U intervjuu za "Dnevni avaz" pitali smo ga o karijeri, privatnom životu, ali i mnogim drugim temama o kojima ne govori često.

Duplo bolji

Dakle, 40. rođendan. Kako ste podnijeli tu okruglu brojku?

- Za mene je rođendan bio poseban. U prekrasnom restoranu "Tač" bilo je isto toliko ljudi koliko sam godina napunio. Svirali smo, pjevali, najeli se, napili... Probudio sam se sretan.

Ljudi 40. godinu često doživljavaju kao prekretnicu, koju neki i teško podnose. A Vi?

- Uopće nemam taj osjećaj. Sretan sam i zadovoljan, nemam nikakvih ni pomisli ni primisli u tom smjeru. Veći mi je šok bila 30. godina. Valjda zato što sam sada sretniji, ispunjeniji. Znam starce od 30 godina i mladiće od 60 tako da je sve individualno.

Služe li Vam rođendani za podvlačenje crte?

- Ne. Nemam ni novogodišnjih ni rođendanskih odluka. Donisim odluke na tuđe rođendane.

Razmišljate li o starosti?

- Zaista se još osjećam kao klinac, ne opterećujem se ničim. Osjećam se kao da imam 20 godina, samo što sam duplo bolji nego sa 20 godina, u svakom pogledu.

Ipak, postoji li nešto što biste, da imate čarobni štapić, promijenili?

- Ništa. Vjerujem u sudbinu, sve prihvatam. Ne mislim da sam nešto pogriješio, čega bih se trebao sjećati. Zadovoljan sam svojim poslom i životom. Uvijek je moglo nešto više i bolje, ali ja sam stvarno prezadovoljan.

Ranije ste mi često govorili da biste voljeli da ste više angažirani na filmu?

- To je nešto čega sam malo više gladan nego ostalog. Ali, eto, nadam se da će i to biti. Nažalost, ne snima se mnogo filmova i dosta reditelja ima neke svoje ljude u glavi... Ali, opet, kada rezimiram posljednjih deset godina, zadovoljan sam. Ne volim formulaciju "sad je tvojih pet minuta". Meni mojih pet minuta traje već 16 godina, ne vidim razlog što ne bi trajalo još 26. U mom poslu umjetnost nije bljesnuti, umjetnost je trajati. Lijepo je kada možeš i odlučivati i birati šta ćeš raditi, a ne trčati i prihvatati svaki posao. Baš u potpunosti mogu reći da radim ono što volim.

Čelik - Sarajevo

Uz kviz "Sve u 7", hit predstava koju radite s Reneom Bitorajcem "Spektakluk" prikazuje se punom parom.

- I više od toga. Sredinom aprila bit će 100. izvedba predstave pa idemo dalje. Nismo još mnogo gostovali, jer nam Zagreb traži užasno mnogo predstava. Nismo bili ni po Hrvatskoj. Za Sarajevo ćemo ići sto posto, ali se trudim da i Zenica bude u tom istom potezu.

Veoma ste privrženi rodnoj Zenici.

- Kada sam vidio da se firma od košarkaša Zorana Savića u Španiji zove "Blatuša" (naselje u Zenici, op. a.), odmah te nekako ispuni. Uvijek se veselim doći u rodni grad. Evo, sada ćemo uskoro opet doći, jer slijedi proljetni odmor. Moj rodni grad je moj rodni grad i uvijek će tako biti. Volim ja i sve ostalo, ali su Zenica i Zagreb moji gradovi.

Tako ste, uz Čelik, zavoljeli i Dinamo.

- U Zagrebu živim duže nego šta sam u Zenici. Idem na utakmice, naravno, zavolio sam Dinamo, znam i dečke, ali jedina prava ljubav je Čelik. Mislim da ću doći na derbi Čelik - Sarajevo 8. aprila. Eto, nadam se da će derbi proteći, možda je pregruba riječ, u prijateljskom tonu. Stvarno sam sit nazoviantagonizma, jer ne vidim nikakav razlog za to. Bio bih ponosan kada bi svi klubovi, a posebno oni iz Sarajeva, na Bilinom polju bili dočekani apsolutno sportski, prijateljski, a rivalitet je uredu. Kada sam počinjao ići na utakmice, bila je to generacija Mehmeda Buze, on je bio prvi idol, centarfor...

Redovno vježbam

Koliko vodite računa o izgledu, jeste li tip koji ide u teretanu?

- Kupio sam sebi pokretnu traku u kući, jer mi se teško pokrenuti u teretane. Imao sam stotinu pokušaja. Sada redovno vježbam, a imam i naporne predstave, koje me iscijede kao neki trening. Imam pet kilograma manje nego prošle godine. I supruga me lijepo pazi, mazi, zdravo se hranim...

Sa suprugom ste zajedno u kampanji za "Keune". Imate li još neki projekt na kojem ste zajedno angažirani?

- Ima, ali to je preintimno.

Da li Lejla i Vi, uz dva sina, priželjkujete možda i kćerku?

- Ako Bog da. Mi smo oboje za pa, ako bude, super.

Na koncu, otkrijte nam svoje nove projekte?

- Konačno počinjemo snimati seriju "Markov trg", a počinjem raditi novu predstavu u svojoj matičnoj kući "Kerempuh". Riječ je o Nušićevoj "Gospođi ministarki". Radim je sa zemljakom Oliverom Frljićem, a premijera je planirana za sredinu septembra.

Porto ili Bordo

- Kada smo u Zenici, Lejla i ja ostavimo djecu roditeljima, a mi ili s amidžom Ekom ili sa mojim prijeteljem Vučkom na kafu. Najčešće idemo u "Bordo" i "Stari sat". Uvijek je bila kafa u "Portu", piva u "Bordou". Onda su jednom u Kupu UEFA igrali Porto i Bordo i Vučak kaže: "Eto, za koga sada navijati?"

Eurosong ne cijenim, ali gledam

Ovih dana se mnogo govori o Eurosongu. Pratite li Vi to?

- To mi je zabavno mada se stvarno u nekim stvarima pretvorilo u lakrdiju. Šareno je, veselo. Najviše volim to glasanje. Daleko od toga da to nešto cijenim, ali uvijek gledam.

MOJ SVIJET

Roditelji i sestra

- Moji roditelji sada zbog unučadi većinu vremena provode u Zagrebu. I s te strane mi je mnogo lakše, u mojoj su blizina, a i servis su za djecu. Ne može bolje. Hvala Bogu, zdravi su. A i sestra živi u Zagrebu pa smo svi na okupu.

Sinovi

Kakav ste otac, jeste li strogi?

- Nisam strog otac, ali Dinu i Armana držim čvršće. Možda je fraza, ali pravedan sam, strog i pun ljubavi, nježnosti. Ali, zna se red. Pogotovo odnos prema roditeljima mora biti maksimalno poštovanje. Lejla je slična kao i ja.

Supruga

Da li se Lejla i Vi ikada svađate?

- Ništa strašno. Ljudi se u mišljenjima ponekada mimoiđu, ali Lejla i ja imamo uzajamno poštovanje, nema ružnih i teških riječi, nema povišenih tonova. Nema razloga za to.

DNEVNI AVAZ