21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 09 Septembar 2013 21:48

Zenički heftičnjak 35.

Imam i ja valjda pravo na odmor? Nisam planirao dvije sedmice bez heftičnjaka, ali eto desilo se silom prilika. Napunile su se baterije, malo se odmorilo od naše tmurne svakodnevnice, promjenile boje zidova i sada ponovo u akciju i nove pobjede.

 

Za početak slika koju sam jučer u redovnoj šetnji ulovio. Slikano je mobitelom, pa se unaprijed izvinjavam zbog lošeg kvaliteta, ali govori dovoljno. To je grafit koji je, ne tako davno, urađen za rahmetli Amnu Fazlić. Evo već je tri godine od njene pogibije, uskoro se igra i memorijalni turnir koji nosi njeno ime, a grafit je već zarast'o u mahovinu i korov. Nadam se da će gospoda iz KŽK Čelik ipak organizovati čišćenje prije turnira. Ovako djeluje sramotno i ne baš na čast.

 

Negdje na plaži u Podgori, u subotu, sretnem svog prijatelja još iz dječjih dana Adisa. On došao na produženi vikend sa suprugom, a ja sam tu cijelu heftu. Sjednemo na kaficu da mi ispriča šta ima u Zenici. Naravno, prva nezaobilazna tema je Čelik, koji je konačno pobjedio nekoga i malo smirio usijane glave koje su htjele mjenjati sve redom, od trenera pa do igrača, uprave i direktora (pardon v.d.direktora). Kaže da mu se svidio Dedić u špicu gdje je konačno dao svoj maksimu, te mladi Grahovac koji je odigrao besprijekorno. Onda smo prešli na temu semafora koja je postala hit na facebook-u i raznim forumima. Kao neki test vida je taj semafor, neki se kunu majkom da ne vide ništa, drugi opet tvrde da su ovi prvi ćoravi i da se sve lijepo vidi. Adis to fino i kulturno prokomentarisa da ako načelnik kaže da se vidi, onda se vidi i nema dalje rasprave. Sjećam se da je prije rata moj otac imao mali, pozorišni, dvogled kojim je gledao semafor u baš maglovitim danima, tako da mi lijepo zvuči ideja o uvozu par hiljada dvogleda i teleskopa (za one u udaljenijim naseljima) iz Kine. To je dobra poslovna ideja i sigurno je da bi svi građani kupili sebi po jedan da mogu gledati u semafor, a u pauzama i u susjedu koja se presvlači u drugoj zgradi. 

 

Jučer u šetnji preko Kamberovića polja sam bacio pogled i lijepo se sve vidi, vrijeme, datum, temperatura i nivo prašine i SO2. E sada, dragi čitaoci da bi znali šta gledate ja sam malo progooglao za vas i našao sljedeće - Prema novim okolinskim propisima, važećim od početka prošle godine, najveći dozvoljeni nivo sumpor-dioksida u zraku je 50 mikrograma po kubnom metru, koji se smije prekoračiti svega tri dana tokom godine (jučer oko 17:00 je iznosio 102, tako da je pravilo prekršeno), a dozvoljeni godišnji prosjek prašine u zraku iznosi 50 mikrograma i nije dozvoljeno da njihova dnevna koncentracija uopšte prelazi nivo od 250 mikrograma po kubnom metro (jučer u 17:00 je iznosio 63 i iznad je dozvoljenog prosjeka). Ukratko, kada pogledate u nebo, prema semaforu, ako vidite cifru veću od 50, a nisu minute na satu onda znate da nešto nije dobro, odnosno da je vrijeme da stavite gas masku. Sigurno je već sada da ćete tu gas masku nositi jako često, ali to je rezultat brzog razvoja našeg grada, radnih mjesta, industrijalizacije i da ne nabrajam dalje. Znate svu tu priču lokalnih političara koji čvrsto stoje iza Mittala.

 

Pri ovome moram spomenuti i da sam nedavno dobio e-mail jednog našeg sugrađanina koji mi sugerira da dođem u Pečuj i vidim u kakvim uslovima ljudi dole žive. Naime, prema njegovim informacijama Pečuj i okolna naselja se tuše u prašini iz Mittala (sad sam siguran da mjerna stanica nije na toj lokaciji), obraćali su se svim relevantnim institucijama, ali bez reakcije. Bez reakcije je bio i apel aktiviste Kreho Hasana i stanovnika Travničke ulice i Brista da im je ukinut semafor i da nemaju informacije o nivou zagađenosti u gradu. Kreho je jako uporan, pa je dobio uvjeravanja od načelnika da će razmotriti opciju postavljanja sistema ogledala na Lamelu ili Smetove tako da će stanovnici pomenutih naselja moći u ogledalima gledati postojeće semafore. Ogledala su, ipak, jeftinija od semafora.

 

Reprezentacije se nismo doticali u svom razgovoru, iako je dan ranije igrala protiv Slovaka na Bilinom polju i doživjela prvi poraz u kvalifikacijama. Raznih se teorija razvilo o toj utakmici od priča o reketu kojim su pojedini reprezentativci izloženi od pojedinih mafijaških grupa u Sarajevu, preko kladioničarske zavjere (jer ni Grci nisu dali gol Lihtentštajnu dok naši nisu primili gol), pa do one (meni nekako najbliže) da je ovaj poraz trebao savezu da skine teret “nepobjedivosti” reprezentacije na Bilinom polju i ima dodatni argument da se reprezentacija vrati na Koševo. Iako smo na Koševu poraženi od Amerikanaca, ne treba zaboraviti da je poraz došao u drugom dijelu kad su igrali igrači s klupe, a da je prvi tim lagano igrao sa Amerima i vodio 2:0 u prvih 45 minuta. Kad smo već kod reprezentacije glupo bi bilo ne spomenuti trening centar na Crkvičkom brdu koji je konačno i konačno otvoren uz prisustvo najviših zvaničnika UEFA i NS BiH, te nezaobilaznog domaćina Husejina Smajlovića. Objekat je prema svemu viđenom vrhunski i sigurno dostojan reprezentacije koja spade u TOP 20 u svijetu, ali me je užasnula Sušićeva izjava da se neće do kraja kvalifikacija pripremati u trening centru, te da će u buduće razmotriti i tu opciju.

 

UEFA uloži milione, Općina Zenica pokloni zemljište i uradi prilazni put i ti ćeš razmisliti? O čemu se radi? Da li su to ljepše pripreme u parku na Ilidži ili nekom niželigaškom terenu u Hadžićima? Zaista nevjerovatno i ostavlja bez komentara. Bez komentara je ostao i zahtjev Sportske škole Zenica za ustupanje Papirne na korištenje ovoj sportskoj organizaciji koja djeluje pri Udruženju Pedagoga Fizičke kulture Zenica. Iako je molba prema općinskim organima upućena još prije više od 4 mjeseca i iza iste stoje osim Sportske škole još i škola rukometa Čelik junior, te košarkaki klub Čelik, niko iz Općinskih struktura se nije oglasio. Šamar je to sigurno ljudima u ovim kolektivima koji vrijedno rade da djecu sklone s ulica i ispred ekrana, te da od njih naprave bolje ljude, sportiste, buduće zeničke zvijezde. Šamar i jedna poruka lokalne političare djeca Zenice ne interesuju osim kada se treba s istima slikati pred izbore i deklarativno se zalagati za prava djece. Ali, za taj odnos smo već od ranije znali, dovoljno je pogledati na šta liče naši vrtići i škole da vam sve bude jasno. 

 

Kad smo već spomenuli Sportsku školu moram se osvrnuti na novi projekat Sportske škole koji nosi naziv „Prijatelj sportske“ kojim se pozivaju svi zainteresovani pojedinci i organizacije da određenom donacijom pomognu rad Sportske škole (donacije su u iznosima 10, 20 i 50 KM). Doniranjem sredstava postajete prijatelj sportske škole, a sredstva će biti utrošena za nabavku rekvizita za kvalitetniji rad sportske škole Zenica. Koliko sam dobio informacije trenutni cilj je da se kupi vratilo za mlade gimnastičare, pa još jednom apelujem na sve koji su zainteresovani da pomognu ovu akciju da se jave na telefon sekretara sportske škole broj: 062 477 608.

 

Za kraj samo da spomenem da je još jedna Zenička Javna ustanova poskupila svoje usluge, radi se o JU za predškolski odgoj i obrazovanje čije su usluge čuvanja i odgoja djece u zeničkim vrtićima od 1.9. ove godine skuplje za 25% u prosjeku. Cjelodnevni boravak djeteta košta 150 KM (do sada je taj iznos bio 120 KM), pojedinačne sekcije su poskupile sa 10 na 15 KM, a sve to je novi udar na budžet stanovnika Zenice koji imaju djecu predškolskog uzrasta. Razlog ovom poskupljenju je informacija Uprave ove Javne ustanove, da cijena nije mjenjana od 1.9.2009.godine, pa su eto osjetili potrebu da to urade. Ja bih dodao da se uslovi boravka djece nisu mjenjali od 1.9.1985.godine te da i roditelji osjete potrebu kvalitetnijeg boravka njihove djece u prostorima ove ustanove, međutim očito je da to nekome nije u interesu, a da ne spominjem da je posljednji put plata radnicima ove ustanove povećana ... kada direktorice?

 

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.