Zatim, kao po pravilu odvođenje kanalizacije direktno u rijeku od strane domaćinstava koja gravitiraju njenim slivom, nije rijetkost vidjeti i cijele unutrice tek zaklane stoke, bačene da plutaju ili se zaustve negdje u vrbacima šireći nesnosan smrad.Nije ništa bolje ni sa drugom rijekom, Kočevom, koja već odavno , jeste samo kanalizacija, u što se možete uvjeriti, posmatrajući slike poredane na Kamenitom mostu, ukoliko vam pogled kroz ogradu pobjegne ka rijeci.
Sad će zli jezici, po običaju osuti paljbu kako su to seljaci i redati pogrdna imena, nesvjesni da su i sami dio odrednice toponima Zeničanin, sa ć ili č u ovom slučaju nije važno. Važno je to da i jedna i druga rijeka i izviru i uviru ili se uljevaju na području koje pokriva općina Zenica. Važno je to napomenuti, iz prostog razloga što smo odmah spremni optužiti negog drugog, samo ne nas. Nismo to mi.
E jesmo! Ovdje nije zakoracio ni predsjednik manjeg BiH entiteta, nije za ovo kriv onaj Indijac što ga osuđujemo na lomaču što nam truje zrak, možda i opravdano za zrak ali za vodu jok, ovdje nisu krivi Kakanjci, baška Sarajlije ni nake bezimene došle koji doseliše u Zenicu i ostadoše da žive. Krivi smo mi, koji pijemo ovu vodu i koji bacamo i u noj odlažemo sve poganluke, kao da to činimo mrskom neprijatelju a ne sebi.Krive su takođe, nadležne službe koje, umjesto što iz kancelarije nadgledaju, cjelokupan „eko-sustav“, ne izađu na teren i uvjere se u svakodnevno ubijanje rijeke Babine , s njom i građana koji piju tu vodu.
Bojim se da je rijeka Kočeva već ubijena. Do konačnog riješenja problema, predlažem da se Babina rijeka zove Maćehina, jer će taj naziv slikovito odražavati naš odnos prema njoj, time bi izbjegli onaj, odveć rodbinski, krvnovezujući toponim koji nas veže za tu vodu, a s druge strane skinuli bi pečat kojim su obilježeni stanovnici, njezinog sliva. Dalje predlažem da kada se stvari urede, to obilježimo sa stotinu jednim pucnjem iz topa, baš kao što je naredio samoproglašeni car, Napoleon I, da se uradi kada mu se rodio sin Napoleon II 20.marta 1811. godine, kojeg odmah po rođenju, proglasi za kralja Rima. Eto toliko je važno da se dozovemo pameti. Kada čujete stotinu i jedan pucanj, biće to znak, da smo se dozvali!
Piše: Said Šteta
