Prva i treća četa su polako pakovale stvari i ubrzanim koracima se ukrcavali u automobile koji su vodili do rafting centra Hitko, dok su druga i četvrta četa ostale u taboru, jedni da sa klubom ekstremnih sportova Scorpio isprobavaju ekstremnu vještinu zipline dok su drugi na radionici sa moderatorom Adnanom pripremali splavove za aktivnost koja će se implementirati povodom dočeka skautske zore. Izrada splavova je uspješno završena, a tik poslije su nas posjetili članovi oružanih snaga koji su nam održali jako poučno predavanje opasnosti od mina.
Plaža je bila pusta iz jednog prostog razloga sto je veliki dio učesnika bio na raftingu. Kupali smo se i igrali igricu marama podjeljeni po patrolama i tako probudili takmičarski duh među velikim brojem učesnika. Kupanje i igranje iscrpi, pa smo se morali vratiti u kamp da napunimo stomake. Zbog izvođenja zipline aktivnosti za drugu grupu preskočili smo svakodnevni odmor i otišli odmah na plažu da se brćkamo. Na plaži smo odigrali nastavak igrice marama da bi došli do konačnog pobjednika. Pored kupanja igrali smo i nogometa i odbojku na plaži. Naši drugari su se vratili s raftinga i prema svjedočenju jako dobro se proveli.
Dok smo se približavali rafting centru „Hitko“ uzbudjenje je sve više raslo u svakome od nas. Poglied na prelijepu bistrinu rijeke Neretve oduzimao je dah, žurno smo uzimali pojaseve za spasavanje i spuštali se prema rijeci da što prije posjedamo u čamce i krenemo put vodenih struja Neretve. Dobar dio nas je prvi put imao uživo kontakt sa ovom rijekom, opčinjeni njenom ljepotom niko od nas se nije sjetio priča o njenoj hladnoći, prvi koraci u nju podsjetio nas je na to. Medjutim, ovo nije bila ni blizu dovoljna prepreka da bi odustali od pustolovine zvane rafting.
Više od stotinu izvidjača rasporedjeni u čamce, sa veslima u ruci, krenuli su niz Neretvu. Iz svakog čamca se orila izvidjčka pjesma i smijeh. Sreća zbog prisustvovanja raftingu i oduševljenje čarima majke prirode i okoline Neretve se jasno vidio na licima svakoga od nas. Bez obzira na hladnoću vode njena bistrina je mamila pa se malo koji izvidjač odupro želji da se u njoj okupa.
„Na raftingu sam uživao, najljepše sam se osjećao kada je čamac poskočio i voda mi je namazala lice. Kupao sam se u rijeci i voda mi nije bila previše hladna, jedva čekam da i sledeće godine ovo ponovim“ Rekao nam je hrabri poletarac Aleksa Kusonjić, iz Prijedora.
Posebno oduševljenje i opčinjenost medju nama je izazvao Džajića buk, ta borba izdržljivosti snage vode protiv snage stijene je za svakog izvidjača koji živi za prirodu jedan poseban prizor.
„Konačno sam ostvario jedan svoj san, bio sam na raftingu. Oduševio me je kanjon Neretve, njena smaragdna boja i čistina. Adrenalin koji iz mene izvirao dok smo prolazili niz Džajića buk i buk „Strojila“ nije moguće opisati riječima.“ Prepričao nam je svoj doživljaj raftinga i Damir Dajić, izviđač iz Zenice.
Polako smo se približavali kraju naše pustolovine. Iako po malo umorni od veslanja i plivanja ipak presrećni zbog ovog novog iskustva, uz izvidjačke pjesme uputili smo se put kampa, da što prije prepričamo svoja iskustva ostatku članova koji će isto da dožive tek sutra.
Povratak u kamp ujedno i znači povratak na radionice gdje su se patrola koje su jutros učestvovale na zipline radionici mogli upoznati sa izradom splavova, dok su njihovi drugari radili na poligonu za zipline, užareno je bilo i na odbojkaškom i nogometnom terenu gdje se vodila bitka za najbolje odbojkaše i nogometaše.
Uslijedila je večera i došlo vrijeme da se ponovo gladni i iscrpljeni stomaci koji su već davno počeli da „sviraju“ nahrane. Nakon predaha i pošto su se stomaci zadovoljili i što se večera smirila u stomaku moglo je da počne pripremanje za kulturno zabavni program. Pred spavanje smo dobro razgibali stomačne mišiće skečevima koji su pripremili naši drugari.
Kad pjesma utihne, zvijezde sa kulturno zabavnog programa se ugase, tabor spava jer još jednom danu je došao kraj, i sve smo bliže konačnom cilju, stvaranju boljeg svijeta.
Izviđački pozdrav!
Savez izviđača općine Zenica
