- Jedino je problem kada se snijeg otapa. Onda mi kaplje kroz krov i to mi smeta. Ovako je dobro. Nije zima. Nije ni dosadno. U prirodi nikada nije dosadno. Zabavim se, nešto čitam. Najveća mi je zabava ići cukama po hranu. Imam ih troje. Ali, dođu i ovi od stražara obližnjeg kamenoloma. Oni su mi najveće društvo - priča nam Hrgić.

Do hrane dolazi kako zna i umije. Obično obilazi zeničke trgovine, čiji mu vlasnici daju ostatke hrane, mahom proizvoda kojima je istekao rok.

- Bude salama, keksa, banana. Svega bude. Ali, vidi se da je kriza, manje je nego prije. Svako se zabavio svojom mukom. Nemaju ljudi - kaže Hrgić.

Prolaznici ponekad svrate, upitaju ga za zdravlje. Ponekad ga obiđu i komšije, stražari u obližnjem kamenolomu. Nekada ga i pozovu da s njima gleda televiziju. Kada mu dosadi pored rijeke, ode na obližnje stijene, iznad kojih se, kako kaže, nalazi prelijep proplanak. No, gore se može samo kada je suho.

U pećinu, nekadašnju ostavu obližnjeg kamenoloma, uselio se 2007. godine, kada je nakon više od 20 godina boravka u Njemačkoj deportiran iz te zemlje. Kaže da nije uspio povratiti svoj stan u Zenici. No, konačno je sud donio rješenje u njegovu korist. Priča nam da je stan prodat te da će novac dobiti krajem godine?!

- Kada dobijem pare od stana, kupit ću neku vikendicu. Možda otvoriti kakvu trgovinu. Ne znam. Vidjet ćemo - priča nam Hrgić.

O tome šta je radio u Njemačkoj nerado govori. Kaže da se sa suprugom razveo prije rata te da ima sina, koji živi u Busovači. Prije rata radio je u "Željezari". Pomoć nikada nije tražio od državem, niti mu, kako kaže, ona treba.

Jedini izvor prihoda Hrgiću je skupljanje drva. No, i tu se javljaju problemi.

- Prodao sam nedavno 11 metara drva. Ali, nedavno su mi ukrali dvije sjekire, pa nemam čime da radim. Dao mi je čuvar kamenoloma jednu malu sjekiru, ali se ne može njome ništa sjeći. Nije samo to. Nekada kradu i drva - priča Hrgić

F. Karalić/Dnevni avaz