- Jednom prilikom je igrao Real Madrid, u kojem su nastupali nogometaši s kojima sam bio poslovno vezan, i Juventus, gdje je branio moj drug Đanluiđi Bufon (Gianluigi Buffon). I šalje meni čovjek iz Zenice poruku, pita za koga navijam. Odgovorim - za Čelik. Jedini klub za koji navijam je Čelik, a ovo ostalo je profesionalno. Ko me plaća, vjeran sam mu kao doga - govori Pašalić.

Korak dalje

Dino je među prvima na ovim prostorima postao nogometni menadžer, i to vrhunski. U biografiji ima ubilježen transfer Elvira Baljića u Real Madrid, Roberta Karlosa (Carlos) iz "kraljevskog kluba" u Fenerbahče, učestvovao je u transferima Makelelea, Anelke, Ivana Kampa (Campo)... A stigao je i do suda kada je Klarens Sedorf (Clarence Seedorf) u svojoj autobiografiji napisao da je Džonu Bendžaminu Tošaku (John Benjamin Toshack) platio za dolazak pet igrača u Real Madrid.

- Gospodine sudija, ja tom čovjeku kafu nisam platio. Ne zato što nisam htio nego zato što nam ne daju nigdje da platimo kafu - rekao je tada Pašalić na sudu.

U najboljim restoranima u Madridu na zidovima se mogu vidjeti Dinine slike. Ima izuzetno dobre relacije s Real Madridom, još od dolaska Baljića u njegove redove.

- Nisam radio samo kada je Kalderon (Calderon) bio predsjednik i kada je Mijatović bio sportski direktor - dodaje Dino.

Nakon unosnih transfera, Pašalić je otišao korak dalje. Sada radi s klubovima.

- U Fenerbahčeu, Standardu iz Liježa i Spartaku iz Moskve radim baš sve što se tiče ulaza i izlaza igrača - pojašnjava Pašalić.

Telefoni u moru

Tako i boravak u rodnoj Zenici, gdje je u posjetu majci Fatimi došao sa suprugom Tatjanom, kćerkom Minom (8) i sinom Ikerom (3), prolazi u znaku telefonskih poziva iz cijele Evrope.

- Evo danas (četvrtak, op. a.) bio sam na vikendici na Bistričaku i imao sam 20 poziva. Možda budem morao ići u Lijež zbog jednog igrača... Ali, 31. avgusta oba telefona bacam u more, jer hoću da se odmorim. U Španiji škola počinje 12. septembra, a do tada smo u Turskoj. Potpredsjednik Fenerbahčea Ferhat Čečen pozvao nas je na odmor u njegov hotel u Beleku - govori Pašalić.

Dolazak u rodnu Zenicu, priznaje nam Dino, nekako uvijek u njegovoj glavi vrati film 22 godine unazad, kada se kao mladić sa zeničke Jalije otisnuo u nepoznati svijet i dospio do elitnog nogometnog društva. Jeste da je želio igrati na zelenom terenu, ali je saobraćajna nesreća poremetila njegove planove... I sada iz sjene vuče važne nogometne poteze.

- Kada sam tek došao u Španiju, nisam znao reći ni "ola". Valjalo je snalaziti se. Na kraju je ispalo onako kako sam očekivao... - prisjeća se Dino.

U početku se bavio turizmom, a kao direktor diskoteke "Kazablanka" upoznao je tadašnju šampionsku generaciju Barcelone.

- Bila je to generacija Krojfa (Cruyff) sa Kumanom (Koeman), Stojičkovom, Nadalom, Euzebiom (Eusebio)... Tako krenem s njima. Ušao sam na velika vrata s velikim igračima. I dan-danas radim s velikim igračima, a sa malim jedino ako mi je neko od njih osobno drag - ističe Dino.

Ipak, priznaje nam da se nekako i boji velikih transfera.

- Otac mi je umro ubrzo poslije Baljića i, kada sam još jedan veliki transfer napravio, mama mi se razboljela. Kao da mi život nešto dobro da na jednoj strani, a na drugoj oduzme. Nekako se plašim velikih transfera, ali sam rođen za njih - iskreno nam govori Dino.

Susret sa suprugom

U Španiji je upoznao i suprugu Tatjanu. Ona je doktorica i, kako kaže Dino, sušta mu je suprotnost - "samo knjiga, ne puši, ne pije".

- Zajedno smo desetak godina. Ona ponekada trpi zbog mene, jer sam, stvarno, nervozan kada sam u poslu između dvije vatre - otkriva nam Dino.

Lude momačke dane provodio je u Madridu, a sada sa porodicom živi u Loret del Maru. Kada dođe u Zenicu, druži se uglavnom sa svojom školskom rajom. Ide s njima na pecanje, roštilj...

- Volim Zenicu, volim Čelik i uživam biti ovdje - poručuje Pašalić.

Djetinjstvo

Bekim Pašalić sin je jedinac Fatime i Nijaza. Išao je u Osnovnu školu koja se tada zvala "Manojlo Popić". Imao je bezbrižno djetinjstvo, ali priznaje da je ponekad patio zato što nema brata ili sestru.

- Bio sam kao crni gavran. Sjećam se, kada mi roditelji kupe patike, ja ih uprljam da ne izgledaju nove. Bilo me je stid... Odrastao sam u kvartu Jalija, uz rijeku Bosnu, i moj jedini hobi do danas je pecanje - govori Pašalić.

Mladost

- U mom razredu u Srednjoj ekonomskoj školi bilo je samo pet-šest muškaraca pa smo pomalo bili privilegirani. Tada sam počeo i s izlascima. Moj kafić bio je "Lincner" i danas sam dobar s vlasnikom Željkom Lincnerom. Odatle se išlo u Novi Travnik u "Monako"... Iz školskog vremena pamtim Tatjanu Šišić, koja je sa mnom sjedila 12 godina - i u osnovnoj i u srednjoj školi.

Sinu Ikeru Kasiljas je kum

- Moj sin Iker ima tri godine. Ime je dobio po slavnom golmanu Ikeru Kasiljasu, koji mu je i kum - kaže Dino.

Bufon je lud za uštipcima moje mama

- Bufon je dolazio na odmor kod mene u Španiju dok se nije oženio. Jednom se potrefio sa mojom mamom. Ja osigurao škampe, školjke, a njemu su se dopali mamini uštipci. I samo je to jeo.

A što se tiče igrača, najbolji čovjek među njima je Milan Rapajić. Zvijezde tipa Bekama (Beckham), kojem sam puštao pjesme Halida Bešlića, jednostavni su ljudi. Jer, on se nema kome dokazivati - govori Pašalić.

O reprezentaciji...

- Imali smo priliku da pobijedimo u Portugalu, bio sam svjedok utakmice. Ali naši igrači kupovali su prije utakmice majice, kao da ih nema po Njemačkoj i u zemljama u kojima igraju. I od tada ne gledam više reprezentaciju. Doduše, bio sam na još jednoj utakmici, u Zenici, i to je to. Da se ne zanosimo da su to zmajevi, dijamanti... Sam rezultat govori o reprezentaciji. Da sam ih ja vodio, ne bi mi izašli iz sobe, nijedan - stav je Dine Pašalića o reprezentaciji BiH.

foto (Bufon & Pašalić) i tekst - Dnevni avaz