Ono sto nas Zenicane boli je pojam odrzivosti okolisa. Da li je ta odrzivost moguca u kontekstu u kojem zivimo ? Mi imamo obavezu da buducim generacijama osiguramo zdrav okolis, postavlja se dakle pitanje da li je to ostvarivo.

Zenica je idealno smjesten grad, u prostranoj kotlini kojom tece jedna rijeka i blagim brdima koja okruzuju tu dolinu. Nazalost, oni koji nisu imali pojma o ekologiji i u ime naroda su zapoganili ovaj kraj izgradnjom najveceg centra metalurske industrije u Jugoslaviji.

Sada su dosla nova vremena, vise se ne radi u ime naroda nego se radi iskljucivo za svoj dzep. Zeljezaru je naslijedio jedan spekulant, financijer, ne industrijalac kako bi se to moglo pomisliti. Bavi se kupovinom i preprodajom fabrika i ne posjeduje ni najmanju kulturu po pitanju zastite zivotne sredine. Za njega ljudi nisu ljudi nego materija za eksploatisanje. Zdravlje radnika i ostalih gradjana ne postoji, postoje samo cifre u rubrici « profit ». Ovdje se radi o Lakshmi Mittalu, osobi koja upravlja kompanijom cije se ponasanje sastoji od «neispunjavanja preuzetih obaveza, ucjena i prijetnji » (citat francuskog ministra za Industrijski razvoj). Bas kao u Zenici ! Od takve kompanije se ne moze ocekivati nista dobro.

Medjutim, bez obzira o kome se radi, mislim da za Zenicu nema sretne buducnosti uz fabriku ovog tipa, cak i u situaciji da Mittal ispostuje svoje obaveze. Ako zamislimo da je Mittal postavio filtere i smanjio zagadjenje za recimo 50%, pokazace se da je zagadjenje kratkorocno smanjeno ali dugorocno uvijek prisutno. Za kolicinu prasine i raznih plinova koji su ispusteni u zrak u toku jednog dana, sada ce trebati dva dana. Dakle rezultat potpuno isti ali samo malo pomjeren u vremenu.

Jednostavno, polozaj fabrike je takav da ona ne bi uopste smjela postojati na tom mjestu !

Kada se prica o toj nakaradnoj kompaniji, svi odmah pocnu postavljati pitanje : a sta sa radnicima ako se fabrika zatvori ? I mnogo veca se preduzeca zatvaraju sirom svijeta, to nije samo po sebi problem. Zatvaranje treba prije svega da bude opravdano, na zenickom primjeru to izgleda ocigledno: Mittal ne ispunjava svoje obavez I kriv je za trovanje stanovnistva; Federalna vlada je sukrivac jer tolerise to neodgovorno ponasanje. Znaci, oni treba da zajednicki snose troskove socijalnog plana i skrbi otpustenih radnika. Bez odluke suda, (ili vlade ako se opameti) to nije izvodljivo, medjutim ako pritisak gradjana bude dovoljno jak, sud ili vlada ce morati poduzeti nesto.

Ta, toliko po zdravlje devastirajuca indusrija bi se se mogla zamijeniti drugim, nezagadjujucim aktivnostima, prostora bi bilo I previse! Treba da izadju na vidjelo mladi ljudi, skolovani I vizionari. Oni postoje, neka se izbore za svoja mjesta u drustvu, neka istjeraju one kojima su sake poplavile od grcevitog drzanja za fotelje. Uostalom, ovo I pisem zbog mladih, zbog hiljada I hiljada ugrozenih roditelja I njihove djece.

Pozivam moje sugradjane da se polako navikavaju na ideju Zenice nad kojom nece postojati dva neba I u kojoj ce ljudi moci disati punim plucima, kako to Bog I covjekova priroda zahtjevaju. Da se konacno prestanu osjecati ponizenima poput mene u trenutku dok ovo pisem.

Enver Hasanbašić za ZB.