jesu kontinuirana sterilizacija, registracija, kažnjavanje napuštanja, uz kontrolu otpada, edukacije, udomljavanje osnivanje skloništa ne kao mjere rješenja no mjesta za smještaj životinja koje se udomljavaju, liječe, sterilišu i vraćaju na probitna staništa, socijaliziraju, procjenjuju.  Sterilizacije ostaju najefikasnija, najefektivnija i najjeftinija mjera stabilizacije populacije, bez alternative.

Stanje na ulici je direktan rezultat četvorogodišnjeg neprovođenja odnosno selektivnog provođenja zakona, neprovođenja preventivnih mijera.  Govoriti o nemogućnosti provedbe Zakona kada se isti nije pokušao provesti, je bespredmetno.  Istovremeno, poruka građanima i vlasnicima životinja kao sukrivcima za ovo stanje mora biti da će životinja na ulicama gradova biti sve dokle bude i neodgovornih vlasnika, i sve dok svi po zakonu odgovorni ne prepoznaju vlastitu ulogu u rješavanju ovog problema.  Stanje u kojem se ne radi ništa ili radi veoma malo čekajući imaginarnu izmjenu Zakona koja bi valjda trebala da sve nosioce bilo kakve odgovornosti za ovakvo stanje absolvira svake odgovornosti za nerad je u najmanju ruku potpuno neprihvatljivo.

Rješavanje problema napuštenih životinja jeste važno društveno pitanje, odnos koji jedno društvo ima prema životinjama pokazatelj je njegovog razvoja, civiliziranosti i humanosti. Fokus nije pitanje ljubavi prema životinjama, nego pitanje dobre i loše prakse, dozvoljenog i zabranjenog, efikasnih i neefikasnih metoda rješavanja problema.

Pozivamo građane da ne nasijedaju na podvale, smutnje, zamjene teza, ne potpisuju peticije koje pozivaju na kršenje zakona, jer povratka na staro neće biti, ubijanja životinja neće biti, do uvođenja šitorske službe neće doći jer ubijanje ne samo što je zakonom zabranjeno, no je dokazano najskuplja i najnefikasnija metoda rješavanja problema, koja nikad nije nigdje na svijetu riješila problem jer se problem rješava eliminisanjem uzroka a ne posljedice.  Pozivamo građane da vrše pritisak na vlasti da provode Zakon, bez odlaganja otpočnu sa identifikacijom svih vlasnika kućnih životinja na teritoriji Općine Zenica, kažnjavanjem napuštanje životinja, da osiguraju bez odlaganja nastavak sterilizacija, i pristupe izgradnji skloništa za napuštene životinje s kojim se kasni tri godine, a sve u cilju dugoročnog rješenja problema.  Svakim drugim djelovanjem gubimo vrijeme, širimo jaz, mržnju, nerazumijevanje  te aboliramo vlasti za nerad, i pokazujemo koliko smo kao društvo žedni krvi.

Izražavamo nadu da će svi predstavnici vlasti, nadležni organi prepoznati svoju ulogu i odgovornost u provedbi Zakona, te otpočeti bez odlaganja, i trazenja izgovora sa primjenom svih naprijed definisanih preventivnih mijera na zadovoljstvo svih.  Udruženje ŠAPA kao i do sada, nastaviće da pruža pomoć, te na konstruktivan, partnerski način doprinositi rješenju problema, u skladu sa standardima  humanog upravljanja populacijom pasa.

UG ŠAPA ZENICA