Knjiga Darka Lukića je teatrološki rukopis koji pokušava jasno i pregledno odgovoriti na nekoliko pitanja temeljnih za (pred)historiju pozorišta i historije izvedbenih praksi promatranih s antropološkog gledišta. Lukić na temelju najnovijih spoznaja istražuje dokle seže izvedbena praksa čovjeka i svijest o tome da mu je potrebna izvedba. U rasponu od arheoloških tragova najranijih izvedbenih praksi, preko antropoloških istraživanja raznovrsnih oblika izvedbe u jednostavnim zajednicama na svim kontinentima, sve do difuznih izvedbenih praksi u visokorazvijenom svijetu, virtualnih rituala i teatralizirane svakodnevice, Lukićje pokušao ustanoviti i jasno pokazao zajednička svojstva ljudske izvedbe kroz period dug koliko traje prisutnost ljudske vrste na Zemlji, u svim poznatim njezinim krajevima i razdobljima.Autor daje iscrpan uvid u recentnu literaturu o tom problemu, ukazujući na iskonsku potrebu čovjeka da nešto izvodi i da gleda drugog čovjeka koji nešto izvodi.
S druge strane, tekstovi u knjizi "Kazalište krize" analiziraju nacionalnu pozorišnu politiku od 19. stoljeća do danas. Snježana Banović ukazuje na trajnu krizu uzrokovanu hroničnim nedostatkom strategije njezina razvoja i kontekstom hrvatske pozorišne produkcije u odnosu na ostale zemlje regiona i druge pozorišne uzore iz prošlosti. Također, dio tekstova bavi se razvojem brojnih političkih sistema iz prošlosti, te njihovim snažnim utjecajem na rad Hrvatskog narodnog kazališta, na hrvatske festivale i pozicije ključnih ličnosti iz hrvatskepozorišne prošlost prošlosti i sadašnjosti. Ovo je knjiga koja se nastavlja na autoričinu monografiju "Država i njezino kazalište" te se u njoj podjednako artikuliraju njene naučno-istraživačke sposobnosti kao i živo sudjelovanje u javnosti te brojni kvalitetni prilozi u polemikama o sudbini hrvatskog pozorišta danas. Knjiga je plod ozbiljnog istraživanja i dokument fundiranog stručnog angažmana, te kao takva, sasvim će sigurno pružiti nove smjernice i postaviti nova mjerila na ovom području.
Knjiga „Slamka spasa II“ glumice, producentice i direktorice kazališta Mala scena, Vitomire Lončar, promovisana je na Gornjem foajeu Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Docentica Lončar ujedno je i jedna od najčitanijih blogerica koja se bavi temama iz područja teatra i kulture. Upravo je svoje sedmične kolumne ukoričila u dvije knjige „Slamka spasa“ I i II. Tekstovi u drugom izdanju bave se kulturnom politikom objavljeni na Blogosferi Večernjeg lista od 6.5.2012.-1.9.2013. godine.
„Tekst kojim počinje ova knjiga napisan je samo četiri dana nakon što je, zbog „Slamke spasa I“, prvi ispekcijski nadzor ušao u kazalište Mala scena. Bila je to služba Državnog ispektorata, a dvije inspektorice oboružane zlatnim značkama, započele su moju četrnaestomjesečnu podjelu vremena na ono doba u kojem sam se bavila svojim poslom i ono u kojem sam dokazivala da se ne bavim kriminalnim radnjama.“, rekla je autorica Lončar. Mnogi od tih događaja opisani su u ovoj knjizi.
