Biografija autora:
Mustafa Spahić (Puhovac, Zenica, 1950.) je srednjoškolski profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi na predmetima historija islama, ahlak i sociologija. Potječe iz porodice koja je dala ne mali broj učenjaka svojoj zajednici. U rodnom kraju, završava osnovnu školu, u Sarajevu Gazi Husrev-begovu medresu 1973. godine, fakultet političkih nauka 1978., također u Sarajevu. U martu 1983. godine, uhapšen je i osuđen u grupi od "trinaest muslimanskih intelektualaca" na pet godina zatvora. Iz zatvora u Foči vraća se u Sarajevo 1986. i nastavlja misliju imama, hatiba, i muallima u Sarajevu. Od 1993. godine prelazi u Gazi Husrev-begovu medresu za profesora sociologije, ahlaka i historije islama. Uz profesorsku svakog petka obavlja i hatibsku dužnost (džamija Ćobanija).
„Mustafa Spahić pripada maloj, toliko malobrojnoj grupi javnih uglednika bošnjačko-muslimanske javnosti da bi ih se moglo pobrojati na prstima, koji predstavlja potpunu suprotnost opisanoj većini. Svoj nepobitni ugled i autoritet koji decenijama uživa među istinskim vjernicima, Spahić ne koristi da bi „mudro šutio“ o pojavama koje najteže opterećuju društvo. A ono po čemu je apsolutno jedinstven među uglednicima njegovog renomea jeste da se ni najmanje ne libi ne samo da takve pojave prvi označi pravim terminima, već i da imenom i prezimenom ukaže na najbeskrupuloznije i najmoćnije protagoniste prakse koju podvrgava utemeljenoj analizi i kritici.“
(Iz recenzije: Senad Pećanin, Mustafa Spahić- Snaga usamljenosti)
