Nažalost, bez obzira koliki problem stvara građanima,rijetko koji zakonodavac je pokušao shvatiti bit problema i riješiti ga na prihvatljiv način. Oni koji su pokušali ubrzo su odustajali: ili zbog prijetnji I verbalnih napada članova udruženja za zaštitu životinja ili zbog spoznaje koliko smo komplikovana država i kako je teško bilo šta promijeniti nabolje.
Kako je došlo do problema pasa lutalica?
U 2008. godini pod pokroviteljstvom Ureda za veterinarstvo održane su Radionice na temu dobrobiti životinja, kako bi se usvojio adekvatan Zakon. Dotad u BiH nije bilo takvog zakona, te je Ured za veterinarstvo BiH u saradnji sa tri njemačka veterinarska stručnjaka izradio Nacrt zakona. Iako su bili itekako svjesni manjkavosti samog nacrta, uputili su ga u proceduru usvajanja u Parlament BiH uz priču kako je usvajanje ovog zakona jedan od uslova za ulazak u EU (što je djelimično tačno). Ono što nije rečeno jeste da je uslov za ulazak u EU postojanje ovog zakona, ali ne i ovakvog zakona. Nažalost, u formi nacrta u kojoj je poslan, Zakon je 26.02.2009. godine I usvojen bez ikakve analize ili logičnog razmatranja, pritom sa puno nelogičnosti koje se lako uočavaju poređenjem sa zakonima susjednim zamalja. Evo par primjera:
1. Član 1.2.: „Odredbe ovoga Zakona odnose se na sve životinje koje imaju razvijena osjetila za nadražaj i živčani sustav za registriranje nadražaja koji mogu dovesti do bola.“ Tumačenjem ovog člana svi ribari su prekršitelji zakona,te dolazi do antagonizma sa Zakonom o ribolovu.U hrvatskom zakonu naglašeno je da se ovaj zakon ne primjenjuje na ribolov.
2. Član4.f) – „Posebno je zabranjeno provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, te priređivati borbe životinja, uključujući borbe pasa, bikova…’’ Samo na Čevljanskoj koridi prisustvuje cca 100.000 ljudi, koji nesvjesno krše zakon. U RH taj član glasi: “Zabranjeno je obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova…’’
3.Član8.Registracija I mikročipovanje kućnih ljubimaca se ne sprovodi.
Istraživanja evropskih društava za zaštitu životinja pokazala su da problem sa psima lutalicama imaju upravo države u kojima se ne provodi mikročipiranje.
4. Član14.d)– „Eutanazija životinja može se sprovesti ako je životinja opasna za okolinu;“ – samo u Zenici registrovano je 1000 napada pasa lutalica na ljude. Nijedan pas nije zbog tog eutanaziran.
5.Članak 28. „Nadležno upravno tijelo kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za osnivanje skloništa za životinje…“ Uvjeti koje moraju ispunjavati skloništa za životinje su teško ostvarivi i zahtijevaju ogromna finansijska sredstva (samo za izgradnju, bez održavanja), zbog čega se mali broj općina usudio napraviti azil. Otežavajuća okolnost je činjenica da će se životinje nakon smještanja u azil opet puštati na ulicu jer Zakonom nije propisano vrijeme držanja pasa u azilu. U BiH trenutno funkcioniše princip ‘’uhvati, steriliši, pusti’’ koji se sprovodi jedino još u Grčkoj (koja također ima problem sa psima lutalicama) I koji se nije pokazao kao funkcionalan, a javnosti se podmeće dezinformacija da je ta praksa prisutna širom Evrope. Širom svijeta primjenjuje se drukčiji pristup: životinju koja se ne udomi u određenom roku, može se nakon 7 dana eutanizirati. (Evropski prosjek je 12 dana, varira od 5 do 60 dana i to: 5 dana – Irska, Bjelorusija, 7 dana – Švedska, Velika Britanija, 8 dana – Španija, 14 dana - Bugarska, Estonija, Mađarska, Norveška, Holandija, 15 dana – Belgija, Finska, 30 dana – Srbija, Slovenija, 60 dana – Hrvatska, Neograničeno – Njemačka i Italija u azilima.*Izvor: „WSPA_RSPCA International stray animals control practices in EU 2007“). U Republici Srpskoj problem pasa lutalica gotovo da i ne postoji, jer tamo se ne priznaje zakon izglasan na državnom nivou nego na entitetskom nivou, koji dozvoljava uspavljivanje ukoliko pas nije udomljen iz azila u roku 30 dana. Osnivanje azila u RS tada ima smisla. U FBIH bacaju ogromna sredstva, npr u Kantonu Sarajevo otvoren je azil za 900 pasa za što je izdvojeno cca 900.000 KM i dalje se izdvaja 157 KM/psu mjesečno. U Zenici će uskoro početi izgradnja azila za cca 150 pasa za što će biti bačeno 250.000 KM, jer problem nije i neće biti riješen izgradnjom ovih azila bez adekvatnih izmjena Zakona.
Kad se uoče svi nedostaci zakona, jasno je da je isti neprimjenjiv i da ga treba čim prije promijeniti kako bi se mogla izmijeniti situacija i na ulicama gradova BiH. Najodgovorniji, Ured za veterinarstvo BiH, ne žele uputiti u proceduru izmjene Zakona kao što su uputili sam Nacrt zakona, valjda u strahu od lobija društava za zaštitu životinja I gubljenja pozicije u Uredu, gdje uredno ostvaruju neto plate u iznosu 2.241 KM-2.745 KM
Iako je sasvim logično promijeniti zakon koji je građanima nanio samo štetu, zakonodavci to očigledno neće uraditi jer nisu svjesni problema, niko se ne buni javno niti lobira da se izmjene urade (osim jednog jedinog udruzenja u BiH za zaštitu ljudi- Stop ugrizu, iz Zenice,uz jos nekolicinu pojedinaca). Tako će to ići još godinama kao što je išlo prethodne četiri, jer oni na vlasti uvijek imaju nešto preče...Ovim putem izražavamo, kao građani, neizmjernu tugu I bol za gubitak jedne kćerke, jednog oca, djeda. U nadi da se nešto počne činiti: izmjenama I sprovedbom izmjenjenog Zakona o zaštiti I dobrobiti životinja. Da se nikad nikome ne desi nešto slično, jer nijedan ljudski život nije vrijedan nečijeg propusta."
UO UG STOP UGRIZU
