“Čitam tvoje heftičnjake i iskren da budem već sam se navikao na njih. Kako skoro redovno pišeš o sportskoj infrastrukturi evo jednog sportskog objekta koji svi zaboravljaju a ne treba jer je izuzetno vrijedan i  kvalitetan. Radi se o Domu strelaca Zenica, nekada "Braća Ribar" (možda je još tako u papirima). Molim te da istražiš moje navode , ako želiš naravno. Objektom upravlja Hinovićevo preduzeće (to je ono čuveno JP za održavanje Sportskih objekata / op.aut), ili bolje rečeno samo plaća račune. Skladišta je dao poljoprivrednoj zadruzi Zepolj i IK Vrijeme. To je nekih 770 kvadrata, da li se šta naplaćuje treba provjeriti. Pucaone i većinu kancelarija dao je na upravljanje Streljačkom klubu Zenica, što čini cca 2000 kvadrata. Prizemlje je teretana koju mislim da utale drži klub sa jednim policajcem. Ko kome tu plaća i da li plaća pitanje je veliko. I ovo bi trebalo istražiti. Veći dvosoban stan koji se nalazi na vrhu strelišta dali su (općinari) prije par godina bivšem treneru Makaš Amiru koji se slučajno nalazi u bjekstvu u inostranstvu od policija i ljudi koje je zavrno, a kojeg uspješno pokriva sekretar kluba, predsjednik skupštine, predsjednica svih komisija, potpisnica računa, trener i šta li sve još g-đa Škaljo Admira. E sad možeš zamisliti kako i kome se stanovi u ovoj Zenici dijele. Ovaj klub je doveden do toga da uopšte nema seniora niti seniorki. Možda ima kojeg juniora i juniorku, a za klub pucaju kadeti i kadetkinje za sve konkurencije. Ovaj klub ukupno nema više od petnaestero djece a upravlja bez vidljivih rezultata i rada sa skoro 3000 kvadrata objekta bez zemlje. Klub ima još jednog trenera, Bodula, koji je "nako", a od uprave mislim da ima još samo muža Admire (dr Bakir Škaljo) koji je podržava. Znam da klub zadnjih 6 godina nema nikakvu legalno formalno pravnu upravu, jer se skupštine poodavno neodržavaju. Nemoguće je dobiti informaciju ko je sada predsjednik i ko sačinjava novu upravu i od kada je ta uprava? Samo se u stanu pomenute g-đe nabacuju podaci na papir i pošalju u općinu i kanton koji ne provjeravaju ništa. Od održavanja samo kose travu okolo da izgleda sve u redu jer se samo na to pale općinari. Skoro sva  oprema (mašina za proizvodnju dijabola) je nestala. Većine oružja nema. U klubu je ostalo veoma malo sporskog oružja (niti 10 % od prije 10-tak godina), a sportskog duha nije ostalo nikako. Nova puška ili pištolj nije nabavljena ima 5 godina, a klub je recimo za dvije ipo godine znao potrošiti preko 100 hiljada maraka (2009, 2010, 2011. godina). Klub propada, pojedinci otimaju od kluba, a ko je zadužen gleda kako to nestaje. Klub ljeti ne radi. Možeš zamisliti. Ovo je moj mali doprinos realnom prikazu stanja sportske infrastrukture i jednog kluba u Zenici. Volio bi da ovo više istražiš i informišeš javnost ako smatraš relevantnim.”

Eh sada, odakle početi. Zenica je grad koji se hvali sportskom infrastrukturom koja je kao najbolja u državi. Činjenica jeste, svidjelo se to nekome ili ne, da imamo sportske objekte na kojima nam mogu pozaviditi i mnogo veće i urbaniziranije sredine, od kuglane, stadiona, svih objekata na Kamberovića polju kojima dominiraju Arena i atletski stadion sa svim okolnim sadržajima, bazeni, pa do te sporne streljane. Drugi je par opanaka ko radi u klubovima, ko rukovodi tim objektima i polaže prava na korištenje tih objekata sebi ili nekome drugom – počevši od podatka da postoji jasna selekcija klubova koji imaju besplatno korištenje objekata, dok pojedini klubovi plaćaju tržišne cijene korištenja, a okupljaju više djece iz Zenice nego ovi koji su pošteđeni plaćanja.

Streljana je, po mom nekom sjećanju, svojevremeno slovila kao najbolja na Balkanu. Sjećam se da su tu održavana i neka prvenstva bivše države, pa onda pripreme Olimpijske reprezentacije BiH, državna prvenstva BiH i da ne nabrajam dalje. Činjenica jeste, da se unazad 5-6 godina malo šta dešava u tom objektu i da je nekako pao u zaborav. Informacije do kojih sam ja došao, a jako je teško doći do podataka jer općinske strukture kriju podatke kao zmija noge, kažu da streljana nije u fokusu JP za održavanje sportskih objekata, a nije u fokusu ni općinskim strukturama. Razlog tome je neprofitabilnost streljaštva, jako slab interes privrednika za ulaganja u taj sport, tako da je streljaštvo u rukama „entuzijasta“. Žalosno je da sport u kojem BiH ima, kakve takve, predstavnike na Olimpijskim igrama pada u zapećak i ostavlja se na milost i nemilost entuzijastima, dok se novac ulaže u neke klubove i objekte kojima je najveći domet kantonalni kup. Ubjeđen sam da bi s malim ulaganjima Zenica u streljaštvu imala rezultate kakve sada ima u atletici, našim ljudima ne treba puno da naprave rezultat, sjetimo se Eme Škaljo koja je oborila svjetski rekord u streljaštvu i umjesto da se sprema za OI u Londonu bila prinuđena da napusti aktivno bavljenje sportom jer niko o njoj nije vodio brigu. Nadalje, da li se plaćaju kirije i kolike su one, gdje je nestala oprema koje je zaista skupa, zaista nisam doznao. Iskreno, volio bih da čujem priču druge strane, gore prozvanih Admire i Bakira Škalje, pa bih zamolio da mi svoju reakciju dostave na već poznati mail i da u jednom od narednih heftičnjaka imamo i njihovu stranu medalje. Posebno me interesuje priča o Makaš Amiru, koji je 2010.godine proglašen najboljim trenerom u Zenici, a eto nisam znao da je nestao. 

Drugi mail koji sam dobio se tiče gradskih cesta, te problematike buke i još par sitnica koje se mogu zapaziti. Moram reći da se gospodin koji je poslao mail potrudio da sve teme dobro obradi i jako sam mu zahvalan za to:

“Čitam Vaš heftičnjak redovito pa reko da nabacim dvije, tri teme! Sve se tiču saobraćaja. Prvi je rokenrol problem stanara koji žive uz najglasniju cestu u Evropi i ako ništa bar smo po tome najjači. Pomenuta cesta kreće od petlje u Blatuši i završava kod bivšeg ekspres restorana. Preko dvije godine traje naša bitka sa kantonalnim nadobudnicima da narede mjerenje razine buke koja po našim mjerenjima iznosi preko 100 decibela što nas s pravom svrstava u najglasniju ulicu u Evropi. Kako nastaje ta buka? Pa jednostavno! Pomenuta dionica godinama služi za krađu novca poreskih obveznika na način da su prvo na podlogu od kocke stavili sloj asfalta, a zakrpe veličine pepeljare naplaćuju po kvadraturi Velikih jezera u Americi.

Guglajući nigdje nisam našao takav primjer u svijetu pa čak ni u zemljama trećeg svijeta. Budući da na pomenutoj dionici svaki dan prometuje na stotine teretnih vozila – ona puna nisu problem jer ne odskaču na udarnim rupama, ali problem su ona prazna koja tako lijepo odskoče po nekih dvadesetak centimetara pa kad zagrmi sav metal na kamionu dođe ti da poludiš. Al bez obzira što ZE_DO kanton ima Zakon o zaštiti od buke jednostavno nemate kome da se žalite a kamoli da se pozovete na zakon. Sva obraćanja kantonalnim isnpekcijama, direkciji za ceste, ministarstvu za prostorno uređenje itd. samo su klasična “Pitanja u vjetar” što bi rekao Bob Dilan.

Drugi problem je nestanak semafora u ovom gradu i ako ukinu još jedan odoše auto škole jer po zakonu mogu obavljati obuku samo ukoliko u gradu ima semafor. Ajde to više manje već imate situaciju da na raskrsnici kod pravoslavne crkve ovi koji dolaze sa Brista i iz pravca Lutve nemaju uopšte znaka da dolaze na cestu koja ima pravo prvenstva. I šta se dešava? Svako malo tu su škripe kočnica i mahanje kažiprsta jer postoji samo jedan znak iz pravca kina Central da je cesta sa prvenstvom prolaza. Inače pretpostavljam da je lim ovih dana skup a pogotovu onaj ofarbani koji bi dao informacije vozaču šta treba da radi na pomenutoj raskrsnici. 

Pa kad smo već na pomenutoj cesti sa oznakom R-441 ovih dana imate novu radost za vozače a zovu se ležeći balvani. Jeste vozi raja ko da je na pisti i na žalost poginu čovjek. A zar onaj što položi novih 3 ležeća balvana ne nađe za shodno da postavi znak, da ih bar ofarba pa da ne odskačemo ko koze na istim. Zar u ovom gradu ništa pa bar i ono najjednostavije se ne može napraviti kako Bog zapovjeda već daj da maznemo lovu a ostalo koga briga. Na potezu od nekih kilometar sada imate 6 ležećih policajaca. I da to će zasigurno spriječiti nove nesreće. pa kad je tako zašto na bulevaru nema ležećih a nedavno završi auto na klupi, motor na trotoaru itd. Umorih se pišući o samo tri problema a gdje su ostali?!”

Nema se tu puno šta dodati, osim nade da će prozvane institucije da odgovore na postavljeno pitanje. Samo bih dodao sličnu problematiku buke u Tetovu, gdje se konstantno čuje jaka buka iz pogona Mittala, međutim bez reakcije nadležnih institucija. Kažu da su Nacisti u drugom svjetskom ratu koristili buku kao jedno od sredstava mučenja u koncentracionim logorima, a eto pokazuje se da ni ovi naši vladari života i smrti nisu daleko odmakli od navedenih. Mittal je donirao sredstva zeničkoj kantonalnoj bolnici, a s druge strane je izašao podatak da je u 2012.godini u Zenici 1890 novooboljelih od raznih karcinoma. Mittal ne samo da donira novac, nego se svojski trudi i da napuni novosagrađenu onkologiju KBZ-a. 

Pouku iz mailova koje sam objavio izvucite sami, oni su ogledalo grada u kojem živimo, ljudi koji šute i trpe nepravdu zavarani lijepom pričom političara i medija. Zenica je, na žalost, sredina koja sve manje liči na urbanu sredinu, a sve više postaje grad kojim vladaju kriminal, mito, korupcija, bezakonje, lopovluk ... „Kome nije lijepo, neka ide.“ – reče jedan, da ga ne imenujem sada.

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.