Nakon Čelika produžio je prema Zagrebu, s uspjehom igrao za Dinamo, a nakon Dinama je nastupao u Beču za Austriju i Rapid. Neke kuloarske priče govore da je, još dok je predsjedavao HNS-om, pokušao zajedno s Tarikom Filipovićem da pomogne NK Čeliku u stabilizaciji kluba, ali naravski nije uspio. Kako god, Vlatko laka ti crna zemlja.
Semafori koji bi trebali pokazivati nivo zagađenja ne rade, žale se stanovnici Tetova i Radakova. Probajte ih uključiti u struju, poruka je iz centra grada, mada vam nisu potrebni. Evo mi ih svaki dan gledamo i čisto je, nema zagađenja. Prije par dana sam čak vidio da piše PRAŠINA 0 (slovima: nula), kao da smo u sterilnoj laboratoriji, a ne u najzagađenijem gradu u državi, a možda i malo šire. Ta naranđasta supstanca koja lebdi u zraku je zdrava i slobodno je duboko udahnite.
Iako nije zagađeno u subotu sam se pridružio ekipi Sportske škole u posjeti Scorpio parku na Smetovima. Naš čuveni alpinist Edin Durmo se sa svojom ekipom potrudio da djeca imaju još jedan nezaboravan dan u prirodi, a svima poruka da posjete ovo predivno mjesto, ukoliko to već nisu učinili.
Naravno, kakav bih ja bio da malo ne kritikujem. Ovaj put kritika ide za put prema Smetovima, našem najbližem izletištu, koji je u katastrofalnom stanju. Nadležni bi bar mogli nasuti kamenje u rupe, ako već nemaju namjeru da ih zakrpe asfaltom. Pri povratku sam iskoristio priliku da posjetim kamp centar nogometne reprezentacije na Crkvičkom brdu. Izgleda fenomenalno, kao neki svemirski brod koji se spustio u gustu prašumu, svojom pojavom apsolutno odudara od cjelokupne okoline. Naravno, opet kritika, mogla se ona šikara okolo malo urediti, očistiti, upristojiti, a da ne spominjem da je jako čudno da je asfaltni put od nogometnog centra do groblja na Smetovima ostavljen nedovršen. To je svega 400 metara puta koji bi umnogome skratio dolazak do groblja, uvezao naselje Kamberovići (onaj dio preko pruge i auto puta) sa gradom i skratio dalje putovanje prema vrhu Smetova, te rasteretio cestu kroz Crkvice. Svega 400 metara ceste, a mnogo bi se stvari posložilo.
Oduševila me inicijativa dva poslanika kantonalne skupštine (Adnan Jupić i Senaid Begić) koji zahtjevaju da se zakonski regulira depolitizacija pozicije direktora i zamjenika direktora u osnovnim i srednjim školama na području kantona. Pojednostavljeno, narodski rečeno, ne možeš biti ni direktor, a ni zamjenik direktora u osnovnoj ili srednjoj školi, ako si član neke stranke. Ubjeđen sam da su se u Hotelu Balkan nasmijali na ovu inicijativu i da je naravno neće podržati jer bi to značilo ostanak bez radnih mjesta velikom broju podobnih kadrovika naše „najpopularnije“ stranke koje su oni strateški rasporedili u obrazovne ustanove. Senaidu, koji se u proteklom periodu ne samo ovom inicijativom nego i cjelokupnim svojim radom pokazao kao proaktivan mladi političar, sam poručio da od mene ima ručak ako ova inicijativa prođe. Nisam bio upoznat da i Adnan ima upetljane prstiće u ovome, pa evo i za njega javni poziv da nam se pridruži na tom ručku poslije glasanja u skupštini kantona.
Moj prošli broj heftičnjaka nije ostao nezapažen, a odgovor mi je poslao onaj od koga sam najmanje očekivao. Direktor JP Grijanje mi je dostavio finansijski izvještaj o poslovanju JP Grijanje, budući da sam to u prošlom heftičnjaku (između redova) zatražio. Ovim putem mu se izvinjavam što sam, možda, pogrešno shvaćen u prošlom heftičnjaku kod razmišljanja o „sukobu“ na relaciji kanton – JP Grijanje. Izgledalo je kao da sam zauzeo stranu kantonalnog premijera, što u potpunosti nije tačno. Moram reći da sam u tom, konkretnom slučaju na njegovoj strani, odnosno na strani JP Grijanje i ne vidim nikakav razlog (osim totalnog kokuzluka) da kanton ne izvrši plaćanje obaveze koju su preuzeli na ime zagrijavanja škola u Zenici.
JP Grijanje je odradilo svoj dio posla (kako – tako), izvršili su uslugu grijanja, ispostavili fakturu i red je da se ista plati. Retroaktivne reakcije na ranije ugovorenu cijenu ili kvalitet usluge su smješne i tipična kupovina vremena, koja samo ugrožava početak naredne grejne sezone. Gospoda koja sjedi u kantonu bi trebala manje da priča, a više da djeluje, te da počnu konačno na vrijeme da izvršavaju obaveze ne samo prema JP Grijanju, nego i prema drugim fizičkim i pravnim licima kojima duguju po raznim osnovama. Ukoliko to nisu u mogućnosti, krajnje je vrijeme da to javno priznaju i da polako počnu sa gašenjem tih kvazitvorevina koje su nam u amanet ostavila ratna vremena. Kao što reće lijepo jedan moj prijatelj: „Kantone će ugasiti one stranke koje su ih u ratu i stvorile, a slično će završiti i entiteti.“
Šta finansijski izvještaji? Aha, finansijski izvještaji JP Grijanje Zenica, to vas interesuje. Ništa spektakularno, čak djeluje ljepše nego što sam predpostavljao. Firma je čak i pozitivno poslovala, ako izuzmemo trošak amortizacije koji je gura u provaliju gubitaša, a eto mi koji se malo računovodstvom bavimo znamo da je amortizacija fiktivan trošak. Međutim za oko zapinju enormna potraživanja, a što je znak da ne plaćate grijanje. Nemate razlog da se žalite, ako ne izmirujete svoju obavezu dragi moji sugrađani.
Gospodin Sarajlić je iskoristio priliku da me pozove u posjetu preduzeću JP Grijanje, a evo i ovim putem obećavam da ću se potruditi da to uradim prije početka naredne grejne sezone, posebno iz razloga par ideja koje imam da mu predložim, a u cilju poboljšanja poslovanja preduzeća i kvalitetnijeg zagrijavanja grada. Također malo ćemo se dotaći i KK Čelik, budući da je gospodin Sarajlić predsjednik UO KK Čelik.
Još malo o sportu. Ne znam da li ste upratili da je Zenica mjesto na kojem će se uskoro, tačnije 6.oktobra održati polumaraton i prva trka ulicama grada. S obzirom kakve sve opasnosti vrebaju na ulicama Zenice biće to u svakom slučaju jedno jako zanimljivo takmičenje, nešto u rangu onih prijeratnih igara bez granica, a ja sam evo već 10-ak dana u intenzivnim pripremama za trku ulicama grada. Nabavio sam, bar tako mislim, svu potrebnu opremu od gas maske do dobrog štapa za rastjerivanje pasa lutalica. Ukoliko mislite da bi trebalo još nešto od opreme pripremiti budite slobodni da mi to dojavite na mail jer ne želim da tokom trke doživim neko neugodno iznenađenje.
Rukometaši Čelika su odigrali jednu pristojnu utakmicu protiv Gradačca i konačno obradovali svoje navijače, njih svih 65 koji su u petak došli pogledati rukometni susret u Areni. Susret je obilovao lijepim potezima koji i dovode publiku na tribine, a eto ja bih, svega mi, zasp'o da nisam bio u dobrom društvu i da nisam na poluvremenu popio kafu. Briljirao je Hurem, kojeg je u „ljetnjem raspustu“ dovela uprava RK Čelik i na kojeg je, očito je to sada, uticala moja prošlosedmična kritika da su sva dovedena pojačanja katastrofalna. Hurem se naljutio na moje piskaranje i zabio 10 golova, a ja evo sada smišljam način kako da naljutim Starčevića da odbrani nešto i ne nalazim ništa bolje osim: „Molim Upravu RK Čelik da Starčevića pokloni nekoj nižerazrednoj ekipi. Hvala u ime svih rukometnih navijača u Zenici.“
Malo po malo, mic po mic, dođosmo i do fudbala – nogometa ili bar onoga što je od njega ostalo. Nogometaši, ako se uopće nogometašima mogu nazvati, su opet razočarali svoje navijače i zeničku javnost. Očito je to već sada da su pojedini igrači dio jedne velike opstrukcije kojom se iz kluba žele otjerati pozitivne snage, to jeste oni ljudi koji klub pokušavaju ponovo postaviti na noge i koji se trude Čelik dovesti u poziciju da ponovo igra značajnu ulogu u BH nogometu. Žalosna i bolna je činjenica da se NK Čelik godinama nalazi na dnu tablice i da je predme ismijavanja svih seoskih klubova u BiH, a NK Čelik je jedan od samo sedam klubova iz BiH koji su igrali 1.ligu bivše Jugoslavije (Borac Banja Luka, Sloboda Tuzla, Sarajevo, Željezničar, Velež, Iskra Bugojno i FK Čelik). Žalosna i bolna je činjenica da mi navijači i simpatizeri isti scenario gledamo više od deset godina i ne reagujemo. Žalosna i bolna je činjenica da klub uništavaju oni koji su u skupštinu i upravu postavljeni da rade u interesu istog i koji svoj lični (kladioničarski) interes stavljaju ispred interesa kluba, armije navijača i grada Zenice. Žalosna i bolna činjenica je što će uspjeti u svom naumu,
Čelik će ponovo zadnje kolo lige igrati za opstanak, iz svečane lože će se smijuljiti propali nogometaši, alkoholičari, ugostitelji, pekari i slični „likovi“ kojima je kladionica i majka i otac, tristotine budala će navijati s juga, a svi ostali će sjediti u svojim kućama i gledati Englesku premijer ligu ili Njemačku Bundesligu maštajući da i oni jednom budu dio takvog spektakla.
Takvi smo mi ...
Kenan Ć.
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.