Dakle ova bolest koja sve češće napada mlađu populaciju žena (ispod 35-te godine) ne zaobilazi ni muškarce. Iako u BiH ne postoji zvaničan registar oboljenja od raka dojke, a isti je najlakše ustrojiti, jer se ova bolest dijagnosticira i liječi u zdravstvenim ustanovama, a ne kod kuće, da bi se dobio podatak o broju oboljelih, treba „Pokucati“ na mnoga vrata, ali bez uspjeha. Nadležnim ministarstvima zdravstva u oba entiteta, zavodima za zdravsteno osiguranje, kojih samo u Federaciji ima 12 ispada da je jedini zadatak trošenje budžetskih sredstava za ovu bolest, a što od karcinoma dojke oboli godišnje više od 2.000 hiljade žena apsolutno se njih ne dotiče. Ovo potvrđuje tezu da sve može u državi u kojoj se bogme zna „i kopije i ko plaća“, a do brige za opće zdravlje stanovništva, vlastodršcima je stalo kao do „Alajbegove slame“.

Press Fondacije „Sanela Redžepagić“