Valjda ljudi misle „cure su mlade, oporaviće se, ali odakle nam novac da ogradu popravimo?“. Istovremeno se unaprijed osuđuje momak koji je nesreću skrivio. Zaista ne znam čovjeka i ne želim da ga znam, ne želim čak ni da izgledam kao njegov advokat, ali sam ubjeđen, ako je imalo čovjek, da mu nije bilo baš ugodno kada je naletio na te djevojke. Udarite psa lutalicu ili goluba, pa vas grize savjest, a da vas ne grize kad udarite 3 mlade, ženske osobe. Po meni tu ima još institucionalnih sukrivaca događaju, naša saobraćajna policija se svaki petak popodne strateški povuče s ulica i iste tokom vikenda prepusti „trkačima“, vozačima bijesnih vozila koji ne prezaju ni od čega da bi istakli svoju veliku muškost pred djevojčicama koje su obučene kao sa Pinka da su sišle.
Sakriju se policajci do ponedeljka ujutru, a onda su opet tu da vas opomenu i kazne za neupaljena svjetla ili pojas koji niste vezali. I šta je sa Albom, kada su zadnji put posuli naše ceste solju? Kamenčići siguran sam, nemaju funkciju sprječavanja proklizavanja (možda na trotoaru kada pješačite, ali na cesti ne), naprotiv mogu vam pomoći samo da produže zaustavnu dužinu vozila prilikom kočenja, reći će inžinjeri saobraćaja. Ali kamenčići su jeftiniji, ne utiču toliko na ukupne troškove poslovanja, a to što će skriviti par nesreća je samo „kolateralna šteta“, a mi smo u Bosni navikli na kolateralnu štetu. I opet, ponavljam, ne želim biti advokat čovjeku koji ima djela kao L.N.Tolstoj, ali da li smo mi baš toliko „čisti“ da ga možemo olako optuživati, pogotovo ako događaju nismo ni prisustvovali?
Kaže u jednoj Knjizi „ko je bezgrešan, neka prvi baci kamen.“, a o saobraćajnoj (ne)kulturi u Zeničana se može knjiga napisati, od zaustavljanja u zabranama (naravno, uz neizbježna 4 žmigavca koja amnestiraju sve nezakonite radnje), preko parkiranja po trotoarima i zelenim površinama, pa do ne zaustavljanja pješaku koji prelazi preko zebre pri čemu mu još spomenemo užu i širu familiju (da ne zaboravimo pješake koji prelaze mimo prelaza, a i oni su učesnici u saobraćaju), preticanja na bulevaru na punoj liniji, oduzimanja prednosti, prolasci kroz žuto i crveno (na još onih par semafora koji su nam ostali) ... itd. itd. Jesmo li zaista toliko bezgriješni?
U subotu odem sa starim pogledati tekmu ženske regionalne lige u košarci, propustio sam par tekmi, pa sam tek sada imao priliku vidjeti taj „izmjenjeni sastav“ KŽK Čelik. Defiliju igračice kroz klub ove sezone, kao na pokretnoj traci, a uprava još uvijek nije našla tih idealni 7-8 koje će besplatno igrati, iz ljubavi prema sportu i navijačima. Ipak mora im se odati priznanje da su zaista uporni, ipak su do sada već promjenili 20-ak igračica i siguran sam da će ih biti još do kraja sezone. U jednoj razočaravajućoj predstavi izgubiše cure od „prosječne“ ekipe Celja, nema tu ni glave ni repa, nema volje i želje, nema grijanja u dvorani, a one slabo obučene, nema publike, nema srca. Ekipa zaista nema srca i zbog toga mi nedostaje Marina Ristić, ona je imala herc veličine zeničke Arene, znala je svojim potezima pokrenuti i publiku i ekipu. Ali nema Marine, a ni te „zlatne“ ekipe od prošle sezone, nema ni navijača na tribinama koji su, ne tako davno, poslali poruku košarkašicama da su „PONOS GRADA“.
Poslali im poruku i ne dolaze više da ih gledaju, ali zato dođe njih 50-ak da gleda ono što se naziva OKK Čelik i što igra u A1 ligi BiH bez ikakvih ambicija za nešto više. Moj stari mi pojasni da su oni tu došli, ne zbog košarke, nego da spremaju pjesme za predstojeći proljetni dio nogometno-fudbalske sezone. Na moju opasku da pjesme mogu uvježbavati i na ženskoj košarci, stari mi je opet morao objasniti da bi im oskudno obučene djevojke oslabile koncentraciju na stihove i to onda ne bi bilo kvalitetno uvježbavanje. Znaju ovi iskusni ljudi sve i treba ih ponekad slušati, a Robijaši su izabrali mušku košarku, ako se to uopće može košarkom nazvati ... odavno muška košarka ne stanuje u ovom gradu.
Ali zato stanuje u Kaknju, bar ove sezone. Zvao me je trener da pogledam susret Kaknja i Bosne u subotu, ali ne mogu ja to, ne mogu još uvijek da prihvatim činjenicu da se prvoligaška košarka igra u Kaknju, Mrkonjiću, Višegradu, a ne igra u Zenici, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da veliki broj momaka u najvišem razredu BiH košarke dolazi upravo iz Zenice. Zašto ti momci igraju u Kaknju, Bosni, Mrkonjiću ... a ne u Čeliku je pitanje za onoga ko zeničkom košarkom vedri i oblači i ko srozava košarkaški klub Čelik na najniže grane od nastanka istog. I zato ja ne mogu otići gledati KK Kakanj. Ne mogu gledati ni OKK Čelik, ne zbog tih momaka koji igraju, nego zbog onih kojima postave stolice uz teren (to se, kažu mi, zove „svečana loža“) jer su oni iskopali mezar u koji su sahranili mušku košarku u Zenici.
U naredni petak počinje i proljetni dio rukometne sezone, RK Čelik lovi jedno od prva 3 mjesta koje vodi u ligu za prvaka i nadamo se da će uspjeti u tome. Bila je turbulentna jesen, dosta problema sa finansijama, ali izgleda da se to posložilo, bar toliko možemo zaključiti iz činjenice da će ulaz na prvu utakmicu biti besplatan. Ili se posložilo ili su ljudi u upravi skontali da novcem od prodatih ulaznica ne mogu ni kafu sudijama platiti, pa onda je bolje da ulaz bude besplatan. Toliki je naime interes publike za rukomet u našem gradu. Zenico probudi se, Arena nije spomenik jednom vremenu i jednom čovjeku, Arena je još uvijek mjesto gdje se može pogledati neka utakmica i košarkaška i rukometna. Ugasite Turske i Indijske sapunice, dijete za ruku i provedite par sati gledajući zenički sport.
Jučer odem sa starijom kćerkicom na Smetove, imala je želju malo da skija. Oduševilo me koliko svijeta je bilo gore, prelijep, sunčan dan i nevjerovatan broj roštilja na jednom mjestu. Siguran sam da je tu bilo 2-3000 ljudi koji su šetali, sankali se, skijali i jednostavno uživali u onom najljepšem što nam zima može ponuditi. Opet sam ubjeđen da bi se trebala reaktivirati staza od doma izviđača i onaj lift koji je postavljen netom prije prošlog rata, e to je građevinski poduhvat od kojeg bi Zenica imala dugoročne koristi, a ne dogradnja Bilinog polja za potrebe UEFA kupa. Eto da malo budem i konstruktivan, kad već stalno kritikujem. Skijaška staza na Smetovima i lift, investicija za budućnost ... Euro kup u skijanju Smetovi 2015.godine, kad može Sljeme, mogu i Smetovi.
U proteklih nekoliko dana smo dobili i nekih prvaka u domaćem i međunarodnom sportu. Zenikom je prvak jesenjeg dijela Bowling lige BiH. Suvereno su vladali zeničkom kuglanom i zasluženo osvojili jesenju titulu, ali put do prvenstva je još uvijek dugačak i trebaće se dobro potruditi da to prvo mjesto zadrže i na kraju sezone. Đoković je pokorio tenisku Australiju, a Španija rukometni svijet u najdosadnijem finalu od kada se igraju svjetska prvenstva. Hrvati na kraju treći ispred Slovenaca. Crna Afrika još uvijek čeka svog fudbalskog prvaka, ali o tome sigurno u nekim narednim vikendalijama.
I da ne zaboravim, umro Refa, jedna od legendi Robijaškog juga. Neka ti je lahka crna zemlja ...
Kenan Ć.
