Sretno djetinjstvo, kao jedno od četvero djece, proveo je u Zenici.
- Životna želja bila mi je da mogu pojesti kilu banana sam, da mogu pojesti tepsiju kolača sam, jer kada imate četvero djece i komšiluk, to je teško. Rođen sam u radničkoj porodici i nekako su moji, htjeli - ne htjeli, morali odvajati od usta da bih se ja školovao pa sam Fakultet političkih nauka u Sarajevu vrlo rano napustio. Nisam ni bio neki student pa su me zov posla i briga za porodicom odveli na drugu stranu. Uvijek sam volio dobar život i brinuo se o sestri i braći. Vrlo sam rano osjetio miris novca, benzina i brzog života - prisjeća se Kašljević.
Njegova prva ljubav bilo je novinarstvo. Prvi honorarni posao imao je u listu "Naša riječ", a potom i na Radiju Zenica.
- Počeo sam raditi još u 18. godini. Prvo sam bio portir na Radiju. U to vrijeme bila je teška situacija u mojoj porodici, honorari neredovni i, zahvaljujući čovjeku koji se zove Pane Škrbić, a koji je tada bio direktor Radija, zaposlio sam se na mjesto tonskog snimatelja. Imao sam muzičke emisije, počeo raditi profesionalno kao DJ u diskoteci "Monaco" u Novom Travniku. Tu sam radio šest godina i tada je počela moja ozbiljna ljubav prema muzici - govori Tomislav.
Spletom okolnosti, prije agresije na BiH otišao je u Zagreb, kada su mu se roditelji, braća i sestre zatekli u Holandiji.
- Da mi je neko rekao da ću živjeti u Kini, rekao bih da je sve moguće, ali u Zagrebu, nikada. Zagreb nikada nisam volio, valjda neke traume iz vojske, šta li. Nisam htio kod svojih u Holandiju, nije mi se učio jezik, a kao DJ i novinar, mogao sam voziti taksi i raznositi picu. Jednog dana sam u Zenici u stanu ostavio bojler uključen, misleći da ću se vratiti navečer, međutim, počeo je rat, sve se blokliralo i ja se iz Hrvatske nisam mogao vratiti. Nisam mogao vjerovati da će biti dugo i krvavo - kaže producent.
Samo šest mjeseci prije rata svojoj djevojci, a poslije i supruzi Saneli, u Splitu je otvorio stomatološku ordinaciju, a potom i salon ljepote.
- U ordinaciju sam uložio nekoliko desetina hiljada maraka. Ispao sam najveći papak, jer nisam bio spreman na rat, a s novcem oduvijek imam problema. Znam zaraditi, ulagati i trošiti, ali ne i štedjeti. Iz Splita me je prijatelj pozvao u Zagreb dok se rat ne završi, a potom mi je stigla i Sanela. Rodila se Martina i Zagreb je ostao moja sudbina. Prije trinaest godina otvorio sam autosevirs sa praonicom, koji je vodila Sanela, a ja sam imao kamione i hladnjače. Ubrzo smo se razveli i ja sam preuzeo sav posao. Potom sam se počeo zabavljati sa popularnom TV voditeljicom Mirnom Berend. Desila se hemija, zaljubili smo se, unajmili kultni kafić "Picollo Mondo". No, prije samog otvaranja smo prekinuli - govori Kašljević, koji je osamdesetih imao i kratki brak s novinarkom iz Zenice Dijanom Šoko.
Tada se desio moment kada je upoznao svog najvećeg prijatelja Tarika Filipovića.
- Kad god mi je bilo teško u životu, on je bio tu. Prije njegove ženidbe s Lejlom, mi smo se devet godina družili svakog dana. Nas dvojica smo "krivi" i za ideju "Indexi i prijatelji". Jedna pijanska večer, slušamo "Baladu" i Tarik kaže: "Šta misliš da napraviš omaž "Indexima"? Pomoći ću ti šta bude trebalo." Zapalila me je ideja, došao sam do Fadila Redžića i taj koncert u Zagrebu je bio vrhunski. Poslije se više nije moglo stati - govori Kašljević.
Veliki iskorak u njegovoj karijeri bila je organizacija koncerta Stinga i Edina Karamazova. Kaže, mnogi su koketirali s tom pričom, ali nisu imali petlju da izbroje 150.000 eura za dvoranu "Lisinski".
- Prvi sam tada u Zagrebu uveo ulaznicu od 100 eura. Završio sam u velikom minusu, ali u mojoj biografiji stoje Sting i Karamazov. Poslije sam radio ex-YU turneju Paka de Lusije (Paco de Lucia), gdje sam stekao rutinu, a onda dolazi i "Gregorian". To su stvari od kojih sam se ja obogatio, a ne od "Indexa". U mom poslu je ogromna količina zavisti. Najviše mi smeta kada neko kaže da sam organizator, a ne izvršni producent ili kada kažu da sam menadžer. Od toga poludim - ističe Kašljević.
Smatra da život i u BiH i u Hrvatskoj ima svoje prednosti, ali i velike mane.
- Život u BiH ima dušu, ali i lažno prijateljstvo. Toga ima svugdje, ali sjećam se da sam svojevremeno pravio žurke u stanu i komšinica prekoputa mene odmah otvara vrata da vidi ko je. Toga u Zagrebu nema i nikoga ne zanima šta si i ko si. U Bosni ti sve mogu oprostiti, samo uspjeh ne. Lako je biti zvijezda na Vratniku, ali dođi kao Džeko (Edin, op. a.) u Mančester siti pa i ako si rezerva na klupi, ti si zvijezda - govori Kašljević.
Rekordnih 59 sati
- S Josipom Dujmovićem ostvario sam nezvanični rekord na Radiju Zenica. Vodili smo program 59 sati u komadu. Od petka navečer do ponedjeljka ujutro. To je bio jugoslavenski fenomen. I u kolaps smo padali, ali se izdržalo - prisjeća se Tomislav.
Na projekt "Sevdah u Lisinskom" posebno je ponosan.
- Počeo sam od ničega. "Lisinski" je teško napuniti. To je kao da napuniš Zetru u Sarajevu. Sevdah sam brendirao i svake godine je to vrhunska priča, koju svi prate. Za mene su današnji festivali sevdaha bezvezni. Mi, Bosanci, nismo svjesni kakav produkt od sevdaha imamo. Isto kao što je fado ili flamenko. Kombinacije džez varijante i šatro sevdaha je obezvređivanje nečega što je tradicionalno, kvalitetno i dobro - smatra ovaj producent.
Božiji dar
Kćerka Martina ima 19 godina i uskoro odlazi na studij u Holandiju.
- Studirat će za producenticu i, ako Bog da, bit će moja pomoćnica. Sa Martinom imam divan odnos i pored nje imam vanbračnog sina s kojim nikada nisam uspostavio odnos kao s njom. Ona je jedini motiv u mom životu i pokušavam sve da podredim njoj. Ona je Božiji dar, baš kao i prijateljstvo s Tarikom Filipovićem - govori Tomo.
Saradnici i prijatelji
S glumcima Tarikom Filipovićem i Reneom Bitorajcem bio je vlasnik marketinške agencije F.B.I.
- Prvi naš veliki posao bila je turneja sa predstavom "Magic Act Show". Krenuli smo brodom, a onda se u Pazinu desio požar i izgorjela je dvorana. Poslije toga je došlo do nekih nesporazuma pa smo odlučili da ne radimo na ovaj način. Tarik i Rene su ostali na nivou saradnika, a Tarik i ja prijatelji - pojašnjava Tomislav.