Poštovani,

 Glede teksta objavljenog pod naslovom Zenički heftičnjak 28. od 08. jula 2013, poglavito paragrafa koji ovom prilikom citiramo

“U srijedu me zove supruga i onako okolišajući mi kaže da ima jedno iznenađenje za mene. Na ulasku u haustor udahnem duboko, uđem u stan, kad na balkonu štene. Vidio sam ga par dana ranije u velikom parku, samog, uplašenog, vjerovatno i gladnog, a moja starija kćerkica je bila oduševljena njima (možda zato što je vidjela psa koji luta gradom, a manji je od nje). Reće mi supruga kako su se ona i kćerkica sažalile, kako im je bilo teško proći pored njega i da su ga donijele samo da pojede nešto. Naravno, cuko je uredno uslikan i postavljen na čuveni Facebook s molbom da ga neko udomi, čak je slika postavljena i na grupu „ljubitelja pasa – Šapa“ sa istom porukom i naravno, niko se nije ni našalio da mu ponudi dom. Zanimljivo je kako su ga Šapice redom lajkale i govorile kako je meden, sladak, divan ... kao kolačić, ali niti jednoj nije palo na pamet da ga uzme sebi ili čak ponudi da kupi malo hrane za njega. NE, to nije njihov posao, njihov posao je da se deklarativno zalažu za prava pasa na zeničkim ulicama i da ih kastriraju i stavljaju im naušnice s brojem, pa će ga vjerovatno potražiti kada malo poodraste i bude spreman za razmnožavanje – e nećeš vraže. I tako,  nakon dva uriniranja na parket dnevne sobe, mali cuko je vraćen u svoje prirodno stanište, odnosno park iza zgrade na milost i nemilost surovom životu u urabanoj sredini. Ukoliko neko ima sada želju da me nazove nehumanim ili nekim sličnim pogrdnim imenom, samo ću napomenuti da su dvije mace od kojih je jedna bila na rubu smrti, zato što ju je neki čoban polomio šutnuvši je nogom, danas, nakon više od deset godina, još uvijek ugledni članovi obitelji. Da bi ste pokazali ljubav prema životinjama ne morate baš biti članovi neke udruge, pričati kako su vaši sugrađani nehumani, kako izazivaju životinje, kako se ne znaju ophoditi prema njima, prijetiti nekim tužbama debelih Njemica – NE, dovoljno je da ličnim primjerom pokažete ljubav prema tim stvorenjima, uvedite ih u svoje domove, podijelite to što imate na tanjiru s njima, okupajte ih i dajte im dom. Kada to učinite gospodo Šapci, ja ću prvi reći da ste ok udruženje, ovako ste samo jedna smiješna grupa isfrustriranih likova koji su željni pažnje.”

Iskazujemo žaljenje nad ovolikom količinom navodne neinformiranosti spram rada Udruženja ŠAPA Zenica, svega onoga što Udruženje radi ili ne radi kao grupa volontera, a ne uposlenika Općine Zenica, ne ničijih budžetskih korisnika, onoga što mi moramo ili ne moramo, šta je to nama “posao” ili možda nije. Pa evo za početak, štovani Kenane Ć. mi ne moramo ništa, nama ovo nije posao, sve što radimo radimo kao izrazom naše dobre volje i želje da pomognemo životinjama, a samim tim gradu i građanima, u skladu sa vlastitim mogućnostima, radimo posvećeno i odgovorno kao grupa volontera udruženih oko jednog cilja, a taj je u konačnici društvo lišeno okrutnosti nad životinjama.  

Udruženja su institucionalni okvir djelovanja, koji podliježe određenim pravilima.   Svačiji minut slobodnog vremena poklonjenog dobrotvornom radu u korist zajednice je dobrodošao.  Dakako, ne morate biti član Udruženja ŠAPA Zenica da biste činili dobro, da biste nahranili ili napojili životinju, da biste napuštenoj životinji poklonili kutak svoga stana, u konačnici da biste udomili životinju.  Apelujemo od svog osnivanja na sve građane da čine dobro i uvide da su napuštene životinje plod ljudske nebrige i da je samo i isključivo čovjek odgovoran i da riješi problem.  Apelujemo na građane koji mogu da u toplim danima iznesu vodu pred svoje zgrade i napoje životinje, da ne bacaju hranu no ostatke podijele sa onima na ulici, apelujemo na sve koji mogu da nam se pridruže i postanu dio mreže privremenih udomiteljskih porodica.  Dakako na to je u pravilu spreman mali broj ljudi, što u konačnici ima veze i sa mentalitetom a i sa nekim više ili manje objektivnim limitirajućim faktorima. 

U svakom djelovanju štovani Kenane Ć. postoji nešto što se naziva kapacitet.  Pa tako npr. bolnica ima xxxx kreveta, i kad se ti kapaciteti napune, onda se bolesnici stavljaju na listu čekanja, nema prijema novih. Tako je i sa životinjama i u profesionalnim skloništima, i u vlastitim stanovima, i u pansionima.  Ako su kapaciteti trenutno puni, nema prijema novih životinja dok se prostor ne oslobodi udomljavanjem onih koji čekaju dom ili izlječenjem onih koji se liječe.  Pa da ne bude ljutnje ili nesporazuma, kada X osoba objavi sliku psa, mačke, odraslog ili šteneta sa apelom da joj se nađe dom ili preuzme od te osobe koja je ne može zadržati iz bilo kojih razloga,  ne zamjerite ako mi takvu životinju koju je bilo ko od vas objavi s apelom za smještaj ne možemo automatski od vas preuzeti, a prije no obavi maksimalno dva uriniranja, i negdje drugo smjestiti.  ŠAPA Zenica nema vlastiti azil za životinje, no čuva životinje u stanovima, kućama i pansionima, koliko god to treba mjeseci, godina, dok se ne pronađe najbolja porodica za konkretnu životinju. Upravo zato apelujemo da svi oni koji to mogu se priključe i postanu dio privremene udomiteljske mreže. 

Informišemo i educiramo građane našeg grada i šire o uzroku problema napuštenih životinja, Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja, te o tome šta je čija stvarna odgovornost, počevši od imalaca vlasnika kućnih životinja, policije, inspekcije, organa općine.  U skladu sa svojim mogućnostima već godinama promičemo i insistiramo na dosljednoj provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, promoviramo udomljavanje umjesto kupovine kućnih ljubimaca, udomljavamo napuštene životinje, spašavamo, liječimo i skrbimo za stotine bolesnih i povrijeđenih životinja od kojih se veliki broj vodi u Sarajevo i dalje vlastitim autima na dijagnostičke pretrage i operacije koje se ne mogu izvesti u Zenici, primamo više desetina poziva građana dnevno za intervencije na terenu na cijelom teritoriji Općine Zenica po pitanju povrijeđenih, ranjenih, bolesnih životinja praktično smo neformalni info centar grada Zenice, u vlastitim stanovima, kućama i pansionima koje sami plaćamo skbimo za životinje koje se liječe ili udomljavaju, na info standovima radimo edukaciju djece, građana i ostalih interesnih grupa, a kroz mjesečne kastracije i sterilizacije napuštenih životinja u saradnji sa Općinom Zenica pokušavamo a u skladu sa preporukama Zakona zaustaviti rast postojeće populacije kroz sprečavanje slobodne reprodukcije. Apelujemo na policiju da sankcionira ljude koji svakodnevno dovode odrasle pse u grad i iste napuštaju, na veterinarsku stanicu i inspekciju da se otpočne sa identifikacijom vlasništva i obaveznim mikročipovanjem, te na općinu čija je zakonska obaveza da pored sveg navedenog osnuje sklonište. Reagujemo odgovorno prijavama prema relevantnim organima na sve slučajeve zlostavljanja, nelegalnog ubijanja životinja, odvođenja za koje saznamo ili dobijemo informaciju.

Valjda zato što se samo deklarativno zalažemo za kako kažete “prava pasa na zeničkim ulicama”, smo od svog osnivanja u julu 2009, imali preko 17.485 intervencija na terenu, udomili preko 560 napuštenih životinja pasa i mačaka, koji prije udomljavanja dobiju puni veterinarski tretman, vodili i vodimo projekte sterilizacija preko 1475 životinja. Preko 54 životinja je samo u ovom trenutku na skrbi kod članova Udruženja ili privatnim smještajima i čeka svoje udomljavanje.  Ne znamo da li ovo od nas čini “grupu smiješnih, isfrustriranih likova željnih pažnje” kako kažete, ali znamo šta to čini od Vas kao autora.

O tome koliko jedna sredina, poput Zenice, uvažava i prepoznaje ovo što radimo u velikoj mjeri zavisi od očito ličnih frustracija onih koji gospodare javnim medijskim prostorom. U želji da i dalje nastavite pomagati životinjama kao do sada u skladu sa svojim mogućnostima, pozdravaljamo Vas i stojimo na raspolaganju za sva moguća pitanja o našem radu, te Vas pozivamo da nam se priključite i doprinesete još boljoj statistici.

ŠAPA Zenica