Sve je u znaku izgradnje, nezaposlenih sve više, investitora sve manje, radnici koji grade svakim danom siromašniji a investitor bogatiji. Ovih dana svjedoci smo i pojačanih aktivnosti predsjednika Mjesnih zajednica sa područja Općine Zenica na potpisivanju i realizaciji Projekta rekonstrukcije lokalnih makadamskih puteva. Napokon su u Mjesnim zajednicama dobili ili potpisali saglasnost o izuzimanju građevinskog materijala (pretežno cementa i pijeska) za betoniranje.
Predpostavljamo da ima mnogo potpisnika koji su poželjeli da su Općinski izbori svake 2 godine nebi li izgradili još koji metar ili kilometar puta, ne pomišljajući da bi im naša vlast najradije izgradila, kako se u političkom vicu kaže, svih 12 kilometara. Šest da dođu u grad i šest da se vrate. Sreća pa imamo i onih koji znaju, mudro šute ,nisu predsjednici Mjesnih zajednica ali veoma dobro poznaju psihologiju onih koji ih tlače dvije decenije. Upravo oni koji mudro šute bit' će prekretnica sadašnjem stanju. To su zapravo oni koji „ne padaju na betonske ublehe“, oni koji su još uvijek nezaposleni, oni koji svaka dva mjeseca dođu na biro i odu nazad odakle su došli.
Podsjetimo da postoji i druga strana priče. A to je činjenica, da Ulica "Zacarina" u 21. vijeku još uvijek nema asfalt, ulica koja je udaljena tek nekoliko stotina matara od sjedišta općine Zenica. Pretpostavka je da nema “ekonomske isplativosti“, odnosno nema mnogo biračkog tijela, potencijalnih glasača, ljubitelja sadašnje administracije. I pored toga što se Mjesna zajednica „Brist“ zadnjih godina nekoliko puta obratila opštini da asfaltira dio Ulice Zacarina od cca 100 m, do dana današnjeg nije ništa poduzeto .
Vlast mora da obećava ali u navedenom slučaju i obećanja izostaju.
