O DRAMSKOM TEKSTU

Latić nije „upao u zamku“ pisanja hvalospjeva čovjeku koji je po mnogočemu „ušao u legendu“ i postao paradigma „idealnog vladara“, njegov dramski tekst na idejnom planu nije opterećen ideološkim balastom, koji uvijek ide na uštrb umjetničke vrijednosti. Izbjegao je bilo kakvu politizaciju. (Što ne znači da tekst ne korespondira sa sadašnjim vremenom.) (...) U još nečemu Latić je, kao dramatičar, pokazao veliko umijeće. On pažljivim odabirom historijskih fakata i njihovom umjetničkom obradom daje historijskim tokovima i njihovim sudionicima širi krug univerzalnih značenja, utisak općih istina koje nadilaze vrijeme o kojem drama govori. Historijske događaje i ličnosti Latić je vješto upotrijebio u funkciji oslikavanja ljudskih osobina i oblika društvenih ponašanja, svojstvenih i prošlosti i sadašnjosti. Likovima u svom dramskom tekstu, pa i legendarnom Husrev-begu, dao je izvjesne općeljudske odlike i na taj način omogućio identifikaciju čitateljskog i teatarskog auditorija sa junacima ili, pak, distanciranje od njih. (...) Zbog svega ovoga Latićev dramski tekst ima vrijednost koja prevazilazi prostor i vrijeme u kojem je nastao, i ima šanse za dobru recepciju i izvan bošnjačkog nacionalnog korpusa, i izvan granica Bosne i Hercegovine.

             Hasan Džafić
     (Iz teksta Kad „govor mašte“ postane važniji od „govora činjenica“,      
     predgovor knjizi Gazi Husrev-beže ili: Bukagije Džemaludina Latića)

Gazi Husrev: ALDIN OMEROVIĆ
Ivan (Murat) Tardić: ALIJA ALJOVIĆ
Neslišāh: LJILJANA ČEKIĆ
Diša Džennetić: SNEŽANA VIDOVIĆ
Omer-beg Džennetić: HARIS BURINA
Sevda: LANA ZABLOCKI-DŽEHVEROVIĆ
Šejh Lutfullāh: IZUDIN BAJROVIĆ
Jahja: MUHAMED BAHONJIĆ
Pašan-beg: MUHAREM OSMIĆ
Bali: MUGDIM AVDAGIĆ
Ševki: SLAVEN VIDAK
Knjigonoša: NUSMIR MUHAREMOVIĆ
Šjor Leonardo Đorđić: IŠTVAN GABOR
Šjor Marin Zadro: ADIS MEHANOVIĆ
Petar Kružić: MIRSAD TUKA
Fra Juraj Tardić: ADEM SMAILHODŽIĆ
Luka Ankonitanus: DUŠAN BUGARIN
Ziba: FAKETA SALIHBEGOVIĆ-AVDAGIĆ
Kadija: SAŠA HANDŽIĆ
Hadžibúla: FAKETA SALIHBEGOVIĆ-AVDAGIĆ
Petar Bunić: PREDRAG JOKANOVIĆ
Ulak: VUK MARINIĆ
Fra Anđelko: ADEM SMAILHODŽIĆ
Dimitrije Sokolović: DUŠAN BUGARIN
Sazlija: ZANIN BERBIĆ
Pasvandžija: VUK MARINIĆ

RIJEČ PRODUCENTA

U povijesti postoje ličnosti koje se prepoznaju po mjestu rođenja, po zavičaju, kao što postoje i zavičaji i mjesta rođenja koji se prepoznaju po određenim ličnostima. Stoga, neka mi se dozvoli kazati, da nisam u mogućnosti ocjeniti da li se Bosna i Hercegovina definiše kroz ime, naprimjer, Kulina bana ili Gazi Husrev-bega, ili se Kulin ban i Gazi Husrev-beg kao povijesne ličnosti definišu po Bosni.
Gazi Husrev-beg, kao historijska ličnost, zaokupljao je pažnju znastvenika, povjesničara i pobožnih ljudi. Bio je i ostao inspiracija za one koji čine dobra djela. O njemu su se pisale knjige, eseji, pjesme, vodile naučne polemike i rasprave. No, evo, prvi put je o Gazi Husrev-begu napisan dramski tekst. Napisao ga je prof. dr. Džemaludin Latić i ponudio bosanskoercegovačkoj javnosti, a naš zajednički prijatelj, Gradimir Gojer, iskazao je spremnost i želju da isti režira. Džemaludin Latić i ja smo dužnici Gazi Husrev-begu, jer smo zajedno pohađali njegovu medresu, no obojica smo, zajedno s Gojerom, dužnici Bosni i Hercegovini kao domovini.
U dramskom tekstu Gazi Husrev-beže ili: Bukagije njegov autor, Džemaludin Latić, traga za vremenom, okolnostima, događajima i dilemama u kojima je živio Gazi Husrev-beg. Narav ličnosti Gazi Husrev-bega, za kojom je, također, tragao Latić, posebno dolazi do izražaja kroz Husrev-begov odnos prema Bogu, porodici, domovini, saradnicima, podanicima i susjednim državama.
Bosanska djeca i potomci znaju da se Bogu ne mogu nazahvaljivati; kao što se roditeljima i zavičaju, koliko god da čine dobra, ne mogu odužiti. Husrev-beg, potomak Ferhat-bega, „hercegovačkog Bosanca“, ostavio je, na najljepši način, svoje zadužbine, kao emanet i spomen na sjećanje do Sudnjeg dana, sa željom da se približi Bogu i oduži zavičaju, a na korist stanovnika Bosne i Hercegovine.
U želji da čuvamo spomen na ličnost Gazi Husrev-bega i kroz predstavu insceniranu po dramskom tekstu Džemaludina Latića, prihvatio sam se produkcijskog posla, koji je za mene – čast i izazov. Čast je, jer je riječ o historijskoj ličnosti koja je zadužila grad Sarajevo i cijelu Bosnu i Hercegovinu. (Mi, učenici Gazi Husrev-begove medrese, imamo poseban dug i respekt  prema Gazi Husrev-begu kao historijskoj ličnosti i dobrotvoru ovih prostora.) Izazov je, jer je prihvatanje posla produkcije Latićevog dramskog teksta za mene novo iskustvo, kojeg tek u završnoj fazi pripreme predstave postajem svjestan.
Zahvaljujem se sponzorima i prijateljima predstave, te njenim autorima, glumcima i svima drugima koji su učestvovali u pripremi ove predstave. Zahvaljujem svima koji su prepoznali vrijednost i važnost ovog projekta, te svojom podrškom, na bilo kakav način, doprinijeli da ova predstava ugleda svjetlo dana.
U očekivanju obećanih sredstava, kao producent, posebnu zahvalnost upućujem prijateljima koji su, razumijevaći delikatnost situacije u kojoj se nalazim, zaslužni da se ovaj zahtjevni projekat ne obustavi u njegovoj završnoj fazi.

                                                                               mr. Nusret Abdibegović, muftija travnički

RIJEČ REDITELJA

U obranu bosanstva!

Pročitavši dramski tekst Gazi Husrev-beže uočio sam činjenicu da, nakon dužeg vremena, u bosanskohercegovačku dramaturgiju dolazi jedan istinski bosanskohercegovački angažirani tekst!
U situaciji kad je u ovoj zemlji na cijeni sve ono što dolazi iz inozemstva i ono što nema oznaku bosanskohercegovačkog, skupina bh. glumaca (21), iz oba entiteta, igra predstavu izrazito domoljubnog karaktera.
U čast najvećeg vakifa, darodavca i ktitora, sarajevskog!
Želio sam ovim uratkom obezbijediti da možemo uraditi do kraja bosanskohercegovački angažiranu predstavu i dokazati da naša stvarnost, a zbog nedostatka novca, nisu samo i isključivo kamerne teatarske forme.
Od Aldina Omerovića do Vuka Marinića, ova predstava pokazuje i nova teatarska lica, uz primjereno prisustvo iskusnih dramskih umjetnika...
Nadasve, ona pokazuje briljantan dramski tekst – tragediju Džemaludina Latića i fini koprodukcijski odnos Muftiluka travničkog i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Na čast i slavu sehare – riznice bosanskohercegovačkog dramskog teksta!
A sve u obranu izvornog bosanstva!

  Gradimir Gojer

MUFTILUK TRAVNIČKI
&
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA

Džemaludin Latić

GAZI HUSREV-BEŽE ILI: BUKAGIJE

(Prvo izvođenje u svijetu.)

Adaptacija i režija: GRADIMIR GOJER
Producent: NUSRET ABDIBEGOVIĆ
Scenografija: MARIJELA MARGETA-HAŠIMBEGOVIĆ
Kostimografija: VANJA POPOVIĆ
Izbor muzike: GRADIMIR GOJER
Videoart: MARIJELA MARGETA-HAŠIMBEGOVIĆ, BRANKO DURSUM
Asistent reditelja: ALIJA ALJOVIĆ
Asistent producenta: DŽEVDET ŠOŠIĆ
Asistent kostimografa: AMRA DŽINALIJA-KARAĐUZOVIĆ
Kaligrafija na kostimima: NERMINA VEHAB-ĐULOVIĆ
Inspicijent: MUSTAFA ZRNIĆ

Trajanje predstave: 190 minuta + pauza 15 minuta

Premijerne izvedbe:

Zenica 3.11.2011.
Sarajevo 5.11.2011.