- Prema obdukciji, zapisniku i svim nalazima naš Safet se utopio u plavo – crvenom šorcu, koji je nama vraćen suh i spakovan, tj. Neraspakovan iz torbe. Umjesto toga, donji veš i farmerke u kojima je otputovao iz Zenice su krvavi i mokri. Dukserica, majica i potkošulja, u kojima je zadnji put viđen na terasi hotela su nestali, a mi smo dobili nepoznatu odjeću, pa i ženskih majica, iako su svi potvrdili da se oni nisu ni raspakovali, kaže otac Asim. Zanimljivo i nejasno je da je na donjem vešu čak i laiku vidljiv pokušaj ručnog pranja i izbjeljivanja fleka od krvi. Ipak, tu odjeću nije ni vidjela, a kamoli pregledala hrvatska policija. I dok nam majka Safija pokazuje krvavu odjeću, otac nastavlja nabrajati, najblaže rečeno, kontradiktornosti.

- Mrtvog Safeta sam vidio prije dženaze sa posjekotinom tri puta pet centimetara i udubljenjem na čelu, povredama na rukama, nogama, što je navedeno i na obdukciji. Od čega povrede? Iskreno, sumnjamo da je ubijen. Razrednik je kazao da ga je pokušao reanimirati i da je on samo izbacivao hranu, ali ne i vodu. Tako je priča od utapanja, preko srčanog infarkta došla do povreda na tijelu. I na kraju, u spisu nema nijednog svjedoka, pa gdje su svi ti silni nastavnici i učenici koji su vidjeli njegovo utapanje. U riječkoj policiji su nam priznali da je bilo «puno propusta» u dokumentovanju slučaja, ističe Asim. Safetova majka Safija navodi da joj je, pred svjedocima direktorica škole ispričala da je vidjela Safetov pad u plićaku, dok su profesorice, navodno u društvu direktorice, to demantovale.

- Mjesecima nas ubjeđuju da je obdukcija urađena 4. juna, u Zagrebu, da bi tri mjeseca nakon toga, stigao nalaz na kojem jasno piše da je urađena 1., a napisana 2. juna. Nekome je bilo u interesu da zadrži tijelo, a najspornije je što niko nije pregledao krvavu odjeću, koju su «poslali autobusom», a i otpusne papire smo od prevozničke kuće dobili nakon što smo zaprijetili tužbom, tri mjeseca kasnije, ekspresno u roku od 24 sata, kaže Safija. Serhatlići kažu da su ih zvaničnici škole i prevozničke kompanije pokušali «utješiti» tvrdnjom da će hotel isplatiti 10.000 eura.

- Nema ne treba njihov novac, tim prije što je ekskurzija prijavljena u hotel u 16,50, dakle poslije Safetove smrti. Nigdje ljekara, spasioca, a i vrijeme smrti je negdje 13, negdje 14 sati, a od najbliže Hitne pomoći u Rijeci do mjesta smrti nama je trebalo 55 minuta vožnje, kaže Asim. Roditelji su angažovali advokata koji će, u njihovo ime, pokušati «istjerati pravdu».

- Nama naše dijete neće vratiti nikakav novac, pa ni presuda. Želimo ovo radi druge djece koja će krenuti sa lošim profesorima i agencijama na ekskurziju. Ako niti u jednom zapisniku nema očevidaca smrti našeg djeteta, o kakvoj pažnji prema djeci oni govore, pitaju se Asim i Safija.

- Nedavno smo, nakon što smo to zatražili od ministra obrazovanja, dobili Safetovo svjedočanstvo o završenom školovanju. On je dobio ocjene prije ekskurzije i kako se ophode prema nama pokazuje da nakon prvog i jedinog dolaska, nisu se upristojili ni da nas zovnu na dodjelu i dadnu svjedočanstvo našeg sina, kaže majka Safija.

- Po školi se priča da je dijete imalo srčanu manu, što je laž. S druge strane, da paket dobijete, morate se potpisati, a cijela procedura je išla bez nas. Da nas je neko kontaktirao, pitali bi smo kako su djeca bila u vodi par sati nakon dolaska, iako u rasporedu agencije stoji da će tek sutradan ujutro imati vremena za kupanje, kaže Asim.