"Zašto i ko je kriv"
U Čeliku se nešto kotrlja i sprema, ali se puno toga pod velom šutnje skriva, odrađuje i priprema. Znak da će se dio priprema obaviti u Zenici nikome ništa ne kazuje puno, ili da će se najvjerovatnije ponovno ekipa pripremati i u Rovinju. Kako sada stvari stoje ekipa ne bi trebala imati velike promjene, jer kazuju da je Milomir Odović puno toga već posložio u svlačionici i na terenu. Briga će biti jedino ako neko od onih koji su stvarni i dokazani kvalitet bude imao važniju ponudu, a njih je u Čeliku malo, možda jedino Đelmić kojem je istekao dogovorni period, ali on je nakon rođenja udahnuo "željezarin miris dima".
Čime to uprava i stručnjaci Čelika mogu obradovati navijače i iznenaditi svoje protivnike, možda domaćom verzijom reality izdanja "Tvoje lice zvuči mi poznato"? A, bilo bi sjajno na Bilinom polju vidjeti ljude bez maski i šminke, ljude kojima je Čelik u srcu, čiji su dres nosili na leđima i danas ga nose u srcu. Previše smo se na travnjaku Bilina polja ranije i u posljednjih nekoliko godina nagledali igrača koji od svog dolaska nisu ni kofere raspakovali - "za svaki slučaj".
Za ono što su pružali u crveno-crnom dresu i nisu se morali raspakivati, trebali su kao što neki jesu, odmah nakon što su posjetili Čelikovu blagajnu produžiti dalje do nekih novih fudbalskih naivaca koji troše tuđe novce.
Čeliku bi najbolje bilo da tokom mini prelaznog roka sve što su planirali potrošiti za kupovinu ulože u vlastitu produkciju svog reality projekta "Poznate čehre vratile se na Bilino polje". Toliko je mladih Čelikovih igrača proteklih godina otišlo "na kaljenje" u komšijske i druge klubove, da sada u klubu mogu sastaviti četiri - pet solidnih premijerligaških ekipa, koje se neće obrukati igrajući na Pecari, pod Bijelim brijegom, Koševu, Grbavici, Banjoj Luci, a sigurno je i u Gnijezdu zmajeva. "Školovana djeca", koja su prošla sve uzraste u mlađim kategorijama, igrala za razne reprezentativne selekcije, kalila se i još uvijek kale u 'manjim klubovima', ali nikada nisu dobila pravu ili barem jednu priliku da kao seniori zaigraju na Bilinom polju.
Moramo uputiti otvoreno pitanje: "Zašto i ko je kriv", ima li iko da popravi historijsku nepravdu prema tim mladim sportistima. Ostaje gorak okus u grlu kada se raspravlja o ovoj temi, jer šansu za uspjeh ili barem prvi profesionalni ugovor nisu dobila i brojna talentovana djeca iz Kaknja, Žepča, Zavidovića, Viteza, Busovače, Maglaja, i ..., iz komšijskih gradova koji su godinama svoje najbolje igrače slali u prvoligaški Čelik. Sjetimo se Vlatko Marković, Renić, Majstor Buza, Mato Gavran, Refik Bajrić, Bloudek, Lukić, Kulović, Brkić, Mujičić, Čerimagić, Nalić, Bradarić, Hasančić, Spahić, Mahmutović, Vršajević, Ljevaković, Dadić, Begić, Dubovina, Pintol, Štaka, Mujkić, i monogi drugi.
"Tvoje lice zvuči mi poznato"
Ljudi u upravi trebali bi da imaju malo sluha i da sačine listu svojih perspektivnih igrača, koji nisu ništa slabiji od onih sa neraspakovanim koferima, i napokon daju priliku da neka "narasla djeca" dobiju profesionalne ugovore, koji se upisuju u sportske pasoše, nakon čega im je poslije lakše tražiti ino angažmane. Ko zna "okaljenjena djeca" možda donesu veću radost i na tribine stadiona Bilino polje, a njihov odlazak u parali klubove i koji euro u klupsku kasu. U općem sportskom kokuzluku svaki pfening će biti važan u narednoj budžetskoj godini, koja će biti izuzetno teška za sportske organizacije, a za ovako organizovanje fudbalskih klubova u Bosni Hercegovini svaki priliv novca iz inostranstva će biti kao zlatna kesa dukata.
Ko ne skonta da je realan projekt "Tvoje lice zvuči mi poznato" i ne posegne za "svojom zimnicom iz drugih klubova" najvjerovatnije će, "u onoj anamo sezoni", gledati reality program sa Google prijevodom na bosanski jezik "Nešto ste mi nepoznati iz viđenja". Ja se ne užasavam "google prijevoda", mene je strah budućnosti konstruisanoj na "google translate".
