- Od rata naovamo potucamo se po kolektivnim smještajima. Ne svojom voljom, otišli smo iz kampa Arnauti i Banlozi. Prijatelj mi je dao ključ ove garsonijere, koja ima sobu, hodnik i WC. Nedavno mu je umrla majka koja je nosilac prava i sad nas deložiraju. Mi nemamo rješenje, ali nismo ni provalili bespravno. Samo tražimo krov nad glavom - kazao nam je Nermin. 

Pet puta ranjavani pripadnik 303. viteške brigade, nosilac pismene pohvale rahmetli Alije Izetbegovića, jučer je naglasio da "prvi put kaže da mu je žao što je četiri godine proveo u šumi, umjesto da krade kao oni što sad bezbrižno žive u svojim stanovima". 

- Slali smo papire u socijalno, Općinu, Kanton, dokazivali da su nam u kampu Banlozima Romi isjekli vodu, razbili stakla, pokrali stvari, napali djecu, pokrali sve do posljednje stvari, namještaj. Imamo policijske zapisnike o tome. U kampu Arnauti supruga je napastvovana i silovana. I uz to ima PTSP, liječena je više puta u bolnici - kazao nam je Nermin. 

Na deložaciji su se pojavili službenica Općine i trojica policajaca. Nažalost, na deložaciju nisu na vrijeme pozvani medicinari Hitne pomoći, koji su morali intervenirati, jer je Zlatki pozlilo te je pala u nesvijest. Priskočili su joj u pomoć policajci, a tek onda, kad je stvar skoro izmakla kontroli, pozvani su službenici Centra za socijalni rad zbog djece i vatrogasci koju su provalili u garsonijeru. Nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje kako to da se deložacije provode u zimskom periodu. 

Zlatka je potom smještena u Kantonalnu bolnicu Zenica. Službenica Općine, izvjesna Latifa, potvrdila je policajcima i novinaru "Avaza" da Općina ne nudi Nerminovoj porodici alternativni smještaj jer su "bespravni korisnici". 

Nakon višesatne drame, prijetnji, rasprava, uz pregovaračku ulogu neimenovane službenice Centra za socijalni rad Dugi je popustio, jer se suočio s mogućnošću da djeca budu izmještena u Dom za djecu bez roditeljskog staranja, a on završi iza rešetaka. 

- Ponudili smo, kao prijelazno rješenje, da im Općina plati šest mjeseci podstanarski status, dok se ne snađu - kazala je kratko. 

Ubrzo su stigli radnici koji su im kamionom stvari izmjestili u općinsko skladište. Vrhunac apsurda dogodio se tokom samog čina deložacije. Vatrogasci koji su provalili u garsonijeru te radnici koji su iznosili stvari prepoznali su Nermina kao svog saborca, s kojim su četiri godine dijelili rov u redovima Armije RBiH. 

- Rekli su mi da im moj stanodavac dostavi broj računa i da će mi platiti šest mjeseci. Dalje ne znam šta ću, pod most s djecom! Jedina nada mi je ministar za borce ZDK Ekrem Tuka, koji me je pozvao da apliciram za pomoć. Možda tako uspijem naći krov nad glavom za ženu i djecu - kazao nam je Huseinspahić jučer poslije deložacije.