- Ja s braćom nisam u sukobu. Pošteno radim i plaćam svoje obaveze prema državi, svim dobavljačima, dok oni već sedam godina ne plaćaju naknade. Ja nisam tražila izmještanje Hanasovog kioska, oni me ne zanimaju, iako mi, zbog svega navedenog, čine nelojalnu konkurenciju. Njihov je kiosk izmjestila Općina, jer joj ne plaćaju - kaže Nasiha, koja ističe da se, nakon svega, osjeća nesigurnom i pred nervnim je slomom.

Zabrinuta je za život i posao jer su svi privedeni tog dana, osim Hanasa, pušteni iz pritvora.

- Policija i načelnik Općine Husejin Smajlović znali su za prijetnje, on je išao njima. Niko ništa nije poduzeo. Tog me je dana samo Bog spasio, on dijeli pravdu, jer da nije tako, prva bi bomba, kojom me je pogodio u leđa, eksplodirala. Ja sam bila njegova meta, nije policija. Jer da jeste, mogao je bombu odmah baciti i na policiju, dok je s njima razgovarao - zaključuje Nasiha. Njoj su toga dana, kako kaže, pomoć pružili čuvari Kaznenopopravnog zavoda Zenica.

- Oni su otvorili kapiju i pozvali me da uđem, a Hanasa zaustavili. Nisu morali. Momci su žrtvovali svoje živote. Policajci koji su s njim razgovarali razbježali su se - tvrdi ona.

Kaže i da ovo nije prvi napad braće Mahmuta i Hanasa na nju te da ju je Mahmut prošle godine u porodičnoj kući u Pečuju, kada je bila u posjeti ocu, zaključao i nije joj dao izaći. Otad više i ne ide ocu, pa i ne zna šta je s njim.

- Prošle su me godine Hanas i Ferida, njegova žena, koja je iznijela nož iz radnje, također napali. Ali, sreća, imam vučijaka, koji je reagirao. Zbog toga smo muž i ja morali platiti po 200 KM kazne, jer smo, kao, napucali psa na njih. Ne poduzme li policija nešto po pitanju moje sigurnosti i zaštite, sljedeći put ćete pisati o mojoj dženazi. Niko me nije ni obavijestio da su Mahmut i ostali pušteni iz pritvora, što isto smatram neprofesionalnošću policajaca, kojih nema ni pred mojom radnjom - tvrdi Nasiha.

Podsjećamo, Bošnjak je s tri bačene bombe, od kojih su dvije eksplodirale, u četvrtak ujutro dočekao ekipu općinske inspekcije kojoj je asistirala policija nakon što su općinari naložili uklanjanje njegovog kioska koji se nalazi na trasi gradske magistrale u izgradnji u Sarajevskoj ulici u Zenici. U napadu su ranjena dvojica policajaca, jedna prolaznica te Bošnjakova sestra Nasiha.

Nasiha tvrdi da je s Hanasom 10. januara 1997. godine potpisala ugovor o sporazumnom poslovanju, koji je raskinula već 31. oktobra iste godine.

- Ostavila sam mu kiosk, priključke za vodu i struju, iako sam uzela na svoje ime kredit od 5.000 KM. Prvu nam je robu, na obraz, donirao „Cenex", za koji je radio moj muž Dželal Bedžeti. Oni nisu imali ni 20 KM u džepu - kaže Nasiha, koja ističe da se s Hanasom razišla zbog neprofesionalnosti u poslu, odnosno zato što su on i Mahmut, dok je ona bila odsutna, pili u radnji. O svemu postoje sporazumni ugovori o sklapanju i razlazu, koji je i Hanas potpisao te dobio svoj primjerak.