JADNICI (LES MISÉRABLES)

U kinima od 28. februara 2013.

Režija: Tom Hooper

Uloge: Hugh Jackman, Russell Crowe, Anne Hathaway, Amanda Seyfried, Eddie Redmayne, Aaron Tveit, Samantha Barks, s Helenom Bonham Carter i Sacha Baron Cohen

Scenario: William Nicholson, Alain Boublil, Claude-Michel Schönberg, Herbert Kretzmer

Žanr: epski mjuzikl

Studio: Universal

„Jadnici“ su filmska adaptacija globalne pozorišne senzacije koju je pogledalo više od 60 miliona ljudi u 42 zemlje na preko 20 jezika i još uvijek obara rekorde po posjećenosti i u 27-oj  godini izvođenja. Režiju potpisuje Oskarom nagrađeni reditelj filma „Kraljev govor“, Tom Huper, a u filmu igraju Hju Džekmen, oskarovac Rasel Krou, En Hatavej, Amanda Sajfred, Helena Bonam Karter, Saša Baron Koen i mnogi drugi.

Smješteni u 19.-vijekovnu Francusku, „Jadnici“ pričaju uzbudljivu priču o slomljenim snovima i neuzvraćenoj ljubavi, strasti, žrtvovanju i iskupljenju. To je vječni testament izdržljivosti ljudskog duha. Džekmen igra bivšeg zatvorenika Žana Valžana, koga, poslije prekršene uslovne kazne, nemilosrdni policajac Žaver (Krou) juri već decenijama. Kad Valžan pristane da se stara o Kozeti, mlađoj ćerki Fantine (Hetavej), radnice u fabrici, njihovi životi će se zauvek promijeniti.

U februaru 2013. svjetski mjuzikl s najdužom tradicijom prenijeće svoju snagu na veliko platno u Huperovoj spektakularnoj interpretaciji epske priče Viktora Igoa. 

O PRODUKCIJI

Januara 2010. godine mjuzikl „Jadnici“ proslavio je svoje 10000. izvođenje. Pogledalo ga je više od 60 miliona ljudi širom svijeta u 42 zemlje na 21 jeziku po čemu su „Jadnici“ postali nesumnjivo jedan od svjetski najpoznatijih mjuzikala svih vremena.

Producent Makintoš, objašnjava ovaj fenomen: „’Jadnici’ su jedan od najboljih društvenih romana ikad napisanih. Igo je stvorio likove i pisao o situacijama koje su univerzalne i vanvremenske. Kad na sve to dodate snagu muzike Kloda-Mišela Šenberga, genijalnost originalnih francuskih tekstova Alena Bublila, i fantastičan stil pisanja Herberta Krečmera, uspjeh ove predstave lako se može razumjeti.“

Tokom godina, Makintošu su prilazili mnogi reditelji koji su želeli da prenesu predstavu na film. Zapravo, filmska prava su prodata još pre 25 godina, kad je predstava premijerno prikazana s velikim uspehom na Brodveju, ali su ponovo vraćena Makintošu. Producent je odlučio da sarađuje sa najunosnijom i najcjenjenijom produkcijskom kućom u Velikoj Britaniji, Working Title Films, koja je već neko vreme željela da snimi mjuzikl.

„Bio je to težak zadatak,“ kaže producent Felner, „da se najbolji pozorišni mjuzikl pretvori u filmski mjuzikl. Ali uz to je došla i ta privilegija da smo nasljedili izuzetno voljen materijal i da smo dobili mogućnost da sarađujemo s ljudima koji su stvorili ovu predstavu.“

Reditelj filma, Tom Huper, prisjeća se šta ga je to privuklo ovom projektu: „Ono što je bilo najuzbudljivije kod rada na filmu ’Kraljev govor’ bilo je emocija koju je izazivao kod publike širom svijeta. Zbog toga sam želio da moj sljedeći film za temu ima nešto što će izazvati još snažnije emocije.“ Dok je čitao Nikolsonov scenario na letu od Londona do Los Anđelesa, Huper je bio ganut do suza i odmah je znao da je pronašao svoj sljedeći film. „Kombinacija toga kako sam se osjećao poslije gledanja mjuzikla i efekta koji je scenario imao na mene, dovela me je do zaključka da ovdje imam nevjerovatnu mogućnost da snimam na veoma emotivan način. Privukao me je spoj ove izuzetne priče i transcendente i moćne muzike.“

„Želio sam da stvorim izmjenjenu stvarnost na filmu, u kojoj ljudi komuniciraju kroz pjesmu, sve vrijeme,“ kaže Huper. Ali Huper je uradio još nešto, potpuno originalno. „Želio sam da rizikujem i uradim nešto potpuno drugačije u drugačijem žanru. Od samog početka, uzbuđivala me je ideja da snimimo sve uživo. Mislim da ne bih snimao ovaj film da se ispostavilo da nije moguće da se snima uživo, jer bez obzira na to koliko je dobra sinhronizacija glumaca koji pjevaju na plejbek, publika uvijek vidi da tu nešto nije prirodno i ne može da se poistovjeti sa time što se dešava na platnu.“

Savršena ekipa glumaca

„Tražili smo tri stvari od naše glumačke postave: upečatljivu pojavu, talentovane glumce i vrsne pjevače, i imali smo nevjerovatnu sreću što smo pogodili pravi trenutak u vremenu kad takva ekipa glumaca postoji,“ kaže producent Felner. „Ekipu koju vidite na filmu čine skoro svi glumci koje smo od početka željeli u filmu.“

Centar priče čini odnos između Žana Valžana i inspektora Žavera, koji je mnogo kompleksniji od tipičnog odnosa heroja i zlikovca. „Sukob ova dva čovjeka kroz dugi niz godina je motor koji pokreće cijeli film,“ kaže producent Hejvard. Odabir pravih ljudi za ova dva centralna lika bio je vitalan za uspjeh ovog poduhvata.

Huper se prisjeća sastanka sa Hjuom Džekmenom: „Bila je to najuzbudljivija audicija koju sam ikad obavio. Hjuova gluma kroz pjesmu je potpuno nevjerovatna. Kroz pjesmu može da proizvede emociju iz sebe možda čak i dublju nego kroz konvencionalni dijalog. Tako je tečan i opušten dok pjeva da se lako može povjerovati da mu je pjesma zapravo prvi izbor komunikacije. On mi je bio pravi sveti gral, genije kako za glumu tako i za pjevanje.“

Džekmen se takođe prisjeća ove audicije: „Bez sumnje, ovo je bila najuzbudljivija audicija u mom životu, trajala je oko tri sata, ali na kraju sam morao da kažem Tomu da moram da odem kući da uspavam djecu.“

„Valžan je jedan od najboljih književnih likova svih vremena,“ nastavlja Džekmen. „Pratimo ga 20 godina, od trenutka kad je pušten na uslovnu slobodu, do njegovog uzdizanja do pozicije gradonačelnika, pa do trenutka kad ponovo postaje odmetnik. U tom periodu, vidimo sve njegove uspone i padove, muku i uzbuđenje koje život donosi. On je nevjerovatno human, izuzetno stoičan i snažan i potpuno inspirativan. Njegov život je zaista neponovljiv. Ovo je uloga mog života.“

Kad su dobili svog Valžana, filmadžije su bile odlučne u tome da nađu glumca dovoljno snažnog da parira Džekmenu u roli Žavera. Oskarovac Rasel Krou odmah im je pao na pamet. „Nisam znao da je Rasel toliko dobar pjevač i da je karijeru započeo u pozorišnim mjuziklima. Imao je goreću želju da snimi mjuzikl. Nismo mogli da vjerujemo kakva nas je sreća snašla kad smo shvatili da je jedna od najvećih svjetskih zvijezda ujedno i strastveni ljubitelj mjuzikla koji posjeduje i muzičko predznanje,“ kaže Huper.

Za razliku od svojih kolega, Rasel Krou nije pogledao predstavu prije audicije, ali je odmah shvatio ozbiljnost ovog poduhvata. „Ima toliko mnogo moćnih pjesama i tema univerzalne privlačnosti,“ kaže on.

Krou, poput Džekmena, nije imao problem da ode na audiciju pred Huperom i producentima. Krou se prisjeća: „Palo mi je na pamet da pješke dođem na audiciju, jer sam to radio kad sam počinjao da radim, kad su audicije bukvalno određivale da li ću jesti ili neću ili da li ću moći da platim kiriju ili ne. Tog dana je padala kiša. Mogao sam da uzmem taksi, ali sam znao da u tom slučaju audicija neće dobro proći.“ Na zaprepašćenje producenata, Krou je došao na audiciju mokar do gole kože. „Mislim da od uloge Džona Neša u 'Blistavom umu' nisam bio više uzbuđen što ću igrati neki lik.“ 

En Hatavej je takođe provela 3 sata na audiciji pred Huperom i čekala je mjesec dana prije nego što je saznala da je dobila ulogu jednog od možda najtragičnijih likova u Igoovoj priči. Primorana je na prostituciju nakon što je izbačena iz fabrike, i njeno propadanje slama srca.

Hatavejina posvećenost ulozi po svim parametrima bila je izuzetna i njeno fizičko putovanje, kao i emotivno, bilo je podjednako intenzivno kao i Džekmenovo. Ne samo što je odlučila da sopstvenu kosu odsječe u jednoj sceni u kojoj Fantina prodaje svoju kosu, već je morala i mnogo da smrša da bi fizičko propadanje Fantine bilo uvjerljivije.

Pored ovo troje glumaca, u filmu su svoje izuzetne glumačko/pjevačke sposobnosti prikazali još i Amanda Sajfred, Edi Redmejn, Samanta Barks, Saša Baron Koen, Helena Bonam Karter i mnogi drugi.