Udruženje za spašavanje i zaštitu životinja ŠAPA Zenica organizuje u subotu, 16.11.2013. sa početkom u 10h na Trgu Alije Izetbegovića, ispred RK Bosna Info štand i potpisivanje peticije protiv izmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, protiv ubijanja kao najskuplje, nejnehumanije i najneefikasnije mjere rješavanja problema napuštenih životinja, a za dosljedno provođenje postojećeg Zakona.
Želimo ukazati na svu apsurdnost predloženih izmjena zakona, te sav pravni haos koji će jedan ovakav prijedlog u konačnici proizvesti na planu provedbe zakona. Prijedlog izmjena ni na koji način ne doprinosi rješenju problema, naprotiv. Predlagač je zadržao sve odredbe postojećeg Zakona za koje se četiri godine tvrdi da su neprovodive kao skupe, i dodao samo još jednu mjeru eutanizije u nepostojeća skloništa, pa tako znači da biste psa u skloništu za 15 dana eutanazirali uvjet da je prošao kroz kuarantenu u trajanju od 10 dana, da je vakcinisan, čipovan i sterilisan i tek onda se može i ubiti, pa se samo po sebi nameće zaključak o nelogičnosti prijedloga kojem je cilj uvođenje šintoraja na mala vrata i potpuno onemogućavanje udomljavanja životinja. S druge strane skloništa ne postoje jer navodno za ista nije bilo novaca da se osnuju četiri godine, pa je pravo pitanje kako ćemo ih sada preko noći osnovati i tošiti ovolika sredstva a sve kako bismo životinja na kraju ubili.
Prijedlog izmjena ima za cilj potpuno anuliranje svih efekata četvorogodišnjeg rada na provedbi zakona, i svojevrsna je politička podvala i zamjena teza, jer je njime aboliraju svi odgovorni za dosadašnje neprovođenje zakona u cijeloj BiH.
Ovakve izmjene zakona ne doprinose izgradnji sistema dobre prakse, ne obračunavaju se sa uzrokom problema a to je napuštanje životinja, ne propituju ko to u BiH i zašto sprečava popis pasa u vlasništvu četiri godine, ne propituju status nelegalnog komercijalnog uzgoja, ne dižu standard veterinarske struke, no se baca prašina u oči svima kojih se ovaj problem tiče i vrši jeftina politička podvala pod krinkom brige za sigurnost građana.
Samo dosljednom provedbom postojećeg Zakona dolazimo do rješenja kroz sistemski pristup dakle uspostavu centralnog registra imaoca životinja, kroz kažnjavanje napuštanja kojim možemo puniti bužet lokalnih zajednica, kroz kontinuirane sterilizacije napuštenih i vlasničkih životinja, kontrolu otpada, edukacije i osnivanje malih operativnih skloništa. Fokus mora biti na provedbi preventivnih mjerama, jer ubijanje i sama skloništa ne predstavljaju preventivne mjere. To je najveća zamjena teza i miskoncepcija.
Sedam godina sistemskog ubijanja smanjilo bi populaciju za 32,5posto, dok bi pet godina primjene preventivnih mjera sterilizacije uz preventivu nastanka nove populacije napuštenih životinja smanjilo populaciju za 95 posto, računica je jasna, i matematički i finansijski, dokazana na iskustvima drugih zemalja.
Ubijanje nikad i nigdje ne predstavlja mjeru kontrole populacije. Fokusiranje debate na za ili protiv ubijanja je kontraproduktivno, stvara nekonstruktivnu atmosferu i produbljuje nerazumijevanje nad stvarnim uzrokom problema. Sve o čemu govorimo je samo simptom puno većeg problema. Ovakav prijedlog izmjena zakona niti će smanjiti populaciju pasa, niti finansijski pritisak po jedinice lokalne samouprave, niti dati odgovore na nužna pitanja, u konačnici neće doprinijeti rješavanju problema.
Apelujemo na građane da ne nasijedaju na političke podvale i laži te da nam se pridruže u borbi za dosljeno provođenje postojećeg Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, jer samo tako ćemo smanjiti populaciju napuštenih životinja na ulici na dobrobiti i ljudi i životinja.
Protivno etabliranom mišljenju, problem napuštenih životinja nije nastao 2009. godine donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, no je rezultat više decenijske loše prakse držanja životinja, loše veterinarske prakse i loših navika građana, a za čije se “rješavanje” ubijanjem decenijama izdvajala značajna budžetska sredstva, čime problem nikad nije bio riješen, jer nikad nije o istom promišljano sa pozicije eliminacije uzroka problema, no samo i isključivo posljedice, dakle psa na ulici. Uprkos prisutnom problemu i postojanju zakonske regulative evidentno je kontinuirano zanemarivanje stvarnih uzroka problema napuštenih životinja, pa se samim tim predviđena zakonska rješenja ili ne provode nikako, ili provode paušalno i nesistemski od strane nadležnih organa za provedbu Zakona.
Nepobitna je činjenica da je primarni i isključivi uzrok ovog problema napuštanje životinja od strane vlasnika, kao i napuštanje potomaka, čime se stvara nova generacija napuštenih životinja na ulicama, a koja se dalje uvećava slobodnom reprodukcijom. Stanje na ulici je direktan rezultat četvorogodišnjeg neprovođenja odnosno selektivnog provođenja zakona, neprovođenja preventivnih mijera.
Problem o kojem govorimo nastajao je decenijama, te svakako neće ni nestati preko noći. Praksa i naučna istraživanja provedena od strane svjetskih autoriteta iz ove oblasti pokazuju da je očekivani protok vremena potreban za dugoročno rješenje problema u okolnostima uvezanih karika lanca, dakle provedbe svih predviđenih i definisanih mijera tri do pet godina, unutar kojeg roka, postojeća populacija se steriliše, vakciniše, markira, prevenira njen rast, dovodi do stabilizacije potom opadanja, pod uvjetom da se prevenira nastanak nove populacije kroz sankcioniranje napuštanje životinja. Mjere rješenja jesu kontinuirana sterilizacija, registracija, kažnjavanje napuštanja, uz kontrolu otpada, edukacije, udomljavanje osnivanje skloništa ne kao mjere rješenja no mjesta za smještaj životinja koje se udomljavaju, liječe, sterilišu i vraćaju na probitna staništa, socijaliziraju. Sterilizacije ostaju najefikasnija, najefektivnija i najjeftinija mjera stabilizacije populacije, bez alternative.
