Drugu nagradu za dramatizaciju i izvedbeni tekst, žiri je dodijeljuje Dubravki Zrnčić-Kulenović i Tanji Miletić-Oručević, za tekst predstave “Bio je lijep i sunčan dan”, u produkciji SARTR-a i Internacionalnog teatarskog festivala MESS (Sarajevo). 

Za najbolju predstavu u cjelini nagradu je dobila predstava “Bio je lijep i sunčan dan” u režiji Tanje Miletić–Oručević.

Nagradu za najbolju režiju dobila je Selma Spahić za predstavu “Grebanje ili Kako se ubila moja baka“.

Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje dobila je glumica Lana Delić, za ulogu Maje u predstavi “Grebanje ili Kako se ubila moja baka”.

Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje dobio je glumac, Tim Breyvogel, za igru u predstavi “Potočari party – priviđenja iz srebrenog vijeka”.

Nagradu za najboljeg mladog glumca, žiri je dodijelio ravnopravno glumcu Benjaminu Bajramoviću, za predstavu “Bio je lijep i sunčan dan” i Dženani Džanić, za igru u predstavama “Grebanje ili Kako se ubila moja baka” i “ Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla”. 

Nagradu za najbolju epizodnu ulogu žiri je dodijelio glumcu Muhamedu Hadžoviću za ulogu Nikole u predstavi “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”. 

Nagradu za najbolju scenografiju dobila je Mirna Ler za rad na predstavi “Grebanje ili Kako se ubila moja baka”.

Nagradu za najbolju scensku muziku dobio je kompozitor Draško Adžić za predstavu “Grebanje ili Kako se ubila moja baka”.

Nagradu za najbolji scenski pokret dobio je koreograf Marko Boldin za rad na predstavi “Samo nek’ ne puca”.  

Nagradu žirija publike dobila je predstava “Potočari party-priviđenja iz srebrenog vijeka“ rađena u koprodukciji Poolparticipant, Theater Nestroyhof/Hamakom i Wien Kultur iz Beča (Austrija).

Pored nagrada koje je dodijelio žiri, na svečanoj ceremoniji zatvaranja Festivala koja je zakazana za ponedjeljak, 20.5., Direkcija Festivala će dodijeliti i dvije specijalne nagrade i to:

Specijalnu nagradu „Adem Čejvan“ dugogodišnjem uglednom i zaslužnom bh. glumcu Josipu Pejakoviću za sjajne glumačke kreacije i ukupan doprinos razvoju teatarske umjetnosti.

Specijalnu nagradu za afirmaciju bh. književnosti u teatru Zoranu Ristoviću za brojne režije dramske tekstove bh. dramatičara i dramatizacije romana bh. autora.

Posljednje noći Festivala, svim nagrađenim će biti uručene nagrade i priznanja, a u čast nagrađenih biće izvedena predstava “Balkanski špijun u Sarajevu” Narodnog pozorišta Sarajevo u režiji Sulejmana Kupusovića.

Žiri publike XII. Festivala bosanskohercegovačke drame Zenica 2013. u slijedećem sastavu Amna Šestić-Sarajlić, Lejla Selimović i Anto Bilić na sjednici održanoj 19.05.2013. godine jednoglasno je donio sljedeću

O D L U K U

Nagrada publike za najbolju predstavu dodjeljuje se predstavi „Potočari party-Priviđenja iz srebrenog vijeka“ autora Almira Bašovića, u režiji Stevana Bodrože i produkciji Poolparticipant&Theater Nestroyhof/Hamakom &Wien Kultur, Beč (Austrija).

ŽIRI PUBLIKE

Amna Šestić- Sarajlić, predsjednica

Lejla Selimović, članica

Anto Bilić, član

OBRAZLOŽENJE DODIJELJENIH NAGRADA

Nagrada „Miodrag Žalica“ za najbolji dramski tekst 

(Tanja Šljivar, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“) 

Komad Tanje Šljivar „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ na hrabar i beskompromisan način prikazuje probleme generacija djece koja odrastaju u poslijeratnom, tranzicijskom društvu, opterećena ratnim traumama svojih porodica, materijalnim siromaštvom, duhovnom bijedom i nacionalističkom indoktrinacijom. Realističan okvir drame, s jedinstvom vremena, prostora i radnje, autorica koristi kao okvir u koji smješta potresne, ponekad snovite i fantastične, unutrašnje monologe svojih junaka, nesposobnih da ostvare bliskost i razviju empatiju. Upozoravajući na kauzalnost kruga nasilja u kom mladi ljudi formiraju svoje vrijednosne sisteme, tekst Tanje Šljivar dijagnosticira neke od najopasnijih društvenih problema, na brutalan i istovremeno poetiziran način, kakav otkriva stilski i jezički raskošan talenat autorice, koji je nesumnjivo svrstava među najznačajnije bh. dramatičare nove generacije. To su razlozi iz kojih joj žiri XII Festivala bosanskohercegovačke drame, većinom glasova dodjeljuje nagradu „Miodrag Žalica“, za najbolji dramski tekst. 

Nagrada za najbolju dramatizaciju / izvedbeni tekst

(Dubravka Zrnčić-Kulenović i Tanja Miletić-Oručević „Bio je lijep i sunčan dan“)

Izvedbeni tekst predstave „Bio je lijep i sunčan dan“ nastao dramatiziranjem i literarno-scenskim transponiranjem dokumentarističke knjige „2. maj 1992. – Bio je lijep i sunčan dan“,vrhunski je primjer dramaturškog rada na dokumentarnom materijalu, koji predstavlja jednu od dominantnih tendencija u savremenom pozorišnom izrazu. Polazeći od zbirke priča, zabilježenih sjećanja i fotografija građana i građanki Sarajeva koje je početak rata zatekao u tom gradu, Dubravka Zrnčić–Kulenović i Tanja Miletić-Oručević koriste se postupcima dijalogiziranja, kolažiranja, ritmiziranja i literarnog obrađivanja monoloških formi, uspjevajući da ih povežu u stilski i idejno ujednačenu, postdramsku tekstualnu strukturu. Vještim izbjegavanjem patetike i očigledne politizacije diskursa, ova dramatizacija istovremeno podsjeća gledatelje na strahote rata, ali i na svu ljepotu i radost ljudskog življenja, koja opstaje uprkos burnim, historijskim događajima. Nagradu za dramatizaciju na XII Festivalu bh. drame, stručni žiri jednoglasno daje autoricama ovog izvedbenog teksta.

Glavna nagrada za najbolju predstavu u cjelini

(Sarajevski ratni teatar SARTR i Internacionalni teatarski festival MESS,

„Bio je lijep i sunčan dan“)

Predstava „Bio je lijep i sunčan dan“ temelji se na poetici osobnog ratnog iskustva u kojoj su male priče pojedinaca predstavljene nizom isprepletenih slika i sekvenci, prikazane kao mjesto otpora nadolazećem zlu. Te priče dokumentarističku građu pretvaraju u estetsku činjenicu i uspješno izbjegavaju zapasti u moguće ideološke zamke, ili iščitavanja, pa i uopćavanja tragedije stanovnika Grada. Dostojanstvo pojedinca i humanističke vrijednosti, u ovim pričama počesto skližu u humorno oslikavanje svakodnevnih životnih situacija, umjesto moguće patetičnosti uzvišenog stila i iskaza. Dramski narativ se, metateatarskim postupcima, proširuje na iskaze samih glumaca, ali i na recipijente predstave, čime se kreira uspješno estetsko i pozorišno ostvarenje, kao i etička implikacija koju predstava nosi. Upravo taj spoj estetske izvrsnosti i etičke odgovornosti, najveća je vrijednost ove predstave, koja se u kontekstu ovogodišnjeg Festivala izdvojila kao najbolja predstava u cjelini. Nagrada se dodjeljuje većinom glasova članova žirija. 

Nagrada za najbolju režiju

(Selma Spahić, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“)

Redateljski postupak Selme Spahić u predstavi „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ ne iscrpljuje se u linearnom iščitavanju metaforički bujnog dramskog predloška Tanje Šljivar, već ga potentno nadograđuje maštovitim scenskim izražajnim sredstvima. Minuciozno osmišljena glumačka igra koja realistični okvir nadopunjuje neočekivanim provalama podsvjesnog, bolno pogođen omjer agresije i patnje mladih protagonista te postdramska faktura čija se histerična rastresitost bešavno spaja s temom koju obrađuje, čine režiju Selme Spahić najimpresivnijim redateljskim ostvarenjem na ovogodišnjem Festivalu.Nagrada se dodjeljuje većinom glasova članova žirija. 

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje

(Lana Delić, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“)

Lana Delić protagonisticu u predstavi „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ ne igra tek glumeći djevojčicu, nego na scenu donosi složenu dijagnozu stanja današnje generacije osnovaca, zatočene u procijepu između crne prošlosti i neizvjesne budućnosti. Glavna junakinja „Grebanja“ na pola je puta između nezaštićenog djeteta i tek stasale mlade žene, a glumica Lana Delić taj zahtjevan zadatak osmišlja duhovito i vješto, bivajući na sceni pojedinac zainteresiran za Drugog, ali i dječje okrutna pripadnica skupine. Složeno glumačko oblikovanje lika koji je istovremeno i realističan i izgubljen u košmaru vlastitih nesigurnosti čini kreaciju Lane Delić najupečatljivijom ovogodišnjom ženskom ulogom. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje

( Tim Breyvogel ,„Potočari party – Priviđenja iz srebrenog vijeka“)

Austrijski glumac Tim Breyvogel svojim snažnim i upečatljivim glumačkim transformacijama uspješno interpretira čitav niz raznovrsnih dramskih likova. Njegova izražajna artistička virtuoznost i izuzetna fizička spremnost konzistentno utječu na cjelovit scenski doživljaj, čime se u gledaočevoj percepciji inducira višedimenzionalno čitanje ovog teatarskog djela. Igrajući brojne likove, čiji se unutarnji ritmovi međusobno razlikuju, Tim Breyvogel pokazuje veliku koncentraciju i raznovrsnost svojih glumačkih sredstava. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.  

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca

(Benjamin Bajramović, „Bio je lijep i sunčan dan“ i Dženana Džanić, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ i „Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla“)

Glumac Benjamin Bajramović istakao se u homogenom ansamblu predstave „Bio je lijep i sunčan dan“ svojom spremnošću na munjevitu izvedbenu transformaciju, ali i odmjerenim i duhovitim oblikovanjem kratkih krokija, sa uspjehom koristeći tek minimalna glumačka sredstva u skladu s koncepcijom cjeline. Sa izraženim osjećajem za kolektivnu igru, znalački odmjereno stvarajući široku paletu podjednako uvjerljivih likova, glumac Benjamin Bajramović nametnuo se kao najbolji mladi glumac ovogodišnjeg festivala. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.

Ulogama u dvije predstave prikazane na ovogodišnjem Festivalu, Dženana Džanić je pokazala veliki dijapazon svojih glumačkih sredstava, koji joj omogućava da se izrazi u različitim pozorišnim žanrovima i stilovima igre. Ona je podjednako sugestivna i uvjerljiva u interpretaciji dramskih likova, kao i u predstavljačkim izvođačkim formama. Svojim svedenim izrazom, mekim pokretom i besprijekornom dikcijom istakla se kao najbolja mlada glumica na Festivalu. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.  

Nagrada za najbolju epizodnu ulogu

(Muhamed Hadžović, „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“)

Precizna i umjetnički uvjerljiva interpretacija lika Nikole u izvedbi Muhameda Hadžovića, ističe se transformacijski stupnjevitom i gradacijski upečatljivom linijom lika, u okvirima njegovog realističkog predstavljanja i utjelovljenja junaka koji od upravnika zapuštenog hotela postaje ratni zločinac. Ova transformacija uspješno komunicira na vertikali scene i horizontali teksta, a Muhamed Hadžović donosi je kroz postepene fizičke i glasovne promjene, na uvjerljiv i brutalan način, s ujednačenom koncentracijom i osjećajem za mikro-pokret i detalj u glumačkoj igri. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.

Nagrada za najbolju scenografiju

(Mirna Ler, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“)

Scenografija Mirne Ler u predstavi „Grebanje ili kako se ubila moja baka“ daje realistične, gotovo naturalistične okvire ove teatarske inscenacije. Svedena scenografska sredstva otvaraju prostor za glumačku igru i istovremeno čine kompozicioni element u raznovrsnim scenskim slikama. Dubina scene je organizirana kao multifunkcionalni prostor u kome se pored sportskih sprava nalazi i projekciono platno na kome nas citatima iz bosanskohercegovačkih udžbenika, redateljka uvodi u šizofreni svijet najmlađih generacija. Ova scenografija snažnom likovnom impresijom uvlači gledaoce u prostor zbivanja ove drame, ne inhibirajući glumački prostor, čime predstavlja najbolje likovno ostvarenje ovogodišnjeg festivala. Nagrada se dodjeljuje jednoglasno.

Nagrada za najbolju scensku muziku

(Draško Adžić, „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“)

Originalna, autorska muzika kompozitora Draška Adžića, u predstavi „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ ističe se kao cjelovit i samosvojan element postdramskog scenskog jezika, kojim ova predstava komunicira sa svojom publikom. Minimalističke, svedene, tihe, nježne i tužne melodijske linije, koje prate čitavu izvedbu, dodaju ovoj predstavi atmosferu melanholije, ali odlaze i korak dalje, čineći jasnijom i očiglednijom skrivenu, utišanu nježnost likova ove drame. Scenska muzika tako ostvaruje svoju krajnju svrhu: ona „svira“ potisnute emocije junaka i postaje jedan od najznačajnijih kodova za njihovo razumijevanje, a time i razumijevanje glavne ideje ove predstave: nijedno dijete ne želi da bude nasilnik, već to postaje iz nemogućnosti da artikulira i zadovolji svoje emocionalne potrebe. S obzirom na značaj koji scenska muzika ima u ovom ostvarenju, žiri XII Festivala bh. drame jednoglasnom odlukom dodeljuje nagradu Drašku Adžiću. 

Nagrada za najbolji scenski pokret

(Mark Boldin, „Samo nek' ne puca“)

Upotreba koreografije i scenskog pokreta u predstavi „Samo nek' ne puca“ ističe se kao jedan od dominantnih elemenata u redateljskom postupku Dine Mustafića. Pored plesnih dionica koje prate glumačka izvođenja songova, pokret u ovoj predstavi značajan je i kao element u dijaloškim, dramskim scenama. Zahvaljujući maštovitoj i dinamičnoj izmjeni formacija koje glumci prave na sceni, čitava predstava može se posmatrati kao složena, koreografska stilizacija društvenih okolnosti sa kojima se likovi suočavaju. S obzirom da su neke od ključnih scena ove predstave riješene kroz pokret, Mark Boldin je ostvario koreografski najupečatljiviji rad, prikazan na XII Festivalu bh. drame, zbog čega mu žiri Festivala jednoglasno dodjeljuje nagradu. 

STRUČNI ŽIRI

dr.sci. Muris Bajramović, predsjednik

mr.sci. Ljiljana Ćekić, članica 

dr.sci. Matko Botić, član

Midhat Kušljugić, član

Milena Bogavac, članica