U Bosni i Hercegovini na grbači svakog zaposlenog čovjeka žive tri i po službenika državnih organa i jedan vjerski službenik. Prvi službenik države registruje egzistenciju uposlenika, drugi brine o tome da ga što više oporezuje, treći se potrudi da uposlene beskorisno sindikalno organizuje (kod nas i sindikati rade u interesu poslodavaca i vladajućih struktura), a ona polovina ima pune ruke posla da uposleniku masira mišiće na grbači da ovo sve izdrži. I da ne zaboravimo – vjerski službenik, naravno, daje svoj doprinos da naš mali uposlenik šuti i poslušno radi u interesu vladajućih stranaka i bogatih tajkuna. Zato nam vjerski objekti i rastu na svakom koraku, da bi bili mali, mirni, poslušni.

Vratimo se mi na naš lokalni nivo, u naš mali, tamni vilajet – Zenicu. U protekloj sedmici naš je načelnik priznao da je prevaren u vezi sa zagrebačkim MLM-om i njihovim angažmanom na odlagalištu Rača. Međutim da li je on baš prevaren ili se samo pravi naivan? Načelnik je vrlo dobro znao da je MLM u Hrvatskoj bio pod istragom za prevaru oko iskopa industrijskog otpada i zažmirio je na to kada je dao saglasnost da MLM vrši iskope na Rači. Pa čak, ako i predpostavimo da načelnik zaista nije znao za probleme MLM Grupacije u Hrvatskoj, sigurno je da odgovornost za ovaj propust nose načelnikovi savjetnici koji su morali ukazati na navedene probleme MLM-a s obzirom da su mediji u Hrvatskoj tom slučaju dali veliki publicitet. To samo potvrđuje neko moje razmišljanje da nam je načelnik i dobar, kakvi su mu ljudi koji ga savjetuju i koji ga okružuju. Ali to opet nije naš problem, to je već jedno stranačko pitanje, budući da on očito ima povjerenje samo u ljude iz stranke, one podobne, a ne sposobne. 

A na koji način se postane podoban, govori podatak o posljednjem konkursu za prijem dva pravnika u općinske službe. Na konkurs se prijavilo preko stotinu kandidata iako su svi znali za koje dvije osobe je konkurs raspisan. Čak se i taj dvojac u javnosti pohvalio da je konkurs raspisan samo zbog njih, a da ekipa koja je konkurisala može samo iskoristiti priliku da besplatno položi testove za rad u javnim službama. Ukratko budi rečeno – školovanje jeste besplatno, ali je džaba. Džaba vam je da ste bili najbolji student na fakultetu i džaba vam je da vam je index prepun desetki, ako niste član stranke struhnut ćete na birou ili ćete za minimalac raditi kod nekog tajkuna koji će od vas očekivati da ste mu na raspolaganju 24 sata dnevno i radite sve poslove od utovara-istovara kamiona, preko pripremanja tenderske dokumentacije pa do izrade završnih računa o poslovanju firme (osjetio sam to na svojim leđima). Ova dva mlada pravnika koji su primljeni na radno mjesto su tako na početku karijere iz grupe pametnih, prešli u grupu podobnih. Oni se teško mogu vratiti u položaj da rade po slovu zakona, kako su učili na fakultetu, jer su ostali nekome dužni i morat će raditi po nečijem diktatu da bi taj dug otplatili. Na žalost to je tako u državi u kojoj je 40% nezaposlenih i u kojoj mito i korupcija prividno rješavaju sve probleme s kojim se suočavate, a mladi ljudi se od samog starta uče da je to prihvatljiv i poželjan model ponašanja i da se samo luđaci opiru tom trendu. I ako niste zainteresovani da se bavite politikom, politika će se zabaviti vama, pa ćete biti dugogodišnji član biroa za zapošljavanje ili ćete trbuhom za kruhom ići negdje daleko odavde da nađete svoje mjesto pod suncem i ako bude sreće naći ćete ga, ako ne ... onda vam ne gine bunar u Crnoj gori. Šetajući tako prošle sedmice sa svojom mlađom kćerkom čuo sam razgovor dvije djevojke koje su šetale ispred mene, a nisam htio. Jedna od njih je imala želju da se uda, a roditelji joj brane jer izabranik srce njenog nema stalno zaposlenje. On nema stalno zaposlenje, jer je premlad, kako reče tužna dijeva. 20 godina izapiranja mozga je dalo rezultat i to očito je odličan rezultat. Ono što je normalno u svijetu, da se zaposlite odmah po završetku škole i polako gradite s jedne strane svoju poslovnu karijeru, a s druge izgrađujete porodicu dok ste mladi i u snazi (da ne kažem dobri sa živcima), kod nas nije baš normalno i što je još gore primamo to kao ispravan obrazac ponašanja. 

Zenica se savršeno uklapa u sliku države u kojoj živimo, države u kojoj se vrlo jasno pokazuje bahatost i prepotentnost stranog kapitala koji bez imalo stida i straha otpušta ljude (bez obzira na sindikalnu (ne)organiziranost), truje stanovnike jednog grada bez imalo odgovornosti i pri tome ostvarujući enormne profite. Statističari iz udruženja poslodavaca se na sav glas hvale rezultatima Mittala pripisujući to uspjehu cijelog kantona, a jasno im je da je Mittal država u državi, da ne poštuje zakone ove države i samo koristi njene resurse u cilju ostvarenja što većeg profita. Mittal možda i jeste gigant Ze-Do kantona, ali stanovnici Zenice i uposlenici Mittala nemaju baš velike koristi od istog, naprotiv i dalje smo na dnu ljestvice prosječnih primanja u BiH. S druge strane oni koji bi trebali štiti stanovnike našeg malog grada, oni koje su stanovnici birali da ih štite i predstavljaju ne rade ništa, bez imalo osjećaja posmatraju svoje glasače koji se pate, ne pokušavaju da čuju njihove potrebe, rade u svom ličnom interesu i u interesu par podobnih firmi pomoću kojih izvode nepotrebne projekte kroz koje uzimaju milione iz budžeta, pretvaraju zelene površine u vjerske objekte, pri tome degradiraju obrazovni sistem čime već sada pripremaju novu generaciju neobrazovanih, izapranih, poslušnih koji će služiti samo kao glasačka mašinerija i izvor sredstava za one odabrane i podobne. 

Od rata pa na ovamo vam, kao Indijancima, daju staklene perle i ogledalca, a uzimaju vaše zlato, svakodnevno vas siromaše, a za uzvrat vam daju ulickane fasade od kojih nemate koristi. Ako malo dignete glavu stave vam etiketu da radite protiv napretka grada i u interesu onih drugih i onih trećih. Za to vrijeme vaša djeca idu u polusrušene ustanove koje su se prije 30-40 godina mogle nazvati vrtićima i školama, liječite se u ustanovama koje su stale u nekom vremenu prije 30 godina, grije vas sistem od prije 40 godina koji je svakim danom sve skuplji i skuplji, vozite se po ulicama koje su prepune rupa, svakodnevno strahujete od pasa lutalica ... 

Kako ušminkavanje ne daje kvalitetan rezultat primjer je i nova šalter sala MUP-a. Neko je istresao ogromne novce u proširenje šalter sale, a šta smo mi kao građani dobili za uzvrat? Bolju i bržu uslugu? NE. Dobili smo samo jednu malu, elektronsku spravu, koju pritisnemo ujutru poslije čekanja od sat vremena u redu, dobijemo broj i vratimo se za nekih 6 sati s nadom da je naš broj na redu. I dalje za ličnu kartu, pasoš ili prolongaciju saobračajne dozvole radi po jedan šalter i dalje se CIPS slikanje radi u jednoj kabini i dalje sistem stalno pada i mole nas za strpljenje i dalje ćete izgubiti jedan dan u skupljanju papira za novu ličnu kartu i dalje ćete izgubiti nekoliko sati da novu ličnu kartu podignete (ako budete imali sreće da su vam svi podaci u CIPS sistemu uredni i tačni). Iako je sve lijepo, ušminkano, u staklu i kompjuterizovano, nije USER FRIENDLY (što bi rekli ovi računarski frikovi), odnosno nije prilagođeno za vrhunsku uslugu krajnjem korisniku, dakle ljudima koji imaju potrebu u toj šalter sali. Neko je potrošio veliku sumu novca, ni za šta, a primjera takvog rada imate na svakom koraku, međutim ako ukažete na to postajete osoba koja se protivi napretku grada. 

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.