Zeničanin, koji se bez dvojbe ubraja među najpopularnije ličnosti u Hrvatskoj, osim o novim angažmanima, u intervjuu za "Dnevni avaz" iz Zagreba govorio je i o veoma teškom stanju u društvu, koje je, prema njegovom mišljenju, došlo do granice pucanja.
Historijski točak
Kako ste Vi zadovoljni godinom na izmaku?
- Kada smo zdravi i sretni, uvijek sam zadovoljan. Znao sam živjeti s propuhom u džepu, materijalno nije ono što mene čini apsolutno sretnim. Ali, za neki pristojan život, što svima i želim, to imamo i s te strane sam prezadovoljan. A da sam zadovoljan situacijom u društvu – nisam, naravno. Došlo je do granice pucanja. Volio bih da ne završi ružno. Toliko je gladnih ljudi na sve strane, da čovjek ne može biti sretan.
Nažalost, sve je više onih koji kopaju po kontejnerima u potrazi za koricom kruha.
- I hajde ti budi sretan u takvom okruženju. Ali, taj historijski točak se okreće, pa se nadam da će svima nama zasjati sunce.
U Hrvatskoj su za nekoliko dana predsjednički izbori. Očekujete li neke promjene?
- Ne, zato što predsjedničke ovlasti u Hrvatskoj nisu prevelike. Ivo Josipović je kulturan, fin i odmjeren čovjek, i u jednu ruku mi je drago što takav čovjek vani prezentira Hrvatsku, ali ja bih volio da predsjednik ima i više ovlasti. Da ima kapaciteta da neke stvari preuzme u svoje ruke i da o nekim stvarima i odluči, naravno, ako uživa puno povjerenje ljudi. Naravno, ne treba mu dati ni apsolutnu vlast. Što narod želi, narod bi trebao i dobiti.
Tako jednostavno zvuči, a tako je teško ostvarivo u praksi.
- Da. A, opet, te dinosaur stranke, koje su i u Hrvatskoj i u BiH stvar prošlosti, i dalje uživaju najveće povjerenje glasača, i onda se čovjek pita zaslužujemo li bolje. S druge strane ne nudi se alternativa. Većina ljudi apstinira od izbora, jer im je zlo od svega i ne vide kome bi dali svoje povjerenje.
U kojoj je fazi Vaš film? Scenarij ste završili i najavili ste za proljeće početak snimanja.
- Prvo ću ga predati na konkurs u Hrvatski audiovizualni centar. Jako vjerujem u taj projekt. Film ću snimiti sigurno, ovako ili onako. Još sam u fazi čišćenja scenarija, a zbog drugih obaveza to sam mrvicu stavio po strani, ali do proljeća ću završiti, pa ću onda vidjeti šta je realno, i ovisno o finansijama kada bi se moglo početi realizirati.
Govorili ste da je to komedija o glumcima s naših prostora.
- Nije lako danas biti glumac ni u Hrvatskoj, ni u Bosni... Akademije izbacuju dosta ljudi, a stalnog posla nema. Jedina svijetla stvar te poplave sapunica i serija je što kolege imaju posla. A malo ko može doći u situaciju da može birati. Suosjećam s tim svojim kolegama, koji se bore i čupaju. Čupao sam se, naravno, i ja. Kod nas nije jamac ako si talentiran da ćeš raditi. Mnogo toga mora se i poklopiti. Film posvećujem svim kolegama koji su odlučili uzeti stvar u svoje ruke, kao što sam i ja zajedno sa svojim Reneom Bitorajcem na teatarskim daskama. I odlučio sam napraviti film po svome ukusu, koji će meni biti savršen, a nadam se da će i drugima biti jako dobar.
Žestok tempo
Vaši planovi za 2015. godinu?
- Do ljeta ću imati žestok tempo. U ponedjeljak sam, dvije godine nakon udesa, izvadio šarafe iz noge, da se mogu oporaviti do iza Nove godine. Nikada nisam ovoliko snimao. "Potjera" ide četiri puta sedmično, počinjemo konačno snimati seriju "Markov trg", koja će se emitirati na RTL-u. Tome se veselim, imat ću priliku glumački raširiti krila. Za proljeće imamo dogovorenu saradnju za jedan film u Beogradu, čekam Sergeja Trifunovića da vidim šta će biti s njegovom serijom "Jebo sad hiljadu dinara". Prvu predstavu u "Kerempuhu" na proljeće bi trebao režirati Dino Mustafić. Nikada nisam radio s njim i veselim se toj saradnji.
Autor: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
