Šeherzada je jučer ponovila kako su ljekar iz Žepča, a potom i njegova kolegica iz Zavidovića, posumnjali na ozbiljen deformacije fetusa, nakon čega je upućena u KBZ, odakle odlazi u privatnu polikliniku u istom gradu. U obje zeničke ustanove obavlja više pregleda, ali joj do poroda niko ne govori da nosi dijete sa značajnim deformacijama i oštećenjima. 

- Ovo do sada nisam vidio, uzviknuo je jedan ljekar i to je sve što su mi rekli, prije nego su mi rekli da je «dobro da odem do doktora Senada Mehmedbašića». Nisu mi dali uputnicu, ni rekli da je to privatna ustanova u Sarajevu. Otišli smo u zeničko «Sunce» misleći da tamo radi taj doktor, a tamo su nam rekli «da nas iz KBZ vjerovatno šalju kod Mehmedbašića jer ima 3D ultrazvuk», te da su ga i oni nabavili prije nekoliko dana, kazala je Šeherzada, nastavljajući kroz suze - 

- Nikad neću zaboraviti riječi ljekara – nema većih problema koji se ne mogu ortopedski tretirati, a ja sam rodila dijete bez ruku i upotrebljivih nogu, rodila sam «flašu od dvije litre» potpuno nesposobnu za bilo šta u životu, kazala je Šeherzada. 

Ona je istakla da je ona i njena porodica uskraćena za mnogo toga u životu, jer djevojčica ne može, ne želi i ne smije od majke, te da od rođenja do danas prolazi niz bolesti. 

- Ramela je jako bolesno dijete, često ima upale pluća, urinarne infoekcije, probleme sa disanjem, ne mogu je tuširati kao svoje dvije zdrave djevojčice. Nosim je u Sarajevo ljekarima, a svaki odlazak me košta 60 KM. Muž, ja i troje djece živimo od Ramelinih 400 maraka, koje ne mogu biti ni za nju i njene lijekove. Da me je nekad neko od ljekara nazvao, potražio, da je bolnica ponudila da barem snose njene troškove, odustala bi od tužbe. Ja sam jučer radila na tuđoj njivi da zaradim deset maraka da bi mogla doći ovdje svjedočiti, kazala je Šeherzada. 

Posebno dramatično i bolno bilo je opisivanje Ramelinog ponašanja. 

- Ramela ima stariju i mlađu sestru, nošene, rođene i odrasle bez ijednog problema. Pita me kad će joj ruke iznuknuti, što je nju Bog kaznio da nema ruke. Pita mene i muža da joj damo po ruku da se igra sa sestrama. Da mogu dala bi joj obje da je ne gledam ovako. Ne može potrčati, uzeti lutku. Naš život su uništili, jer su znali, a nisu rekli, ili nisu radili svoj posao, pa nisu ni vidjeli, kazala je jučer Šeherzada. 

U nastavku suđenja saslušani su specijalisti ginekolozi Ferid Kaknjašević (Žepče) i Azra Đerzić (Zavidovići), koji su pregledali i uputili Šeherzadu na dalje kontrole, te Senad Mehmedbašić (Sarajevo), kojem su je upućivali zenički ljekari. Saslušanje tuženih ljekara, te još dva vještaka zakazano je za sredinu septembra. 

Postupci ljekara Kantonalne bolnice Zenica i privatne poliklinike «Sunce», te činjenica da porodica Mešljević do poroda majke Šeherzade nije znala da u utrobi nosi dijete bez gornjih i sa deformisanim donjim ekstremitetima, su  dobili sudski epilog na općinskom sudu u Zenici. 

Dvije medicinske ustanove i četiri ljekara suočeni su sa milionskim (u KM) odštetnim zahtjevom porodice preko punomoćnika, koji podrazumjeva doživotnu brigu o potrebama malene Ramele, osiguranje adekvatnog smještaja, te odštetu za, kako to tvrdi tužiteljska strana, bol koja je nanesena prešućivanjem bolne istine ili drastičnim nemarom»

Saslušani su i ljekari, članovi tima Univerzitetsko – kliničkog centra Tuzla (UKC), koji su radili nalaze vještaka. Ginekolog akušer Gordana Grgić, ortoped Muris Tanović i neuropsihijatar Zihnet Selimbašić gotovo pet sati su odgovarali na pitanja sudije Adnana Baručije, punomoćnice tužitelja (malene Ramele i njene majke Šeherzade), te advokata koji zastupaju tužene ustanove i ljekare.  Ginekologinja Grgić istakla je da je bilo potrebno «formiranje konzilija», te da je očigledno da su ljekari «propustili reći nešto što se u tom stadiju trebalo vidjeti». 

Podsjetimo, Ramela je rođena u septembru 2008. bez obje ruke, te sa deformitetima nogu, pa će čitav život ovisiti o pomoći drugih osoba. Iako je utvrđeno da se nije javljala u prvim sedmicama trudnoće ljekarima, šest nalaza osim prvog, kojim je ljekar iz Zavidovića upućivao na hospitalizaciju, nisu govorili o «većim problemima». 

- Dijagnoze su donesene pogrešno, ustvrdila je Grgić, ali niti jedan od vještaka se na eksplicitno traženje suda nije želio očitovati da li bi, da su imali takve podatke, predlagali pobačaj nakon uobičajenog zakonskog roka. 

Odluku o pobačaju u drugoj polovini trudnoće, na osnovu više nalaza, od socijalnih radnika do ljekara, donosi isključivo Etički komitet bolnice, a njihovog djelovanja, baš kao ni konzilija više ljekara, u ovom slučaju nije ni bilo. 

U više navrata dolazilo je do pravog verbalnog rata dvije strane, pa je sudija Baručija morao upotrebljavati svojevrsne «žute kartone» - opomene advokatima u zapisnik, a nerijetko i sudski čekić, smirujući situaciju u sudnici.