Vijest da se za posao u rudniku mrkog uglja Zenica, za radno mjesto rudara, kopača uglja, za što ne treba školska sprema osim dobrih mišića i hrabrosti da se siđe u jamu, uzima 5000 KM, naprosto je šokantna. Vrli mlađahni direktor umjesto što se gađa paušalnim odgovorima, nimalo diplomatskim, i za odbranu koristi procentualne brojke o broju zaposlenih iz Kaknja u RMU Zenica, trebao bi pod hitno provesti ili naložiti istragu o ovim navodima.
Čovjek koji je dao podatak da se uzima mito u RMU Zenica ili nešto zna ili ima saznanja i ne vjerujem da je izmišljao a mlađahni direktor koji je marionetski „upao“ u blato zahvaljujući kadrovskoj kombinatorici, da bi „podobnosposobni“ Sarajlić mogao otići u visine, to jest na veću dužnost u Sarajevo, trebao bi reagovati blagovremeno, pa makar se to ne sviđa mecenama od kojih je postavljen, zarad obraza i časti, borca Armije R BiH u čijim je redovima bio, zarad porodičnog poštenja i čestitosti, dok ga „blato“ nije progutalo jer „blato“ ovovremenih moćnika ne zna niti za obraz niti za čast. Jer očaj utopljenika a to mi sliči i na ovog mladog čovjeka koji moli za posao u rudniku, mora biti opomena onome koji još iole drži do onog ljudskog.
Za otrežnjenje od opijuma zvanog vlast, predlažem mlađahnom direktoru da udarnim danima, srijedom ili ako je plaho zauzet, subotom, prošeta Zenicom, od pijace do Bosanke i gledajući kutije u koje se sakuplja pomoć za liječenje teško oboljele djece, djevojaka, gdje jedna ubačena marka nije ni kap u moru. To je ono čime sam počeo ovu priču, kad unutra plačeš, kad vidiš toliko onih kojima treba pomoć a ne možeš pomoći. I dok djeca, njihovi roditelji, prijatelji i ko sve ne, sakupljaju pare za lijek, neko uzima pare za nešto drugo, za ništa, nako, pala mu kašika u med pa može, rekli bi. Šta kad mu kašika padne u govno? Je li ovo Zenica u koju dođoh i zaljubih se na početku osamdesetih, prošlog stoljeća, pitam se i unutra plačem?
XXX(Ime i adresa poznata redakciji)P.S.
Ne bojim nikog osim dragog Boga samo ne trebam nikakvu promociju od ovog jada
