22 Decembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 12 Avgust 2013 18:11

Zenički heftičnjak 33.

Dočekali smo i Bajram, pa prije dalje priče želim svima koji su slavili da poželim „Bajram Šerif Mubarek Olsun“. Zaista sam bio posebno oduševljen ljudima koji su uspjeli po onako paklenom vremenu da isposte cijeli Ramazan i dočekaju sigurno najbitniji praznik u muslimanskom svijetu. Ono što bi se sportskim riječnikom reklo „kapa do poda majstori“. Naravno, kao i za svaki Bajram, omladina je jedva dočekala da se malo opusti, pa su kafići „gorili“. Nisam baš neka „moralna veritkala“, ali mi je malo nespojiv vjerski praznik sa turbo folkom i hektolitrama alkohola, a to je baš spoj koji je kod nas u BiH vrlo izražen. Zenica, naravno nije izuzetak ni u tom segmentu. Jedan moj prijatelj je to prokomentarisao na kratak, efikasan i jako zanimljiv način: „Sodoma i Gomora.“. Kratko i jasno.

 

U protekloj sedmici su stigli i prvi računi za grijanje za novu grijnu sezonu. Prema najavama iz JP Grijanja došlo je do promjene načina obračuna grijanja, a budući da ja račune plaćam na polugodišnjem nivou još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći da li je promjena pozitivna ili negativna po standard stanovnika Zenice. Poučen dosadašnjim iskustvom u radu JP Grijanje, znam da se cijena najčešće mijenja u ovim ljetnjim danima kada ljudi baš ne mare puno na vijesti iz ovog javnog preduzeća pa se opet plašim da bi moglo biti po džepu običnog stanovnika.

 

Prije par dana baš pričam prijatelju, koji je došao iz Austrije, kako u posljednje vrijeme s velikim oprezom prelazim ulicu. Čak i kada mi vozači staju na pješačkom prelazu uvijek dobro pogledam ima li neko iza ko je spreman da pretekne ovog „pažljivog“ i da me pomete zajedno s kolicima i kćerkicom s kojom najčešće izlazim u šetnju. To je najizraženije pored shoping centra gdje ima dovoljno mjesta da onaj opasni projuri bez obzira što je iscrtan pješački prelaz i bez obzira na činjenicu da je neko ispred njega stao pješacima, ali ni druge ulice u gradu nisu sigurne. Onda me je sinoć pravo dotukla saobraćajna nesreća koja se desila u naselju Babina rijeka. Još jedan mladi život je izgubljen u uličnim trkama, u iživljavanju divljaka po ulicama našeg grada. Sama izjava vozača kojeg je preticao ovaj divljak da mu se vozilo zatreslo kada je projurio pored njega dovoljno govori s kakvim idiotima živimo. 

 

A baš sam pomislio da će to biti jedna mirna sedmica, ono što kažu praznička, blagdanska, pa onda će se tu nakalemiti još ugodan vikend sa prijateljima iz srednje škole i da neću imati šta pisati. Naravno, bijednik sa slovenačkim tablama se svojski potrudio da nam svima zagorča proteklih sedam dana. U Sloveniji (ili bilo gdje drugo izvan BiH) su ti „dijasporci“ manji od makovog zrna, poštuju saobraćajne propise i sve druge zakone države u kojoj žive, jer su svjesni da za kršenje idu rigorozne kazne i da nema oprosta. Kod nas se već možeš dogovoriti sa dečkima u plavom, mada oni najčešće sjede po kladionicama, umjesto da rade posao za koji su plaćeni. 

 

Uzaludni su konstantni apeli nadležnim institucijama da učine nešto i stanu u kraj bijesnim vozačima na našim ulicama, uzaludno je to što imamo i nesreće sa smrtnim ishodima (tri u vrlo kratkom roku), sve je uzalud, oni su na godišnjim odmorima, neće se uskoro vratiti, a vi sugrađani moji dragi pamet u glavu i otvorite dobro oči jer je grad prepun Shumahera u serijski proizvedenim jurilicama. A opet uvijek apeluju isti, pa onda kad čovjek malo bolje razmisli zaključi da možda nisu normalni ti koji se uvijek nešto bune i protestvuju, koji kao nešto pišu, obraćaju se, pokušavaju da dignu ljude u akciju. Ali klinko, bijedan je ovo narod, nema akcije, nema spremnosti za bilo kakve promjene, dobro je dok ne udaraju, dok se ima hljeba u kući, dok TV radi i cigara ima, a može i markica za kladionicu i još deset da naspem u dizel golfa da mogu otići do omiljenog kafića. Bijedno je to sve. Zašto onda i apelovati da se pomogne onome kome očito je pomoć potrebna nije.

 

Bijeda, odmah da vam kažem, nije isto kao siromaštvo. Siromaštvo je samo finansijko stanje koje je uzrokovano raznim faktorima na koje pojedinac (ne)može uticati. To je čisti nedostatak novca, bez kojeg u današnje vrijeme ne možemo, to je nešto iz čega se možeš izvući radom, upornošću, tako što ćeš davati svoj maksimum svaki dan i jakom voljom. Nećeš se možda nikad potpuno izvući, ali je bitno da se boriš i sigurno ćeš na kraju pobjediti siromaštvo.

 

Bijeda je nešto sasvim drugo. To je hronično odsustvo duha, poletnosti i mentalne snage koja obuzima čovjeka. To je porok, baš kao alkohol i droga. Jednom kad se uvuče pod kožu i krene kroz krvotok gotovo ju je nemoguće izbaciti. Bijeda je parazit koji se hrani vašom energijom i dušom i unakazi vas. Najčešće bijeda i siromaštvo idu ruku pod ruku, pa zajedničkim silama uništavaju jedinku i cijelo društvo. 

 

Na bijedu se jednostavno naviknete, predate se ništavilu oko sebe, dopustite životu da vrti ringišpil sa vama, nikada ne ulazite u otvorenu borbu sa demonima koji vas uništavaju. Povlačite se bez otpora, krivite uvijek nekog drugog, sudbinu, ovaj život koji živite i državu koja vam ne daje ništa. A onda vas još poklope i siromaštvo, tuga, nesreća i samo uništite najfinije dijelove sebe. Dođe onda i starost, a vi se osvrnete jadniji nego ikada, sa vagonom neispunjenih snova. Voljeli bi onda da ste život živjeli nekako drugačije, da ste bili glavna uloga u nekom drugom filmu, ali ne može, jer je to naučna fantastika. 

 

Zato gospodo draga, ustanite sada, udahnite život punim plućima, borite se do posljednje kapi krvi, ne dozvolite da vas obuzme bijeda, ne ustuknite nikada ni pred jednim izazovom, priglrite život čvrsto obijema rukama i naučite da budete pobjednici. Jer svi vole pobjednike.

 

A pobjednici na početku ove sezone nisu ni igrači FK Čelik. Ruku na srce, nisu ni gubitnici, ali niz neriješenih rezultata ne može zadovoljiti publiku i sve su glasniji povici negodovanja sa tribina Bilinog polja, a ima i grafita, poruka igračima i upravi kluba. Naravno, po onoj staroj Ničeovskoj, kad nekome krene malo lošije odmah se pojave oni koji su spremni da ga još malkice gurnu i pripomognu u brzom propadanju. Lično još uvijek nisam načisto da li sam zadovoljan igrama Čelika ove sezone ili bih se priklonio nizu kritičara koji nabrajaju stotine problema – od loše fizičke spreme igrača, preko loših taktičkih zamisli trenera, pa do nedostatka famoznog veznog igrača itd. da ne nabrajam sve. Nisam načisto, ali još uvijek vjerujem u stručnost Vlade Jagodića, vjerujem da može sa ovim igračima napraviti dobar rezultat. Sve ovo pripisujem malom opuštanju u redovima Čelika, još uvijek su pojedinci omamljeni furioznom završnicom prošle sezone i možda nisu ni svjesni da je počela nova sezona i da opet treba zapeti. Nadam se da će do susreta sa Veležom tokom narednog vikenda to sve biti posloženo i da ćemo se radovati svi zajedno, prvoj ovosezonskoj pobjedi, a da će ove nešto lošije igre u prva tri kola brzo pasti u zaborav.

 

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.