No, političke strane su to utrošile na izradu postera, promotivnog materijala, održavanje svojih prostorija i financiranje projekata od kojih teško da je barem 10% od 4.613.414 stanovnika (po popisu iz 1992., jer te političke partije nisu u stanju ni oko popisa stanovništva da se dogovore) osjetilo neku korist. Ako ćemo ići još dublje, tih 25.244.605,00 KM je izdvojeno iz džepova istih onih radnika i penzionera koji će izaći u oktobru na izbore i ponovo tim istim strankama omogućiti da troše usprkos činjenici da u džepu ni sami nemaju 1,00 KM za narodni kruh. Usput rečeno, to su isti oni političari koji neće dopustiti rezanje svojih plata koje iznose i preko 7.000,00 KM, dok prosvjetni radnici moraju da štrajkuju kako bi istim tim ljudima otvorili oči da se sa njihovim platama ne može živjeti.
Penzionere nećemo ni spominjati, oni su svakako posljednja rupa na svirali, masa koja će da glasa i da gleda vjesti iščekujući peti u mjesecu, dok od svojih primanja ne mogu da plate dadžbine i priušte novac za lijekove koje nisu stavili na listu esencijalnih lijekova. To je to, i riječi i djela, jednostavno Bosna i Hercegovina. Ja sam dobro, a kako ste vi?
J.R.