Kad Munchen može napraviti svjetski događaj od ispijanja piva i svog „Oktober festa“ možemo i mi u Zenici napraviti vrhunsku zabavu od izjedanja jaja. Posebno su mi drage ćimburijade kada su vremenske prilike loše, jer tada izlaze oni najuporniji i tradiciji najodaniji, ne bude tu ringišpila i bode bikova, štandova „sve po 1 KM“, naprotiv sve se odvija po starom redosljedu pripreme ćimbura, prvog proljetnjeg kupanja i laganog sevdaha dok se boje ne rastope. Dan poslije, nakon otrježnjenja i laganog mahmurluka uzrokovanog prekomjernim jajogrizom, dođe otrježnjenje u vidu svečane sjednice Općinskog vijeća povodom Dana Zenice. Teško da možete negdje vidjeti toliko licemjerstva i poltronstva lijepo upakovanog u političke priče. Zaista, malo je sjednica gdje je toliko nasmiješenih i ozarenih lica, kao na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Zenice, da naprosto pomislite da ne živite u istom gradu sa tim ljudima.  

I tako u subotu ujutru izletim po novine i svježe pekarske proizvode, dok moji još spavaju. U liftu pročitam neke novinske naslove, uletim u spavaću sobu i šapnem na uho svojoj boljoj polovini:

- Guten morgen mein schatz.

- Molim – odgovara mi sneno.

- Sind sieein ein kaffee?

- Šta je s tobom jutros?

Okrenem opet na maternji jezik i pokazujem joj treću stranu lokalnih besplatnih novina i poruku našeg načelnika povodom Dana Zenice. Posebno me se dojmilo kada kaže da ne zazivamo probleme tamo gdje ih nema i onda pojasnim mojoj boljoj polovini da:“... budući da živimo u Beču, red je da pričamo Bečki, pardon Njemački.“.

I zaista je načelnik u svome obraćanju, još jednom, po ko zna koji put, iskoristio priliku da povrijedi inteligenciju svih „nestranački“ orjentiranih stanovnika ovog prelijepog grada. Zakitio se Husejin, još jednom, svim građevinskim poduhvatima svojih „ahbaba“ koje je on tenderima pokrio i iskoristio priliku da nam ukaže na budući razvoj grada u vidu GGM-a i nove termoelektrane za koju je svjestan da je utopijski projekat, ali ne odustaje od iste. Narodu, gladnom hljeba je ponudio igre i spomenuo uspjehe naših atletičara i sportskih kolektiva, ali i najavio spektakl na Bilinom polju u kojem će naši „Zmajevi“ zgaziti posrnule Grke. Zakitio se on malo, dakle, i uspjehom fudbalsko-nogometne reprezentacije, a što i ne bi s obzirom koliko je novca upucao u Bilino polje za potrebe iste. A i neka je, meni su posebno dragi onih posljednjih uloženih 1,5 milion KM koji su otišli u travnjak s grijačima za koje je rekao da će nam UEFA vratiti pola novca, pa nikad ne vratiše. A to je svakako bilo u prošlom mandatu, pa se više ta neistina i ne broji. Usput budi rečeno, grijači postavljeni u travnjak stadiona su beskorisni.

Naime, kako kažu provjereni čaršijsko-stadionski izvori, grijači koji su postavljeni u travu se ne smiju upaliti ni po koju cijenu, zbog tehničkog propusta prilikom postavljanja. Da bi se to popravilo, potrebno je skidati travnjak, a to nikome ne pada na pamet, tako da su grijači samo jedan ukras i to skup ukras na BP-u. Tako priča čaršija, a svi znamo da „gdje ima vatre ima i dima“. Što se tiče stadiona, ne umanjujući značaj reprezentacije BiH za naš grad, a kao vatreni navijač Čelika, koji je odrastao uz crno i crveno, volio bih da Husejin istim žarom priča i o NK Čeliku, kao što priča o reprezentaciji i da taj isti klub uskoro dobije Grb grada Zenice za svoje uspjehe u prvenstvu BiH, ali i za nastupe u Euro takmičenjima kroz koja bi promovisao Zenicu kao grad mladosti i sporta. Ovo je neka moja utopija, kao i Husina termoelektrana, znam da je san i da je neostvarivo s obzirom da je klub finansijski uništavan zadnjih 20 godina (a koji sportski kolektiv u Zenici nije) i da je najveći dužnik od sportskih kolektiva u BiH, ali eto još uvijek živim u snu da će jednom helikopter s nekim dobro pijanim šeikom slučajno sletiti na Bilino polje i da će taj isti šeik kupiti NK Čelik, kao što kupuju klubove po Europi i napraviti od njega bar regionalnu silu. Znam da neće, ali pustite me da sanjam.

I još da napomenem da je načelnik spomenuo sportsku infrastrukturu, koja zaista jeste na zavidnom nivou, ali uzaludno je to, bar iz dva razloga. Prvi razlog je ekonomske prirode, živimo u gradu koji po statistikama ima skoro najniži standard u BiH, nema u Zenici jakih firmi koja su u mogučnosti da svoje viškove ulože u vrhunski sport (u stvari ima jedna, ali tom Indijcu ne pada na pamet da uloži značajnu cifru u zenički sport. Budimo realni, s obzirom da sport vode ljudi poput kriminalaca iz KŽK Čelik i logičan je potez Indijskog vlasnika grada, pardon željezare). S druge strane, živimo u najzagađenijem gradu Europe, tako da je svako bavljenje sportom naše djece odmah u startu osuđeno na propast. S obzirom šta nam djeca unose u organizam, trebamo biti sretni ako završe sa astmom ili nekim lakšim oblicima alergija, a samo je pitanje dana kada će se početi rađati djeca sa fizičkim nedostatcima koji su uzrokovani teškim metalima koje njihovi roditelji unose u sebe kroz svoj dišni sistem. Dragi moji sugrađani, da ste samo svjesni šta udišete, onaj Mittal bi ste svojim rukama do temelja, ciglu po ciglu, srušili da se više nikad ne obnovi.

Dakle, spomenuo sam u dosadašnjem tekstu zagađenje kao krucijalni problem života u Zenici, koji naš načelnik ne želi da vidi u svom obraćanju stanovnicima Zenice, a znamo svi da ovaj grad ima još desetak problema koje Općinska vlast mora rješavati – grijanje, psi lutalice, visoka stopa nezaposlenosti, očajna predškolska infrastruktura, očajna infrastruktura osnovnog školstva, katastrofalno stanje u zdravstvu (ovdje primarno mislim na sve one silne probleme koje imate u porodičnoj medicini), problematika sa JP Parkinzi (pročitajte samo Član 74. Zakona o bezbjednosti u saobraćaju i biće vam jasno koliko je nezakonitih mjesta ocrtano po gradu od strane JP Parkinzi Zenica), vašarišta po centru grada zbog kojih se normalnom stanovniku ovog grada gadi prošetati centrom (prekupci na ulazu u tržnicu koji ne rade ni po jednom postojećem zakonu u BiH) ... sve je ovo samo dio problema s kojima se svi svakodnevno susrećemo i ne zazivamo ih kako načelnik kaže. Ti problemi su odavno prisutni, politika od njih okreće glavu i ne želi da ih vidi, ali ih vidimo mi stanovnici i svakodnevno nas frustriraju. I na te probleme se kaleme novi problemi, poput parkinga za stanovnike Sarajevske ulice i još noviji gdje kažu da na Sarajevskoj ulici projektom nisu predviđena posebna mjesta za Albine kontejnere koji su se ranije tu nalazili, tako da će stanovnici te ulice smeće odlagati u nekoj drugoj ulici, a možda i u nekom drugom gradu, a najbolje kao moj komšo – kroz prozor, pa to više nije njihov problem, nego svačiji. Očistiće neko.

SDP je prošle sedmice uputio načelniku saopćenje u kojem traži da se prekine praksa politizacije nagrada grada Zenice i dodjeljivanje istih po stranačkoj pripadnosti. Ne znam čime se SDP rukovodio u ovom dopisu jer sam ubjeđen da bi i oni isto postupali da su na vlasti, a siguran sam da zadugo neće biti na vlasti jer i oni okreću glavu od silnih problema koje ovaj grad ima i pišu o dodjeli nagrada. Gospodo iz SDP-a, ukoliko niste upoznati, vi ste opozicija u ovom gradu, a posao opozicije je da ukazuje na probleme koje ne rješava trenutna vlast. Pričajte malo sa stanovnicima Zenice, vidite kakve probleme imaju (evo ja sam vam generalne probleme napisao u tekstu, a siguran sam da i pojedine mjesne zajednice imaju svoje lokalne probleme), napadajte, pišite, poručujte, tražite rješenja, dižite revoluciju. Ovo što vi sada radite sa dopisima o nekim nagradama je samo pokazatelj vaše nemoći, da ne kažem nesposobnosti, da se uhvatite u koštac sa trenutnom vlasti i samo pokazatelj da niste ozbiljna stranka kojoj bi neutralan glasač sutra dao svoj glas na lokalnim izborima. Stavom „ne zazivanja problema“ koji ste zauzeli jedan duži period možete SDP na lokalnom nivou samo svesti na statističku grešku, a ne na nivo ozbiljne stranke kakvom želite da se predstavite na nivou BiH.

Eto istukoh malo i poziciju i opoziciju, a oprostite mi na lošem njemačkom.

Veliki pozdrav Kenan Ć.