Iskustvo u Americi
- Ove godine je prvi put tema bila unutrašnjost automobila, što dizajneri inače ne vole raditi, jer iziskuje više istraživanja. Mnogo je egzotičnje raditi vanjski dio, tako da, prema mom mišljenju, konkurencija i nije bila baš velika. Zadatak je bio da osmislimo dizajn za interijer drugog električnog hrvatskog mini automobila. Oni su „izbacili" autombil i skoro su došli do proizvodnje, ali su shvatili kako im se ne dopada unutrašnjost, jer nije u skladu s vremenom. Napravio sam dizajn za koji kažu da se može implentirati na njihov automobil i da je koristan - skromno će Sajdin, kojeg su od nagrade za prvo mjesto znatno više obradovale pohvale jedne od članica žirija Hannah Macmurray, inače uposlenice korporacije "Green Car Design". Hannah je kazala kako je Sajdin pokazao najveću kreativnost u dizajniranju površina unutar automobila, te najbolji „dizajnerski jezik".
Njegov prvi profesionalniji susret s dizajniranjem automobila desio se još dok je pohađao Ekonomsku školu u Busovači. Na drugoj godini je poslao svoju skicu autobusa "mercedesa" na amatersko takmičenje u hrvatski auto-moto magazin. Pobijedio je. Tada je znao da će nakon završene srednje škole upisati dizajn. Nažalost, njegovi planovi razilazili su se od stvarnosti.
Iako je dobro uradio prijemni ispit za Likovnu akademiju u Sarajevu, Sajdin se nije uspio upisati. Primali su samo 10 studenata, a on je bio 12. Sebi je obećao da će se vratiti naredne godine. Umjesto Likovne akademije upisao je Mašinski fakultet u Zenici. U međuvremenu je znatno obogatio svoje iskustvo u dizajniranju automobila, ponajviše odlaskom u Ameriku, gdje je dva mjeseca radio u kompaniji "Misha Designs" (Los Angeles). Riječ je o kompaniji koja se bavi dizajniranjem luksuznih automobila poput "Porschea" i "Mercedesa".
- U mom odlasku u Ameriku mnogo mi je pomogla Senita Slipac i Fondacija "Bosana", čiji sam stipendist. Tada sam radio šest modela za "Porsche" i četiri za "Mercedes". Jedan od njih je već na tržištu, a drugi će biti predstavljen za otpilike mjesec. Naravno, dizajn nije u potpunosti moj, imao sam mentore koji su me sve vrijeme usmjeravali - priča Sajdin i dodaje kako je mislio da mu se takvo nešto nikad neće desiti u životu.
- Mislio sam da je to neostvarivo. Međutim, sad to prihvatam prilično hladne glave. I svaki put kad nešto osvojim, gledam da ne zastanem nego da idem dalje. Razmišljam o tome šta sljedeće moram uraditi.
Magisterij u Njemačkoj
Prije odlaska u Ameriku, Sajdin je imao još nekoliko takmičenja u Zagrebu i Milanu. Oba puta se sa svojim dizajnom dobro plasirao. No, moment koji pamti jeste susret s najpoznatijim svjetskim dizajnerima automobila u Zagrebu.
- Zahvaljujući vezi koju sam imao otkako sam pobijedio na onom amaterskom takmičenju, pozvan sam na drugu konferenciju u Zagreb. Nisam imao vremena da napravim neki dobar rad kako bih konkurisao takmičarima, ali sam ponio svoje stare radove da pitam te dizajnere za mišljenje. A, oni su mi dali šansu da se javno predstavim i to na „screenu". Moji radovi su bili amaterski i imao sam samo 19 godina, ali sam, ipak, dobio tri minute da pokažem šta znam. Tri minute na takvim događajima je mnogo vremena. Skicirao sam neki automobil i u tom trenutku je u prostoriju ušla grupa inžinjera hrvatske autoindustrije koji su pokrenuli električni koncept automobila, koji ide 300 km/h. To je u to vrijeme još bila ideja i trebao im je dizajner. Kad sam završio sa svojim predstavljanjem, vođa tima mi je prišao i rekao: „Kad tako crtaš, da li bi nama mogao biti dizajner"? Ni danas ne mogu zaboraviti taj osjećaj, tim više što su oni već bili naručili dizajn iz SAD-a, ali im se nije dopadao i tražili su nekog novog. Imali su samo dva mjeseca do ženevskog sajma automobila - prisjeća se Sajdin, koji je tako veliki zadatak, ipak, morao odbiti.
- Tada nisam znao ponuditi ništa više osim crteža. A, trebalo je uraditi istraživanje, makete, 3D modele. Ništa od toga u to vrijeme nisam znao.
Godinu nakon pokušaja prvog upisa na Likovnu akademiju, Sajdin je odlučio pokušati i drugi put. Ovog puta imao je preporuke najuspješnijih dizajnera i profesora, među kojima je i Omer Halilhodžić, jedan od svjetski najpoznatijih dizajnera automobila. Uz ovakve preporuke i Sajdinovo iskustvo problema nije bilo. Nakon što završi Akademiju, planira upisati master studij, a njegova želja je Pforzheim u Njemačkoj.
- Iako ne volim da puno pričam o tome, volim da moja djela govore za mene, želim upisati najbolji fakultet na svijetu za dizajn automobila - Pforzheim. Oni, inače, sarađuju sa BMW-om. To mi je želja, a hoću li uspjeti, vidjet ćemo. Moj cilj u životu je da ostvarim što sigurniju budućnost i egzistenciju, da pomognem familiji i društvu. Nije me strah upustiti se u bilo kakav projekt. Volio bih jednog dana raditi u autoindsutriji, ali volio bih biti i arhitekt - s osmijehom će na kraju našeg razgovora Sajdin.
