Početkom ovog mjeseca, iz Ljekarske komore Federacije BiH poručili su kako se zdravlje građana Zenice pod hitno mora zaštiti “ili se mora razmišljati o njihovom iseljenju”. Prije dvije godine, ministrica zdravlja Zeničko-dobojskog kantona Senka Balorda upozoravala je kako je krajnje vrijeme da se prizna da su maligna oboljenja u porastu u ovom dijelu BiH, tvrdeći da su u Zenici i Kaknju, oba industrijska grada, vodeća oboljenja rak pluća, traheje i bronha.
Na isti problem ekolozi upozoravaju već godinama. Prema nezvaničnim podacima, 2002. registrovano je 892 oboljelih od malignih oboljenja, a 2011. čak 1774. Većina se slaže da broj oboljelih raste od 2007. godine kada je obnovljena proizvodnja čelika u ovom području gdje je smještena i željezara Zenica koja je u vlasništvu kompanije Arcelor Mittal.
“Tačnih podataka o oboljelima nema jer Kantonalni zavod za javno zdravstvo ne želi ili ne smije objaviti podatke o zdravlju stanovništva. I bez njihovog izvještaja mi znamo koliko ima novih malignih oboljenja, posebno u naseljima oko Željezare, koliko djece ima respiratorne probleme, koliko ima oboljenja krvnih sudova i probavnog trakta, a sve to zbog zagađenja. Tlo je zatrovano teškim metalima, poljoprivreda je uništena, a domaćice u Zenici prašinu ne brišu krpom nego magnetom,” ogorčen je Samir Lemeš, predsjednik Udruženja Eko forum Zenica.
Građani najavljuju tužbe
Arcelor Mittal uglavnom negira svoju ulogu. Nadležne vlasti tek povremeno i mlako reaguju. Građani Zenice najavljuju tužbu, dok ostatak zemlje kao da ne primjećuje ovu katastrofu. No, aktivisti ne odustaju. “Najavljujemo tužbu protiv svih koji su odgovorni za ovakvo stanje: federalna inspekcija, federalno ministarstvo okoliša i turizma, općina (grad) Zenica, firme koje vrše mjerenja zagađenja i lažiraju podatke, autori lažiranih studija i izvještaja o zagađenju, i tek na kraju Arcelor Mittal. Ali, lista odgovornih nije konačna. Zašto? Zato što nisu uradili ono na šta su se obavezali i što su bili dužni uraditi. Vrijeme je da u ovoj napaćenoj zemlji neko konačno odgovara za nerad i za štetu učinjenu građanima, njihovoj imovini i zdravlju”, upozorava Lemeš i najavljuje protestni skup održan u nedjelju, 21. prosinca.
Eco forum je pozvao građane na proteste i prije dvije godine kada se na njih odazvalo oko tri hiljade ljudi. Te godine, i Mittal je potvrdio kako je u junu “došlo do pojave žutog dima iznad fabričkog kruga u trajanju od po pet minuta”. Navodni uzrok je bio kvar na trafostanici, a u željezari su rekli da rade na popravku. No, Zeničani i danas dišu žuti zrak. Godinu dana ranije, u nekoliko navrata, gradske vlasti su upozoravale građane da ostanu u kućama jer je zagađenost sumpor-dioksidom dostigla razinu opasnu po zdravlje. Takva upozorenja ponavljala su se i narednih godina, naročito u zimskom periodu.
Najkonkretniji potez vlasti do sada je bilo je montiraje mjerne stanice za mjerenje zagadjenja 2012. godine. Oprema je koštala više od pola miliona eura. Lemeš kaže da Zeničani ne mogu biti zadovoljni odgovorom ni sa jednog nivoa vlasti BiH na ovu ekološku katastrofu. “Odgovor koji od njih dobijamo je uvijek isti – mi smo SVE uradili, nije do nas. To naravno nije istina, jer to što možda i jeste urađeno nije dalo rezultate.”
Uloga Arcelor Mittala
Početkom ovog mjeseca, u Zenici je održan sastanak o zagađenju. Na tom sastanku je prezentovan i izvještaj o količini sumpor-dioksida u zraku koji je uradila privatna firma iz Sarajeva. Firmu je angažovao Arcelor Mittal. Prema tim podacima, prijavljena emisija sumpor dioksida u 2012. bila je 2842 tone, a u 2013. godini 557 tona. Arcelor Mittal nije dostavio podatke o obimu proizvodnje po pogonima, podatak bitan za izračunavanje emisije štetnih čestica, kao ni listu projekata za smanjenje zagađenosti. Na osnovu ovih podataka, određuje se i koliku kaznu mora platiti zagađivač.
Izvještaj nije prihvaćen. Arcelor Mittal grupa je reagovala stavom da je monitoring proveden u skladu sa propisima, te da su angažovali akreditovanu firmu.
Narednih mjeseci u Mittalu su isticali neke od okolišnih dozvola koje su dobili 2009. godine. Nove dozvole ovisit će o podacima o zagađenju u Zenici. U proteklim godinama, Federalna uprava za inspekcijske poslove u više navrata kaznila je Arcelor Mittal te su, pored ostalog, izrekli 8 zabrana rada i izdali 126 prekršajnih naloga.
Balvani, čelik i struja
Zagađenje koje uzrokuje Arcelor Mittal nije jedini problem u ovoj željezari koja je nekada zapošljavala 25.000 ljudi, a danas oko 3.000. Većina radnika ostala je bez posla kroz privatizacije. Dva puta je kompanija prodavana – prvo 50 posto 1998. godine Kuvajtskoj investicionoj agenciji, i to za jedan dolar. Oni su svoj dio prodali LNM Mittal grupi koja je kasnije preuzela većinsko vlasništvo nad željezarom uz obavezu ulaganja od 80 miliona dolara. No, ugovor ne predviđa obavezu ulaganja u zaštitu okoliša. Prema medijskim izvještajima, radnici su u više navrata pokušavali štrajkovati, ali su ti pokušaju ugušeni pritiscima. “Indikativno je da od početka marta svakodnevno dobijamo pritužbe naših članova zbog pritiska ili mobinga koji prema njima vrše pojedini rukovodioci tražeći odricanje od tužbi za noćni, prekovremeni i minuli rad. Radnicima se prijeti slanjem na čekanje, premještajima, pa čak i otkazima”, rekao je prošle godine Zuhdija Kapetanović, predsjednik Sindikata Arcelor Mittala Zenica.
Aktivisti poručuju da ne traže ništa više nego da svi koji su dio ovog problema poštuju zakone i rade svoj posao. Na odgovore iz Arcelor Mittala da nema njihove krivice, Lemeš kaže da su već navikli na takav stav. “Oni tvrde da su za sve kriva kućna ložišta, a da oni doprinose samo 10-20%. To naravno nije istina. Također kažu da kod njih nije bilo incidenata, da se proizvodnja odvija uobičajeno. I to je tačno, jer ono što je u Zenici uobičajeno, to je u drugim državama kažnjivo.” Ipak, Lemeš insistira da zaista nije kriv Mittal nego lokalne vlasti. “Inspekcija ih ne kažnjava, ministarstvo ne haje što su istekle okolinske dozvole, federalna vlada ne provjerava da li se poštuje ugovor o dokapitalizaciji u smislu investicija i zaštite okoliša, općina prikriva podatke o kvalitetu zraka… Mittal bi radio sasvim drugačije da ga naša vlast pritisne. Kad nema pritiska, nema ni investicija u okolišne projekte”, zaključuje u razgovoru za Bilten. On kaže i da bi se situacija znatno popravila ulaganjima u zaštitu okoliša, te dodaje: “Žalosno je da su nam glavni izvozni ‘proizvodi’ balvani, čelik i struja, umjesto da tu struju, proizvedenu spaljivanjem uglja i dodatnim zagađenjem, potrošimo da od balvana i čelika napravimo namještaj ili druge, skuplje proizvode, pa da to izvozimo. To smo već radili dok smo bili SFRJ, ali to danas izgleda više ne znamo.”
