U osmoj godini, ustanovljeno je ovim mukotrpnim sudskim procesom (1998. godine), utvrđeni su značajni problemi, te je ona operisana u Fojnici, a potom i završila u sarajevskom KCUS-u, gdje je ustanovljeno da je od rođenja korištena posve pogrešna metoda, koja je dodatno pogoršala problem, umjesto da ga liječi. Onda počinje pravna bitka, koja je i nakon konačne pravosnažne presude završila Zahtjevom za reviziju pred Vrhovnim sudom, koji je ipak presudio kao i svi niži sudovi – bolnica mora isplatiti odštetu.

- Presuda se sastoji od naknade za duševnu bol zbog umanjene životne aktivnosti, na ime naruženosti, te da se tužiteljici isplate troškovi postupka, kaže se u konačnoj presudi Vijeća Vrhovnog suda kojim je predsjedavao sudija Radenko Blagojević.

Kantonalna bolnica Zenica se nije, nakon zahtjeva za revizijom, oglašavala po ovom pitanju. Zanimljivo je da je bolnica kao jedan od argumenata da ne plati grešku svog ljekara navela da je «nesporno da je on njen doktor, te da je pacijentica primala usluge u ordinaciji, ali je ona došla «po preporuci», te njena prva posjeta nije bila zavedena u knjigama bolnice?