U ponedjeljak, prvi dan Bajrama i historijski dan za bh. fudbal i uopće Bosnu i Hercegovinu, još jednom sam se uvjerio da živimo u zemlji nekulture. Ne, nije riječ o navijačima, o mladim i starim koji su cijelu noć proslavaljali pobjedu, nego o bahatim vlasnicima pojedinih ugostiteljskih objekata. Nakon završene utakmice, odlučio sam izaći napolje i popiti kahvu, te i sam biti dio navijačke atmosfere. Odlučio sam se za jedan kafić u centru, jer sam imao odličan pogled na ono što se dešava vani.
Nakon nekih 20-ak minuta sjedenja, kada su se navijačke skupine već uveliko nalazile ispred Bosanke, odlučio sam i ja da izađem napolje, ali prije toga sam htio otići u wc. E tada nastaje problem! Dok sam išao ka wc-u u objekat je ušao i jedan od navijača i također krenuo u wc. Konobar ga je odmah opomenuo da izađe i rekao da ne može koristiti njihov wc, jer nije gost, a kako ovaj nije odmah htio da izađe, konobar ga je izvukao iz wc-a i istjerao napolje.
Iako mi nije bilo jasno zašto istjeruju nekoga ko je samim svojim postupkom pokazao da ima dovoljno kulture, pa je ušao u objekat i krenuo ka wc-u, a nije urinirao po gradu kao dosta ljudi koji to rade i kada nije navijačka atmosfera (sjetimo se samo događaja ispred BNP-a nakon premijere predstave „Majstor“), ali nisam reagovao na to.
Ali kada sam ja izašao iz wc-a, krenula je verbalna paljba po meni od strane konobara (tipa jesam li normalan, jesam li gluh, je li on lijepo rekao da oni koji su gosti ne mogu koristiti wc itd). Iako sam mu na lijep način pokušao objasniti da ja, ustvari, jesam gost, nije uspjelo. Shvatio bih da je objekat bio pun, pa da me nije zapamtio, ali u unutrašnjem dijelu tog objekta bila su zauzeta samo DVA stola, što je ukupno bilo otprilike 5 gostiju.
Na kraju sam otišao do stola, pokupio stvari i krenuo da platim. Konobar mi se tada konačno izvinio, a ja sam zatražio Knjigu žalbi koju svaki ugostiteljski objekat mora imati. Konobar me uputio na vlasnika i vlasnicu koji su se nalazili iza šanka, a kada sam od njih zatražio Knjigu žalbi, ono što sam doživio prije par minuta od strane konobara je bilo ništa. Vlasnik mi je odmah odvratno rekao da oni NEMAJU Knjigu žalbi i da mi je neće dati, te da džaba tražim, a kada sam im skrenuo pažnju da to moraju imati, vlasnica objekta je počela da se dere na mene i da mi govori da sam nenormalan i naporan. Na kraju sam izašao napolje uz dernjavu ovo dvoje „kulturnih“ ljudi, kao kakav kriminalac, a ne neko ko je ušao i normalno platio kahvu. Knjigu žalbi mi nisu dali, jer nakon što bih ja upisao primjedbu, to bi se moralo prijaviti nadležnoj inspekciji, a oni bi morali utvrditi tačnost primjedbe.
Ok ljudi moji, ja možda jesam naporan zato što zahtijevam da me u objektu u kojem regularno platim uslugu barem minimalno poštuju i da se ne deru na mene i ne vrijeđaju me. Ako se to ocjenjuje kao naporno, priznajem naporan sam. Eto u kakvom svijetu živimo, u kojem svi kukaju, ali u kojem rijetko ko želi uložiti minimalan trud da zaradi novac, kao što u ovom slučaju ni vlasnici skoro pa propalog objekta nemaju ni trun ljubaznosti da barem zadrže mušterije, ako im nije stalo do toga da privuku nove.
